Bio je 17. ožujka kada smo nakon utakmice Rijeke i Osijeka u utrobi stadiona na Rujevici naletjeli na Hebera koji se netom prije oprostio od bivših suigrača i spremao na svoju avanturu u SAD. I nije, poput mnogih koji su odlazili, imao široki osmijeh na licu zbog bogatog ugovora koji ga čeka daleko od Rijeke, možda malo i zbog činjenice da je tek morao proći liječnički pregled, ali je bio pun vjere da će njegova nova igračka avantura biti uspješna kao i ona koja je netom završavala.
Pa je tako i u kratkom neformalnom razgovoru rekao kako vjeruje da će odlazak u MLS biti dobar korak za njega, a onaj karakteristični dječji osmijeh izvukla mu je tek naša konstatacija da će “preko bare” zabiti 30 golova. U nedjelju nakon remija njegova New York Cityja i Orlanda podsjetili smo ga da ih mora postići još 28...
U klupskim odijelima
- Hrabro ste to prognozirali, možda će ih biti malo manje, ali hvala vam što vjerujete u moje mogućnosti - javio se Heber iz svog novog doma kraj New Jerseyja gdje je počeo živjeti svoj američki san.
Skrasio se na periferiji, ali dovoljno blizu da ga tek nekoliko desetaka kilometara dijeli od trening-centra i Manhattana, ali opet dovoljno daleko da na miru prođe prilagodbu iz riječke u newyoršku svakodnevicu koja je bitno drugačija. Od gradskih gužvi i udaljenosti, do samog ritma i načina života, ali i veličine kluba. Koliko god MLS još uvijek bio “egzotika”, Heber kaže da se osjeća kao igrač velikog kluba.
- Imamo, primjerice, dress code za domaće utakmice na koje dolazimo u klupskim odijelima pa mislim da se i po tom detalju idi koliko NYCFC pazi na detalje.
Ipak, ona puno zanimljivija tema su nam njegovi golovi. Nakon što je dvije utakmice ulazio s klupe, a tamošnji mediji s nestrpljenjem čekali nasljednika Davida Ville, sada su ga napokon počeli dobivati.
- U sve tri utakmice koje sam počeo od prve minute proglašen sam igračem utakmice, postigao sam dva pogotka i dodao dvije asistencije tako da se stvarno ne mogu požaliti. Kakav je osjećaj? Najbolji ikad. Sjajna je stvar za mene što sam ovako krenuo, stvarno sam presretan što sam brzo počeo doprinositi momčadi i vraćati im na onome što su mi pružili kada sam došao. Baš svi su bili prema meni ljubazni, pomagali su mi u svemu, a kada je oko tebe sve sređeno onda su i rezultati dobri. Pa sjetite se samo kako je bilo u Rijeci...
Navijači NYCFC-a na Hebera gledaju kao na spasitelja jer prije njegova dolaska bili su na samom začelju ljestvice i mučili se s realizacijom.
Pristup za sreću
- Da smo pobijedili protiv Orlanda (završilo je 1:1) bili bismo drugi ili treći, a stvarno smo mogli jer smo dominirali cijelu utakmicu. Ali doći će i to, momčad smo koja se još stvara, siguran sam da će igre biti sve bolje kako vrijeme bude prolazilo.
Strijelac za Orlando u toj utakmici bio je Nani, prije toga Heber je na drugoj strani imao Rooneyja...
- Budući da smo s istoga govornog područja, razgovarao sam malo s Nanijem, a meni je još teško shvatiti da sam u ovih 20-ak dana igrao protiv njega, Rooneyja, Schweinsteigera, Gaitana, prije utakmice sam sreo Andreu Pirla koji je tu igrao... Dobar je osjećaj kada su takvi igrači s druge strane, ali kada živiš za nogomet kao što ja živim, onda u svakoj utakmici želiš biti najbolji, neovisno o tome za koga igraš i protiv koga igraš. Tako je bilo dok sam bio u Slavenu Belupu i Rijeci, tako je i sada u New Yorku jer me takav pristup igri jedini čini sretnim.
