Priča ide otprilike ovako. Glavni urednik France Footballa, organizatora dodjele Zlatne lopte, nazvao je Luku Modrića. Predložio mu je da razmislio o njegovoj ideji da kao prošlogodišnji dobitnik prestižne nagrade on bude taj koji će dodijeliti Zlatnu loptu novom pobjedniku! Ideja je, očito, pala na plodno tlo, iako se u prvi trenutak, i sam šef FF-a pomalo iznenadio Modrićevim pristankom. U tome je i bit priče. Kapetan Hrvatske i playmaker Real Madrida, osvajač svih individualnih trofeja u 2018. godini, ostao je isti tip i nakon silnih nagrada i proslava, te je jednostavno prihvatio nešto što je njemu sasvim normalno.
Doduše, druga značajka ove priče jest da je takvo jednostavno sportsko ponašanje, logičnih okvira respektiranja, u današnjemu drastično komercijaliziranom nogometu postalo neuobičajeno. Vjerojatno ni sam Modrić nije mogao zamisliti da će globalni medijski odjek njegova dolaska u Pariz i uručivanja Zlatne Lopte Lionelu Messiju, biti tako gromoglasan. Uz to i fantastično pozitivan za njega kao osobu i velikog nogometaša...
Dan poslije dodjele 6. Zlatne lopte argentinskom fenomenu nogometa, možda i zato što je to postala uobičajenost za Messija, veliki dio medijske i javne pažnje pripalo je Luki Modriću. I kako to obično biva u neurotičnim ritmovima današnjih komunikacijskih linija, sa svih strana dolaze "posebna objašnjenja" takvog Modrićevog pristupa. S jedne strane unisono je hrvatski nogometni genijalac zaradio simpatije medija, najeksponiranijih komentatora, analitičara i nogometnih aktera. Prvi puta se dogodilo da je Zlatna lopta išla iz ruke dosadašnjeg u ruke novog pobjednika, te je već to posebna priča. No, priča svih priča jest to što je Luka Modrić jedna od legendi Real Madrida, kluba u vječnom nadmetanju i dokazivanju s omiljenim "neprijateljima" iz Barcelone.
To nadjačavanje tko je tko, odnosno tko je jači, bolji, uspješniji, bogatiji, mudriji, pravedniji..., između ostalog se događa(lo) i na poligonima izbora Zlatne lopte. Tako se u deset godina do Modrićeve pobjede u tom prestižnom izboru, borba Lionela Messija i Cristiana Ronalda doživljavala kao jedna od važnijih runda borbe za prestiž dva mega klupska brenda. Neki su analitičari prošle godine, kada je Modrić napokon prekinuo tu vagu odmjeravanja dva nogometna velikana Messija i Ronalda, ali i dva kluba nemjerljive taštine, istaknuli kako je svijet nogometa jedva dočekao nekog novog Zlatnog. Messi i Ronaldo jesu među najvećima svih vremena, ali sasvim je realna teza da nisu bili u tih 10 godina upravo oni uvijek najbolji. No, kao da je sve to postalo pitanje recimo Reala ili Barcelone, NIKE-a ili Adidasa, glamura i introvertiranosti, političkih i inih ideologija.
Oni malo drastičniji u izražavanju rabili su i teze kako je nogometni svijet izobličen te da bi nogomet trebao pripadati "svima a ne samo njima". Ima dosta istine u tome da se najvažnija (ne)sporedna stvar na svijetu pretvorila u servis kapitalu, pa i ono što je prirodno za okruženje nogometne igre, postalo je rijetkost. Jedna od takvih rijetkosti je opći respekt suparnika i nogometnog sporta kao nešto što je iznad pojedinačnih i širih suparništava i animoziteta, navijačkih pristupa i posljedičnih isključivih nametanja.
Eto, kako su napisali viđeniji kolumnisti u Španjolskoj, gdje se generira podosta spomenutih nuspojava modernog nogometa, Luka Modrić je u ponedjeljak navečer vratio prirodnost i normalnost tom nogometnom svijetu. Ne samo da je došao na svečanost dodjele Zlatne lopte iako nije bio ni nominiran među 30 najboljih u sezoni. Ne samo da je pristao dodijeliti priznanje pobjedniku koji je lice i snaga najvećeg konkurenta njegovom klubu, nego je na pozornici, iskreno uz čestitke kazao Leu Messiju - "zaslužio si". Kako nam govore neke španjolske kolege u utorak, više je igrača Barcelone provjeravalo kod svojih predstavnika u Parizu hoće li Modrić doista biti onaj koji će dodijeliti Zlatnu Loptu Messiju i potom je li doista izjavio to što je objavljeno odmah na društvenim mrežama (divljenje Messiju, pitanje respekta za suparnike i nogomet). Dakako da je time izazvao opće oduševljenje svijeta Barcelone, a što je klub na svojim službenim kanalima komunikacije simbolički odao priznanjem "Velikom gospodinu".
