Prekrasan je grad Madrid. Prijestolnica Španjolske, jedna od prijestolnica nacionalnog, ali i europskog nogometa. Gotovo svi koji žive tamo i igraju nogomet za jednog od dva kluba velikana zaključit će da bi rado ostali do kraja karijere u Madridu, ali i da bi ostali živjeti nakon umirovljenja.
S nogometne strane to je razumljivo jer Atletico i Real su top klubovi. Sa strane životne svakodnevice ključno je doživjeti na licu mjesta da bi se shvatila ta privlačnost velikog grada.
Unatoč tom statusu, Madrid je oaza zelenila, ogromnih i brojnih parkova, svekolikih monumentalnih građevina, svakovrsnih sadržaja i jedne ipak teže razumljive, ali oduševljavajuće opuštenosti življenja. Što se može razumjeti i u protočnosti prometa. Za velike urbane centre to nije baš običaj, za Madrid i Španjolsku je valjda dio pristupa svakodnevici.
Eto, Šime Vrsaljko je jedan od onih koji su opčinjeni madridskim ritmovima i stilom življenja. Nedavno je kupio kuću u jednom od rezidencijalnih kvartova, Boadilla, što je već jasan znak dugoročnijeg plana življenja u Madridu…
- Istina je da se meni i mojoj obitelji u Madridu jako sviđa živjeti. Što će donijeti budućnost po tom pitanju, vidjet ćemo. Nogomet je nepredvidljiv, ja to najbolje znam po svakom pitanju - reći će nam Šime Vrsaljko u subotnjem dužem razgovoru.
Vremena, jasno je, ima napretek. Nogomet je stao i u Španjolskoj, drugoj europskoj zemlji, nakon Italije, s najlošijim evolucijama epidemije COVID-19. Kako živi tu tešku situaciju za cijeli svijet?
- Ha, kako, kao i svi drugi ljudi. Postoji briga, pogotovo za obitelj, ali i vjera da će znanost uskoro pronaći odgovor za taj opasni virus. Kad smo se vratili iz Liverpoola, imali smo po planu slobodan dan, a onda su nam javili da se sve zaustavlja do ponedjeljka. No, umjesto treninga uslijedila je potpuna blokada i javili su nam da ostanemo kod kuće i budemo u nekoj vrsti karantene.
Utonuli u ‘blackout’
Moći ćete sa suprugom i sinom Brunom provesti kudikamo više vremena nego kada je u tijeku puni natjecateljski pogon…
- Mah, nažalost, nećemo biti zajedno. Kako je u planu bilo da uz klupske obveze budem dosta odsutan, a trebali smo i na reprezentativni turnir u Katar, supruga i sin su otišli kući, u Zadar. U međuvremenu je eskaliralo sve to s epidemijom koronavirusa i sada treba biti strpljiv i čekati što će se dalje događati. Jako mi nedostaju. Bruno je svakim danom sve zabavniji, vrijeme s njim brzo prođe kad imam treninge i utakmice. Sada bismo bili puno više skupa, ali dobro, nadam se da će se sve u što skorije vrijeme normalizirati. Bitno je samo da svi budu zdravi.
Pretpostavljamo da vam je malo dosadno. Vi ste i inače temperamentan tip, stalno u pokretu i nemirnog duha, pa ovakve drastične blokade aktivnosti predstavljaju svojevrsni problem prilagodbe?
- Tek je to počelo tako da vam ne mogu baš odmah kazati kakav mi je doživljaj situacije. No, točno je da već osjećam neki nemir s tom navalom mira u odnosu na uobičajenu svakodnevicu. Nema treninga u klubu, nema stalnog muvinga, putovanja, adrenalina utakmice, navijačkog huka. Štoviše, u okruženju je pustoš, ljudi su se povukli u svoje domove, izlazi se samo u nuždi da bi se nabavilo namirnice. Jako čudna je ta atmosfera i kao da smo odjednom iz jedne ugodne zbilje utonuli u taj “blackout”. Jučer sam vidio da je na nekim punktovima i vojska, to dovoljno govori o ozbiljnosti situacije. Ne znam što će se dalje događati. Za sada nam nitko ništa ne govori o povratku na trening. To je i logično, sada se svi bore protiv epidemije, svatko na svoj način, nogomet je u drugom planu.
Radite onda kod kuće? Odete li do susjeda, Savića, Šaponjića i drugih?