Iako kaže da se još uvijek ne osjeća kao zvijezda, nastavi li zabijati u serijama taj bi status brzo mogao dobiti.
Guardiolina kopija
- Ne osjećam se kao zvijezda, ja sam i dalje onaj isti Heber kojeg ste gledali u dresu Rijeke.
Skromnost je i za dana na Rujevici bila njegova vrlina, a neće ga ponijeti ni činjenica da navijači NYCFC-a u njemu danas vide pravu zamjenu za Davida Villu.
- U Rijeci sam igrao kao lijevo krilo, ovdje sam čista devetka, a devetke žive od golova. Kada ne zabijaš, veliki klubovi dovedu drugoga i zbog toga mi je važno što sam dobro krenuo, što sam zabio dva važna gola, ali i što moja momčad opet pobjeđuje. Naravno, nije lako uskočiti u Villine kopačke, ali znam da mi samo još više rada nego što sam ga do sada imao u karijeri može pomoći da i ja ovdje ostavim trag. Probio sam led, sada se želim još više dokazati...
Heber u prilog ide i činjenica da se u MLS-u gaji napadački nogomet, za gol više...
- U MLS-u se stvarno igra napadački nogomet, ali se razlikuje od onoga što smo igrali u Rijeci ili u Hrvatskoj gdje je puno toga počivalo na brzoj okomitoj igri, između ostalog zato što je puno mladih igrača. Ovdje ih isto ima, ali ima i puno igrača koji su iskusniji, racionalniji u igri, zbog toga se više teži posjedu, takvi su zahtjevi trenera.
A kada ga je već spomenuo dodajmo da ga vodi Domenec Torrent, Španjolac koji nije imao neku osobitu igračku karijeru, ali koji je bio uz rame Pepa Guardiole još od njegovih prvih trenerski dana u Barceloni B, pa sve do epizoda u Bayernu i Manchester Cityju...
- Ima istu nogometnu filozofiju kao i Guardiola što nije ni čudno budući da su radeći zajedno osvojili 24 trofeja u velikim klubovima, a za mene kao napadača je to dobro jer nam je filozofija da se drži lopta i da što kvalitetnije pripremi prilika za mene kao napadača. Kakav je Torrent? Sličniji je Bišćanu nego Keku, ali meni je teško kada moram govoriti o svojim trenerima. Kek je imao svoj stil o kojem najviše govore rezultati koje je ostvario s Rijekom, Bišćan je s druge strane donio nešto svoje u situaciji koja je bila loša i koju je izvukao na način da smo pobijedili deset utakmica za nisu. Torrent je smiren tip, puno pažnje posvećuje detaljima, praktički je Guardiolina kopija.
Kada imaš čovjeka s takvim iskustvom na klupi onda je i logično da su rezultatski ciljevi najviši. Doduše start je bio sa zadrškom, ali New York je sada jasno istaknuo kandidaturu za mjesto u play-offu.
- Prvi cilj je izboriti play-off, u regularnom dijelu sezone je uvijek tako. Klub nije dobro ušao u prvenstvo, ali sada je već bolje, prvih sedam ide u doigravanje a tamo što bude. Naravno da želimo osvojiti titulu, to je svakom igraču cilj, ali nisam dovoljno dugo ovdje da bih mogao davati prognoze. U svakom slučaju i klub i ja težimo najboljem - zaključio je Heber Araujo dos Santos.
Najskuplji igrači u MLS-u
1. Gonzalo Martinez (Atlanta) 20 mil. €
2. Carlos Vela (Los Angeles) 10 mil. €
Josef Martinez (Atlanta) 10 mil. €
4. Wayne Rooney (DC United) 8 mil. €
Alejandro Pozuelo (Toronto) 8 mil. €
Ezequiel Barco (Atlanta) 8 mil. €
7. Nico Gaitan (Chicago Fire) 6,5 mil. €
8. Alexandru Mitrita (NY City) 6 mil. €
22. Heber (NY City) 3,8 mil. €