No, ništa manje nisu oduševljeni ni oni navijači Reala koji smatraju da je njihov klub oduvijek imao visoku razinu gospoštine i njegovanja vrijednosti sportskog života. Oni slave Modrića za njegovo ponašanje u ovogodišnjoj Zlatnoj lopti i utjelovljenje tih vrijednosti, pa je, kako to obično biva, odmah bilo i međusobnih prepucavanja s navijačima Barcelone (i neistomišljenicima) koji tvrde da je Modrić potvrdio svoju gospoštinu a ne Real Madrid. Točno je da je Real, za razliku od Barcelone, uvijek prisutan kao klub i pojedinci (i) na ovakvim događanjima i onda kada nema laureata. Bilo je tako i ove godine, kao što je bilo onomad kada se nije pojavljivao Ronaldo kao igrač Reala...
Upravo je Ronaldo, na svim stranama, etiketiran kao glavni gubitnik i ovog izbora Zlatne lopte. I to ne samo zato što je uvjerljivo nadmašen od strane Modrića lani, a Messija i Van Dijka ove godine, nego možda najviše zbog svoga egocentričnog ponašanja. Kad je Modrić u miks zoni nakon dodjele, gdje je bio najtraženijih kod novinara uz Messija, izjavio kako "neće govoriti za druge, ali da smatra kako se treba respektirati ovakve manifestacije odnosno nogometa i onda kada se ne dobivaju trofeji", dodatno je oduševio jer su svi prepoznali suptilno odaslane kritike Cristianu Ronaldu, ali i Messiju. Uostalom on tome je već govorio i prošle godine, kada nisu došli na njegovu promociju Zlatne lopte, i time iznova pokazali da ne respektiraju ni suparnike, ni glasače ni nogometne fanove širom svijeta. To su oni isti koji su recimo glasali za njih kada su dobivali Zlatne lopte, i kada su dolazili "punog srca i iskrene zahvalnosti svima koji su glasali za njih", preuzimati svoje nove doze jačanja taštine.
Dok je Leo Messi uglavnom javno nezainteresiran za odavanje raspoloženja u javnosti kada nije prvi, Cristiano Ronaldo ne uspijeva sakriti svoju ljutnju, razočaranost, bijes, što li već, jer nije izglasan. O tome uglavnom javno, bez ikakve ograde i pristojnih riječi, govore ljudi iz njegove obitelji, interesne sfere i trenutnih suigrača. Nakon njegovih sestara, majke, djevojke, menadžera Mendesa, sada se u red "zgroženih nepravdom" prema Cristianu svrstao i Giorgio Chielini, suigrač mu iz Juventusa. On, koji se nedavno javno pohvalio akademskim dosegom (diplomirao ekonomiju), potvrdio je da nije diploma automatska potvrda širine intelekta. Optužbom da je lani Madrid na čelu s Perezom "pokrao Ronalda za Zlatnu Loptu kao odmazdu jer je otišao iz Reala, te je agitirao za Modrića koji nije imao najbolju sezonu". Chielini se svrstao u red najbezličnijih populista i teoretičara nemogućih urota. Sve to da bi timario ego svog suigrača i slijedio liniju kluba, koji isto čini iz sasvim jasnih komercijalnih i interesnih razloga….
Luka Modrić je ponašanjem koje dolikuje velikom sportašu i osobi koja respektira druge posramio sve one koji zaboravljaju da ih je nogomet učinio slavnim i bogatim, a da nogomet ne bi to mogao da nema iza sebe strast stotina milijuna fanova, navijača, zaljubljenika u igru a ne samo jedan klub ili igrača. Standard koji je postavio u Parizu biti će sada teško zanemariti u idućim izdanjima, jer je svijet pokazao što o tome misli i kakav im je stav prema onima koji već dugo zanemaruju osnovne postulate nogometa i odgovornost koju imaju pogotovo prema mlađim fanovima čiji su idoli.