- Odrađujemo stvari koliko se može u svojem domu. Vrijeme kratim sa suigračima koji stanuju blizu mene, odigramo na PlayStationu, razgovaramo, pogledaju se vijesti da budemo u tijeku.
Je li vas strah?
- Nije. Po prirodi nisam strašljiv, iako je osjećaj brige usmjeren prema obitelji. Treba biti oprezan i držati se onog što stručnjaci liječnici i nadležne službe propisuju. Ponavljam, svatko od nas mora skrbiti za sebe i tako i za druge, pa sam uvjeren da će se uskoro epidemija staviti pod punu kontrolu.
Izbornička vizita
Nedavno vas je u Madridu posjetio izbornik Zlatko Dalić. Bili ste s Lukom Modrićem i Ivicom Olićem na večeri. Izbornik je, zbog opreza, u maloj karanteni. Tada stvari još nisu poprimile aktualnu razinu epidemije i planiralo se u Katar. Jeste li o tome najviše pričali?
- Bilo je to vrlo ugodno druženje, neka vrste kontrolne vizite izbornika. Pričalo se o svemu pomalo, naravno i o tom turniru koji se trebao igrati u Kataru. Nažalost, ništa od toga…
Nisam optimist za EP
Pretpostavljamo da je vama to osobito teško palo. Niste igrali za Hrvatsku od 18. studenoga 2018. godine, kada ste na Wembleyju protiv Engleza odradili tek 26 minuta?
- Nažalost, koljeno me mučilo. Tri dana prije odigrao sam 90 minuta u onoj sjajnoj utakmici protiv Španjolske u Maksimiru, kada smo pobijedili 3:2 golom Jedvaja u 93. minuti. Kakav je to gušt bio, pun stadion, 33 tisuće ljudi, i pobjeda s velikim suparnikom u posljednjim trenucima.
Od Engleza se izgubilo pred 78 tisuća navijača na Wembleyju. Puno je onih koji kažu da je to dijelom bilo i zbog vašeg izlaska već u 26. minuti. Hrvatska je bez vaše energije i prodornosti poprilično jalovija u ofenzivi?
- Nije presudan jedan igrač. Igrali smo mi tu utakmicu vrlo solidno, samo tri dana nakon velikog fizičkog napora sa Španjolskom. No, ono što je najtočnije to je da mi silno nedostaje igranje u dresu Hrvatske, atmosfera u reprezentativnom taboru, taj uzvišeni osjećaj kada zastupaš svoju domovinu i uživaš u podršci navijača. Zato sam jako razočaran što je reprezentacija sada stavljena na čekanje. Jako sam se veselio okupljanju za Katar, jakim utakmicama sa Švicarcima i Portugalom, kao i pripremi za Euro 2020. I taman kad je cijela ta priča trebala krenuti dogodi se taj nesretni virus…
Eura 2020, realno gledano, teško će biti ovog lipnja, da ne kažemo nemoguće je?
- Ne znam što bih vam rekao. S obzirom na trenutnu situaciju, nisam neki optimist. No, kako se obično kaže kad je ovako dramatično, a to je zapravo i jedino ispravno, najvažnije je da se suzbije bolest i da ljudi ne obolijevaju. Bit će vremena za nogomet i sve ostalo, sada je krucijalno zaustaviti virus.
Vratimo malo vrijeme unatrag. U nogometnoj priči. Dakle, podosta se stručnjaka i kroničara iznenadilo načinom na koji ste se vratili u igru. Posljednju ste utakmicu, Kup s Beneventom u dresu Intera, prije operacije odigrali 13. siječnja 2019., a vratili ste se na teren 26. siječnja 2020. godine. Pauza od 12 i pol mjeseci gotovo da nije primjetna?
- Skoro pa je bilo tako. No, u prvih nekoliko nastupa osjetio sam koliko mi u nogama nedostaje moći i ritma da radim stvari onako kako sam činio prije operacije. To je sve normalno, ali ne volim taj osjećaj u igri kad kao nešto fali. Trebalo je i par nastupa da me “probije” ritam, da se pluća prilagode maksimalnom naporu i omogućuju kontinuitet ponavljanja špartanja po boku. Zahvalan sam što se nakon par dvoboja to osjetno vratilo na razine od prije operacije. Čak bih mogao kazati da sam na pragu te fizičke forme, a koja je temelj za sve ono što treba napraviti tehnički u igri.
Je li to sve prebrzo? Je li vam prirodno da nakon gotovo 13 mjeseci pauze od utakmica odmah uđete u intenzivni natjecateljski dril? Simeone je kazao da ste ga oduševili po tom pitanju, što u kontekstu njegovih kriterija oduševljavanja samo potkrjepljuje o neuobičajenosti forme?
