U potresu mu je nastradala kuća u centru Zagreba, u kojoj živi s obitelji. Nakon pregleda statičara dobila je žutu naljepnicu i bit će potrebna sanacija.
Ali, u odnosu na susjedne kuće, s kojih su pala dva dimnjaka, njegova je još dobro i prošla. Bivši hrvatski reprezentativac Davor Vugrinec (45) vlasnik je i umjetničke galerije, smještene također u zagrebačkom centru, ali u galeriji, srećom, nema oštećenja...
- Najvažnije je da nitko u obitelji nije bio ozlijeđen, iako je bilo gadno. Treslo je, jako je treslo, gotovo smo popadali s kreveta na pod. Kad smo se pribrali, stali smo ispod štoka, potom smo istrčali van, sva je sreća da ništa nije palo na nas. Uh, baš nas je sve pogodilo, koronavirus i ovaj strašni potres istodobno - rekao nam je Vugrinec.
U bogatoj je igračkoj karijeri Vugrinec proveo jednu godinu i u Bergamu, današnjem epicentru pandemije koronavirusa u Italiji. Igrao je za Atalantu u sezoni 2003./04. Zanimljivo, na 30 odigranih utakmica, ovaj inače vrsni strijelac, nije postigao ni jedan jedini pogodak...
- Atalanta je jedini klub u mojoj karijeri u čijem dresu nisam tresao suparničku mrežu! Nevjerojatno, igrao sam dobro, svi su u klubu, kao i navijači, bili zadovoljni mojim igrama, ali nikako nisam mogao zabiti taj gol! Gađao sam vratnice, grede, vratari su mi čudesnim reakcijama obranili niz udaraca, a i ja sam se, dakako, napromašivao iz čistih prilika - kaže rekorder po broju postignutih pogodaka u Prvoj HNL.
U četiri zida
Vugrinec je, naime, u Prvoj HNL, igrajući za Varteks, Rijeku, Dinamo, Zagreb i Slaven Belupo, zabio ukupno 146 pogodaka i još će dugo ostati nedodirljiv na vrhu vječne ljestvice najboljih strijelaca Prve HNL. Od aktivnih igrača, najbliži mu je, naime, veteran Ivan Krstanović (98 pogodaka), potom slijedi drugi veteran Leon Benko (72), pa Andrej Kramarić (67), Mijo Caktaš (63), Duje Čop (61), Mirko Marić (59)... Mizerne su šanse da ćemo doživjeti Vugrinčevo svrgavanje s trona...
A u Bergamu je, u tih godinu dana, Vuga stekao brojne prijatelje, a u stalnom je kontaktu sa sinom glavnog tajnika Atalante. Razgovarali su i prije nekoliko dana, odmah su ga nakon potresa nazvali iz Bergama i raspitivali se o stanju u Zagrebu. A kako je u Bergamu?
- Teško, jako teško. Ljude je sad već zahvatila i panika, više doista ne znaju što da rade. Mnogo ljudi umire, kaže mi prijatelj da su to nevjerojatni prizori. Nelagodno im je napustiti kuću i otići u dućan, kad stoje u redu za ulazak u trgovinu osjećaju strah, znoje se i jedva čekaju da se vrate kući u svoja četiri zida. Inače, taj se moj prijatelj posljednjeg dana prije karantene vratio iz vikendice u Bergamu, ali brat mu je ostao u vikendici - kaže Vugrinec.
Veliki strijelac potom nastavlja:
- Otac mu i dalje vodi Atalantine administrativne poslove i to ga sad najviše drži da ne potone u depresiju, jer mu je mnogo prijatelja i poznanika umrlo od koronavirusa. Ljudi izlaze samo po najosnovnije stvari. U početku izolacije bilo je dosta krađa, “lešinari” su koristili svaku priliku za pljačku, ali sad je grad pust. Ni lopovi se više ne usude izaći van, i oni su shvatili o kakvoj je opasnosti riječ! Baš mi je tim riječima prijatelj opisao situaciju u Bergamu, nazvao ga je “gradom duhova”...
Smatraju li i u Bergamu da je okidač pandemije u Italiji bila utakmica Atalanta - Valencia, odigrana u Milanu pred 40.000 gledatelja, najviše je bilo Atalantinih navijača koji su na San Siro došli iz Bergama?
- Da, vjeruju da je to tako. Iako je i prije te utakmice bilo dosta zaraženih ljudi, nakon tog dvoboja sve se umnožilo. No, teško je znati zašto su Talijani kasno reagirali, tko zna je li bilo nekakvih političkih ili ekonomskih kalkulacija.
Nitko ne radi
Znate li kakva je situacija na suprotnoj, južnoj strani Italije, u Lecceu, u kojem ste igrali dvije godine (od 2000. do 2002.)?
- U kontaktu sam baš s predsjednikom kluba, uspješnim 45-godišnjim odvjetnikom Saveriom Sticchijem Damianijem. Uspio je nekako presložiti poslove spasivši radna mjesta za 40 zaposlenika u njegovoj odvjetničkoj tvrtci, ali od tih ljudi trenutačno nitko ne radi, na prinudnom su odmoru, i samo on obavlja ono što je najnužnije, jedini odlazi u odvjetnički ured. I nakon toga, odmah se vraća kući, u izolaciju, ne održava nikakve socijalne kontakte. U Lecceu su ozbiljno shvatili ovu opasnost, grad je prazan, ljudi nigdje ne izlaze, zatvoreni su svi restorani i kafići. I neshvatljivo mi je da su u Milanu do početka ovoga tjedna ljudi još sjedili u kafićima, pa to je strašno, neodgovorno, nesavjesno. Ne samo prema sebi, nego i prema drugima...
