Neobičan je bio ponedjeljak u Maksimiru. Tereni su uvijek puni, na njima uvijek neka utakmica, gdjekad se teško i zna tko s kime igra. Puno je momčadi, djece, natjecanja... Međutim, u ponedjeljak poslijepodne odjednom su počeli dolaziti kamioni, kombiji, reportažna kola, dvadesetak ljudi, sva moguća oprema. Mađarski jezik.
Kažu u Dinamu da takvu organizaciju i elektroniku viđaju samo na utakmicama Lige prvaka, ostalo je ‘mala beba’ prema ovome. Dakle, na jednom od terena igrala se prijateljska utakmica Dinamovih juniora i katarske U-19 reprezentacije. I cijela ta svita zbog tog dvoboja. Koji je, da spomenemo, završio 2:2. Počeli su ljudi otpakiravati opreme, prave profi-kamere, postavljaju vlastite platforme za snimanje, spremaju se za direktan prijenos.
- Prijenos ide u Katar - otkrili su iz te mađarske produkcijske kuće.
Dinamo je, dakako, izišao u susret, nije tu bilo nikakve prodaje tv-prava, neka snima tko hoće. No, u jednom su trenutku ljudi iz Maksimira pitali Mađare mogu li i njima ustupiti signal, kad su već tu, pa da se barem na internetu odvrte neke sekvence utakmice.
- Ne, žao nam je. Ovaj prijenos ide za samo jednog čovjeka, za šeika u njegovoj palači u Kataru!
To je bio odgovor, koji je šokirao domaćine. Eto, čovjeku valjda dosadno, ne zna više što bi pa naručio direktan prijenos samo za sebe u svoju rezidenciju. Katarska U-19 reprezentacija protiv Dinamovih juniora!? Ne samo prijenos, uvjet je bio da slika bude po standardima Premiershipa, znači, osam kamera. Pratile su kamere igrače od ulaska na teren, na zagrijavanju, sve od odlaska u svlačionicu.
- Slično je bilo i nedavno kad su igrali protiv Olimpije u Ljubljani, šeik traži prijenos samo za sebe.
Tako smo čuli. Iz našeg kuta gledanja možda bi veća fora i jednostavnije bilo da je šeik sjeo u helikopter, avion, raketu, nešto, i sletio nasred Maksimira. Ako već ne zna što bi. Ali, dobro nismo u situaciji da može to razumjeti, pa se nećemo miješati. Neka čovjek čini što mu volja, uostalom, možda postoji neki poseban razlog. Priča se da netko iz šeikove obitelji ima veze s tom reprezentacijom, sad, je li netko od igrača neki potomak ili je u stožeru, nismo uspjeli doznati. A možda je šeik doista takav zaljubljenik u nogomet, da analizira svaku utakmicu, jer, U-19 reprezentacija Katara zapravo je momčad koja bi mogla biti nositelj njihovih ambicija za pet godina na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Pa se sve snima i prati, ništa ne prepušta slučaju, a gospodin tamo u svojoj palači u Dohi želi imati uvid u kvalitetu momčadi.
Ne znamo je li bio zadovoljan, koliko smo čuli, u Dinamu baš nisu bili zadovoljni s tih 2:2, no, riječ je ipak o prijateljskoj utakmici, 'pa ajde'. Možda su i igrači bili začuđeni tom silnom opremom i direktnim prijenosom u dalekoj zemlji. Kako je utakmica završila otišli su Katarci i mađarski producenti, sva oprema, tko zna kamo.
A Maksimir je i jučer prepričavao neobičnu scenu s Katarcima. Mnogi su razgovori počinjali s rečenicom: “Eh, što bih ja da sam katarski šeik... Sigurno ne bih gledao izravni prijenos U-19 reprezentacije protiv Dinama.”
Ali, kad imaš milijarde, pa ti je dosadno, svašta čovjeku padne na pamet.