Neki filmski producent mogao bi dosta zaraditi na filmu koji bi snimio o njegovu nogometnom životu.
Krenimo od kraja priče. Vukušić trenutačno briljira u ljubljanskoj Olimpiji, uzdigao se poput Feniksa kad je ovog ljeta stigao iz Krškog. Vukušić je u 15 utakmica slovenskog prvenstva ove sezone zabio čak 13 pogodaka i upisao pet asistencija. U svim europskim ligama koje se igraju u formatu jesen-proljeće u sezoni 2019/20. nema učinkovitijeg igrača od Vukušića.
Ukupno 18 “bodova” ima i sjajni Erling Haaland iz RB Salzburga, no on je zabio gol manje, a upisao asistenciju više. Iza njih je Artjom Dzjuba iz Zenita (9 golova, 8 asistencija) pa slijede Kamil Wilczek (Bröndby) i Junior Moraes (Šahtar) s po 16 “bodova”...
- Bilo je i vrijeme nakon svih ovih godina. Mislio sam u jednom trenutku prekinuti karijeru, ostaviti se nogometa, ali sam se odlučio boriti. Na kraju se isplatilo. Kao laku metu pogađali su me pehovi, jedan, drugi, treći... Vucarao sam se od kluba do kluba, više mi je u jednom trenutku nije dalo. Tad sam rekao, “ajde moj Ante, pusti se ti nogometa, ima drugih stvari u životu”. Stizale su neke ponude s Istoka, ali nije mi se dalo, nije bila niti neka zarada. No, onda sam se jednog jutra probudio i odlučio da idem dalje, odlučio sam ponovno biti nogometno živ. Bila je to dobra odluka, dobro jutro za donošenje odluka. Hvala Bogu, sve se posložilo u dva-tri mjeseca - kazao nam je u uvodu Vukušić.
Katastrofa u Poljskoj
Iz Hajduka je u kolovozu 2012. godine u transferu vrijednom 3,7 milijuna eura otišao u Pescaru, dva puta odlazio je na posudbe, u Lausannu i Beveren, na kraju je želio otići, od listopada 2015. godine do siječnja 2016. godine bio je bez kluba.
- Tada sam otišao u Njemačku u Greuther Fürth. Znao sam da tamo nitko nije preživio treću godinu ugovora, ima već 20 godina. Znao sam što me čeka, znao sam što mi se sprema. Kako se približavao istek ugovora, trener me polako počeo micati iz momčadi, pa sam ja kazao jednom menadžeru da mi pronađe neki klub. I onda sam početkom srpnja 2017. godine otišao u Rusiju, u Tosno. Tada sam otišao predsjedniku Greuther Fürtha i kazao mu da bih otišao, a on je to jedva dočekao.
U Rusiji opet nije moglo biti idealno za Antu. Ozlijedio se... Opet peh.
- Tada iz Rusije odlazim u Poljsku, u klub Olimpia Grudziadz. Tamo sam otišao radi zdravlja, jer sam u Rusiji imao lasersku operaciju pluća. Rekli su mu da je bolje da odem u sredinu gdje će biti lakše, pa sam onda odlučio otići u drugu poljsku ligu. Kako ne bi bilo previše intenziteta. Tamo sam trebao odraditi samo tri mjeseca ugovora. Da nije bilo toga, ne bih nikad otišao u drugu poljsku ligu, jer tamo je bilo katastrofa. Odigrao sam šest ili sedam utakmica, sad se više ne sjećam, borili smo se za ostanak. Nakon Poljske sam odlučio preseliti u Sloveniju, u Krško, a onda sam ovog ljeta stigao u Olimpiju.
Dobar štos
Ante Vukušić ima 28 godina, a zbog svega što je prošao, imate dojam da igra već stotinu godina.
- Hvala Bogu, nisam imao nekih bitnih ozljeda, osim one koje sam zaradio u prometnoj nesreći na autocesti još dok sam igrao za Hajduk. U karijeri, recimo, nisam imao niti jednu rupturu. Samo da ovako ostane, onda mogu igrati još šest-sedam godina. I vidite, neki dan mi kaže jedan čovjek iz Olimpije da sam najučinkovitiji igrač u svim europskim ligama. Rekao sam mu: “Dobra ti je zezancija, imaš neki drugi štos?” Meni je to bilo smiješno, za ne povjerovati. On mi kaže: “Ne, ne... nije za...ancija, stvarno je tako.” Vidite što je sudbina, od otpisanoga do prvoga u Europi!
Ozljeda pluća
Pitamo ga što mu se dogodilo u Olimpiji? Kako se tako preporodio?