Podvući crtu
Smatrate li da će se uskoro nastaviti natjecanje u Prvoj HNL?
- Nisam o tome previše razmišljao. Ne vjerujem da će sve biti okončano u nekim zadanim rokovima, ali postoje ljudi koji su zaduženi za to i koji moraju odlučiti što je najbolje u ovoj situaciji. Ali, zdravlje mora biti na prvom mjestu. I ne znam koliko ima smisla nastaviti natjecanje, nakon što su igrači mjesec-dva sjedili doma u karanteni, postojat će velika opasnost od ozljeda, riskiralo bi se mnogo toga. Nisam ni pobornik igranja pred praznim tribinama, nogomet se igra zbog gledatelja, tako da smatram kako bi trebalo podvući crtu i zaključiti ovu sezonu.
A kako riješiti pitanje plasmana?
- Ne znam, postoje odgovorni ljudi koji to trebaju odlučiti. Bilo bi nepravedno da netko ispadne iz Prve HNL, možda bi trebalo proširiti ligu, ne znam... Dosta je klubova u problemima i bilo bi pošteno da svi sjednu za stol, a oni klubovi koji su u problemu i misle da ne mogu nastaviti natjecanje, neka to kažu, pa da uđe netko drugi, koji to može. Treba biti u ovoj situaciji maksimalno pošten i korektan. Ali, trebalo bi sve krenuti iz početka, od sljedeće sezone.
Poziv iz Leccea
Kako komentirate ovu situaciju sa smanjenjem plaća u klubovima?
- Takvo je vrijeme... Sve ovisi o klubovima, ne bih želio stati ni na čiju stranu, ne mogu komentirati ni situaciju u Dinamu, ni u ostalim klubovima, jer nemam dosta informacija. Uglavnom, to su stvari koje će se individualno rješavati, od kluba do kluba.
A jesu li smanjene plaće igračima u Atalanti i Lecceu?
- Nisam ih to pitao, doista smo samo privatno razgovarali. No, oni su i dalje uvjereni da će se prvenstvo nastaviti. Pa me je tako Damiani pozvao da dođem u Lecce na utakmicu s Interom, prije koje bi mi na travnjaku predao Lecceov dres! Kad sam, naime, igrao za Lecce, zabio sam gol Interu. Ljudi me tamo jako vole, stavljaju me u vrh najboljih igrača svih vremena tog kluba. A Damiani i ja baš smo dobri prijatelji, silno je ambiciozan čovjek, veliki je sanjar i u svemu pokušava pronaći nešto pozitivno, pa je tako razgovor skrenuo i na ove, ležernije teme.
Nogomet je dosad izgledao kao zemaljski raj, kao svijet za sebe, nije bio napadnut ni ekonomskom krizom, koja je milijune radnika iz svih dijelova svijeta i u svim sektorima bacala na koljena. I onda je došao koronavirus, koji je razorio i nogomet!
Probijeni plafoni
Kako će ova pandemija utjecati na buduće transfere nogometaša?
- Sve će se promijeniti, neće više biti ovako suludih transfera. Ni ja, kao bivši vrhunski nogometaš, nisam mogao vjerovati da se u nogometu rade poslovi poput ovih posljednjih godina, da se vrte ovakve luđačke svote novca. I sve to treba staviti u normalu. Istina je da je nogomet veliki biznis, kao i da biznis ne poznaje pravila, svatko tko je “unutra” želi zaraditi. Ali i tu moraju postojati nekakve normalne granice. Znate kak’ se veli, ništa nije dobro ni kad ga je previše. A ovo je prevršilo svaku mjeru, probijeni su bili svi plafoni u transferima i to više doista nije imalo nikakvog smisla - smatra Vugrinec.
Nikad nije bilo ovakve pošasti
Jeste li vi ikada u karijeri doživjeli smanjenje plaće u nekom klubu?
- Na ovaj način ne, ali bilo je nekih uzimanja. Zbog lošijih rezultata, ili zbog slabe klupske financijske situacije, zbilo se to u Cataniji. Ali nikad ovakve pošasti nije bilo, pa sad i najveći i najbogatiji svjetski klubovi vuku takve poteze. Ovo je izvanredna situacija...
SVI NJEGOVI KLUBOVI
S. Belupo (Hrvatska)
Zagreb (Hrvatska)
Varaždin (Hrvatska)
Dinamo (Hrvatska)
Atalanta (Italija)
Calcio Catania (Italija)
Lecce (Italija)
Trabzonspor (Turska)
VUGRINČEV CV
Datum rođenja: 24. ožujka 1975.
Mjesto rođenja: Varaždin
Klubovi:
Slaven Belupo, Zagreb, Varaždin, Dinamo, Atalanta, Catania, Lecce, Trabzonspor
Reprezentacija:
Odigrao ukupno 28 utakmica za hrvatsku nacionalnu nogometnu vrstu i pritom je postigao sedam pogodaka
Kraj karijere:
U ožujku 2015. odigrao je zadnji dvoboj i to u dresu koprivničkog prvoligaša Slavena Belupa