Prekrasan dan jučer u Maksimiru. Miris proljeća okupirao je metropolu, na nebu nije bilo ni jednog oblačka, dan baš za pravo uživanje. Kad smo vidjeli mnoštvo ljudi oko maksimirskog stadiona, kao da smo se vratili u prošlost, recimo uoči utakmice s Viktorijom iz Plzena ili Benficom. A Dinamo je igrao s - Interom. Onim zaprešićkim...
Pogled sve kvari
Naravno, svi ti ljudi nisu hrlili na tribine kao na spomenutim utakmicama, većina njih došla je uživati u divnom sunčanom danu. Neki su pak došli gledati mlade nogometaše, to su bili uglavnom roditelji i obitelj, svakog vikenda na okolnim se maksimirskim terenima igraju utakmice mladih, pa se onda oni koji ih vole i poznaju poredaju na obližnjoj ogradi, snimaju video uratke, fotkaju mobitelima, neki nadobudni daju i savjete potomcima. Osim velikog nogometa, u Maksimiru se jučer igrao i onaj mali, tamo ispred negdašnjeg restorana “Domagoj”, jedine žrtve kampa HNS-a koji se trebao graditi na Sveticama.
Ništa nije izgrađeno, ali je zato Domagoj srušen. Pod naletima bagera pao je posljednji spomenik navijačkog i novinarskog druženja nakon Dinamovih utakmica. Uhvatila nas je nostalgija sjećajući se tih dana, ali ipak kao što kaže malo parafraziran refren TBF-a “ništa nam nije moglo ovaj dan pokvarit”. Osim pogleda na stadion...
Jer u Maksimiru je sve prekrasno osim stadiona. U obližnjoj maksimirskoj šumi možete šetati do mile volje i udisati svježi zrak, Zoološki vrt nudi sjajan provod, tu je i bazen na Sveticama, Maxi pub koji je uvijek prepun. Maksimir je definitivno jedan od ljepših zagrebačkih kvartova. Nagrđuje ga jedino taj stadion koji se raspada polako, ali sigurno.
Šećući tako oko “maksirugla” palo nam je na pamet pitati obične ljude, navijače što misle o ideji gradnje novog stadiona u Blatu i izmještanju Dinamovih utakmica preko Save.
Vječne priče
Prvo smo zaustavili jednog mladog momka, Domagoja Prskala, studenta koji usput i radi.
- Samo Maksimir! Ovaj stadion se treba renovirati ili na njegovim ruševinama napraviti novi. Maksimir ima dušu, ne mogu zamisliti da bi Dinamo mogao utakmice igrati negdje drugdje. Ova priča o stadionu u Blatu mi se zato ne sviđa. Maksimir je pojam za Dinamo i nogomet, tu se moraju nastaviti igrati utakmice Dinama - kazao nam je Domagoj.
Onda smo nešto kasnije priupitali i malo starije navijače. S Dinamova “ticket pointa” s ulaznicom u ruci prolazio je Zlatko Pavlic. Na privremenom radu je u Švicarskoj, a u Zagreb je došao na godišnji odmor i odmah se uputio na Dinamovu utakmicu.
- Vidite, bilo bi bedasto da nekaj govorim protiv novog stadiona. Svima nam je jasno da treba napraviti novi stadion, jer ovaj maksimirski zaista je u lošem stanju. Kad god dođem iz Švicarske, gledam ga i vidim da je u sve lošijem i lošijem stanju. Zato “da” za novi stadion, ali ne u Blatu.
Nadodat će naš sugovornik i ovo...
- Znate kaj? Tih priča o novom stadionu smo se već naslušali. Više nikome ništa ne vjerujem. Pa kaj nije trebalo biti nekaj na Kajzerici? Kaj se nije spominjala Velika Gorica? Nekak sumnjam u tu priču, Ali dobro, neka ovoga puta bude istina. Međutim, neka se novi stadion napravi u Maksimiru, Maksimir je naš dom - kazao nam Zlatko.
Treba ostati i - točka
Kad smo već kod Zlatka, sreli smo pred Maksimirom jednog poznatog. Zlatko Dračić, bivši sjajni nogometaš, danas predsjednik Udruge veterana trećeligaša Zagreba, također je došao pogledati utakmicu. Veli da ponekad svrati na utakmice Modrih.
- Ako se bude gradio stadion u Blatu, to će biti velika pogreška. Maksimir je daleko najbolja lokacija za Dinamov stadion, te naravno i za onaj na kojem igra reprezentacija.
Na pitanje treba li ga rušiti pa graditi novi, Dračić nam kaže...
- Neka se gradi u etapama. Znam da je srušiti tako veliki stadion pa napraviti novi ogroman trošak i iziskuje mnogo sredstava. Možda bi bilo bolje da se sruši prvo istočna tribina, pa recimo nakon godinu-dvije zapadna, i tako... Možda bi tako bilo jeftinije, ne znam. Graditi nacionalni stadion nema smisla, jer reprezentacija mora igrati u cijeloj Hrvatskoj, ne samo u Zagrebu - kaže nam Dračić.
Hodajući tako Maksimirom, protegnuli smo noge malo dalje, stigli smo i do “Orkana”, jednog od restorana gdje se nakon rušenja “Domagoja” okuplja Dinamova navijačka svita. Tamo smo porazgovarali s velikim navijačem Dinama, konobarom Romanom Mirtom.
- Ja nikako ne bih stadion gradio u Blatu. Kad se već spominje Blato i mogućnost gradnje, neka se tamo izgradi sportsko-rekreacijski centar, sportskih sadržaja nikad nije dovoljno. Dinamo treba ostati u Maksimiru i točka - kazao je Roman.
Velika katastrofa
S obzirom na to da se restoran zove “Orkan”, valjda svi tamo misle da bi “orkanska bura” trebala otpuhati Maksimir. Gost restorana Mladen Šimić veli...
- Najpametnije je srušiti taj socijalistički stadion u Maksimiru. On strši kao spomenik nekim starim vremenima i velika je katastrofa. Znate li samo koliko sam puta krenuo na utakmicu Dinama, svratio ovdje na piće, pokvarilo se vrijeme, pa sam ostao. Nije mi se dalo na utakmicu. Bolje je bilo ostati i popiti koji gemišt više. Dakle, rušenje, pa gradnja novog stadiona. Nikakvo Blato, samo Maksimir. Neka bude kao Allianz Arena, samo manja.
Eto, toliko navijači. Da, i nismo navlačili za Maksimir, birali sugovornike koji su za tu opciju. Radilo se o potpuno slučajnom odabiru. Stadion u Blatu očito nema zagovornika. Maksimir je dom Dinama, a kad se igra u Zagrebu, onda i dom Vatrenih...