- Ma, ne bih rekao da sam se preporodio. Jednostavno, svima sam se želio dokazati. Nećemo sad pričati bajke i neistine, znam da su me svi proglasili otpisanim, prekriženim, preko moje nogometne karijere stavili su - X! E, rekao sam: “Neće to tako, istrugat ću ja taj X!” Samo ja i moja obitelj. Samo smo mi vjerovali da nije kraj, da mogu. Ne zavaravajmo se, nitko drugi nije vjerovao u mene. Prepoznao me trener Safet Hadžić, uz pomoć predsjednika Milana Mandarića stigao sam u Olimpiju, klub koji je, recimo, kao Hajduk ili Dinamo u Hrvatskoj. Jer, objektivno, nakon Hajduka, ovo je prvi put da igram pravi nogomet, da se borim za naslov. Svi ostali klubovi u kojima sam igrao, borili su se za ostanak. Kad sam s Pescarom ispao iz lige, imao sam ponudu Bologne, međutim, nisu me htjeli pustiti. Tražili su za mene neku nenormalnu cifru. Onda su slijedile posudbe, jedna, druga... Sve su to bili mali klubovi, koji me nisu mogli otkupiti.
Priča kako je bilo igrati u tim klubovima...
- Znate kako je to... Kad ostaneš u ligi, onda ti se - zahvale. Kažu: “Isplatit ćemo ti plaće, a onda doviđenja.” Dao si neke pogotke, to im je trebalo, ali ti im nakon toga više ne trebaš. A nakon toga je teško, nitko te ne želi uzeti.
Još jedna priča iz života Ante Vukušića posebno se zanimljiva, gotovo nevjerojatna.
- Prije nego što sam iz Hajduka otišao u Italiju, dogodila mi se prometna nesreća na autocesti. Dva mjeseca prije odlaska u Pescaru. Boljelo me u tijelu, ali nisam htio ići kod liječnika na posebne pretrage. Govorio sam sam sebi, ‘ma, nije ti ništa, kakvi doktori’. Bilo mi je glavno da nisam ništa slomio. To što me boljelo, mislio sam, proći će.
Ali nije prolazilo...
- Ozlijedio sam - pluća! A nisam imao pojma. Znam da će svima koji će ovo čitati izgledati jako čudno, ali ja sam s ozlijeđenim plućima igrao pet godina! Smetalo mi je, međutim mislio sam i dalje da će proći. Onda sam dolaskom u Rusiju napravio magnetsku rezonancu. Rezultat je bio Bože pomozi... Cijelo jedno plućno krilo bilo mi je zatamnjeno! Ništa se nije vidjelo! Vjerojatno je ovo za Guinnessovu knjigu rekorda, ali nitko mi pet godina u svim klubovima u kojima sam igrao, na svim tim liječničkim pregledima nije kazao ništa. Prošao sam liječničke preglede u Italiji, Njemačkoj, Belgiji... Nitko to nije vidio.
Jaki bolovi
Priča kad mu je najviše smetalo.
- Kad su bile ljetne pripreme, najviše mi je smetalo. Ubijali su me bolovi u šestom i sedmom mjesecu, preskakao sam treninge. Svi su mislili da imam problem s leđima, da mi se ukliještio živac. Onda se, hvala Bogu, dogodila Rusija. Nakon što sam potpisao ugovor za Tosno, drugi dan sam išao na pripreme. Na prvom treningu opet me napao bol. Prvo se mislilo da je neka upala, pio sam tablete. Ali nakon 10 dana stanje se nije popravljalo. Tada su mu kazali: “Idemo u bolnicu, na magnetsku rezonancu.” Vidjelo se da mi je s leđima sve bilo u redu, ali se otkrilo da da nešto nije u redu s plućima. Onda sam odradio lasersku operaciju i sad je sve u redu. Napuknuo mi je dio na vrhu pluća, pa su ga “zalijepili”. Nakon toga sve je bilo super!
To se itekako vidi. Ante Vukušić, Sinjski Dijamant, opet svijetli najjačim sjajem. Kad su pogoci u pitanju, najsjajnije u Europi!
Cilj je naslov prvaka i Europa
Kakve su ambicije Olimpije ove sezone?
- Naš cilj je osvajanje naslova prvaka Slovenije, te naravno Europa. Kad sam došao, ispali smo od Malatyaspora, a bili smo dobri. No, svi znamo kako je to jak klub, njihovi igrači su plaćeni ogromnim ciframa, milijunskim ciframa. Naš proračun je deset puta manji. Trenutačno smo prvi u prvenstvu i stvarno igramo top nogomet. Baš “ubijamo”. Nikad mi se u životu nije bolje potrefilo u izboru kluba.
Vukušićevi klubovi
2009-2012. Hajduk
2012-2016. Pescara
2014. Lausanne (posudba)
2014-2015. Beveren (posudba)
2016-2017. Greuther Fürth
2017-2018. Tosno
2018. Olimpia Grudziadz
2018-2019. Krško
2019. Olimpija
Najbolji strijelci+asistenti u europskim ligama
1. Ante Vukušić (Olimpija) 18 bodova
(13 golova, 5 asistencija)
2. Erling Haaland (RB Salzburg) 18 bodova
(12 golova, 6 asistencija)
3. Artem Dzjuba (Zenit) 17 bodova
(9 golova, 8 asistencija)
4. Kamil Wilczek (Bröndby) 16 bodova
(14 golova, 2 asistencije)
5. Junior Moraes (Šahtar) 16 bodova
(11 golova, 5 asistencija)