- Gledajte, prije svega moram reći da sam krvavo radio proteklih godinu dana. Kao što rekoh po prirodi sam nemirnog duha, moram stalno nešto raditi da bih bio u elementu. Dok sam bio na štakama, mučilo me što sam tako limitiran i borio sam se sam sa sobom da ne pretjeram u radu kojeg mi je bilo dopušteno odrađivati. Čim su nestali limiti, odmah sam išao maksimalno i tako sve do trenutka kada su liječnici dali zeleno svjetlo za utakmice. S obzirom koliko sam trenirao i posvetio se oporavku, nisam iznenađen što je krenulo tako kako je krenulo s mojim nastupima.
Osjećam se odlično
Jeste li umorni nakon sedam nastupa u mjesec i pol dana, sa 69 minuta prosjeka po utakmici?
- Ma kakav umor, pa ja sam se godinu dana odmarao, ha-ha… Odradio sam top rehabilitaciju i onda fazu treniranja s momčadi, koja prethodi ulasku u konkurenciju za igru. Dakle, bio sam maksimalno spreman za ono što me čeka. OK, nakon tri uzastopna nastupa u kratko vrijeme još se osjetio neki teret pauze, ali sada sam, iskreno rečeno, odlično - podvukao je Vrsaljko.
Nema boli niti nekih oteklina
Koljeno ne pravi nikakve probleme, ne otječe, ne boli?
- Nema oteklina ni boli. Stvarno sam se mučio prije Rusije i na Svjetskom prvenstvu pogotovo. Liječnici i fizioterapeuti reprezentacije činili su čuda u Rusiji da bih mogao igrati. Potom sam mislio da će se to nekako riješiti vježbama, ali nije išlo. Operacija je izvedena odlično i sada se mogu maksimalno fokusirati na podizanje forme.
Klopp? Tko gubi ima se pravo ljutiti i govoriti što hoće...
Kaže Jürgen Klopp da ne razumije taj nogomet Atletica i Simeonea. Teško mu je palo izgubiti ovaj dvoboj, ali lovorike idu uvijek pobjednicima!
- Tko gubi ima se pravo ljutiti i govoriti što hoće. To je meni OK, ali je činjenica da smo mi pobijedili, ostvarili cilj, a oni polako privikavati se da neće obraniti naslov. Mi imamo svoj stil, srčano se do daske borimo za svoj rezultat i možemo biti ponosni da smo ih eliminirali.
Opet ste se istakli malom, ali dovoljno “engleskom bodljom” da im “spustite” za poraz?
- Ma to je samo zafrkancija. Dođe mi spontano. Nekad mi se čini da Englezi ipak s visine gledaju na druge, pa kad ih svladaš, malo im vadiš mast. No, sve je to u dobroj vjeri, bez zloće.
S Maneom je izgledalo da ste u “big fightu”?
- Ma ne, to je dio igre u kojem se on malo isprovocirao jer smo tog top igrača, realno rečeno, dobro ukrotili. Pozdravili smo se korektno nakon svega. Borba je borba, kad sve završi, evo ruke.
Vidjelo se da vam Klopp na pruženu ruku pruža “šakicu”?
- Ha, valjda je to zato da se ne bi kao zarazio.
Jeste vidjeli Lovrena, koji je bio izvan kadra?
- Nije bilo prilike, ali smo se čuli porukama. Čestitao mi je. Dejan i ja smo veliki frendovi i vidjet ćemo se dugom prilikom.
Sa Simeoneom i nema posebne priče, ali godi mi što me pohvalio
Što vam kaže trener Simeone?
- Ništa posebno. S trenerom i nema posebne priče. Vidio sam da me pohvalio u medijima i svakom igraču to godi i jača mu vjeru u svoje snage. Svjestan sam da solidno odigrao i dao doprinos prolasku Atletica i to mi je silno važan osjećaj, nakon svih muka koje sam prošao. Trener me uvrstio na popis za Ligu prvaka i prvenstvo, i onda kada sam bio još daleko od povratka. Time mi je Simeone pokazao da mi vjeruje. Moram reći da je bio i hrabar, jer mi je dao šest utakmica u kontinuitetu, što je presudno da bih se vratio u natjecateljski ritam i formu. S obzirom na situaciju bio je to rizik za njega, ali Simeone je tip koji ima svoja uvjerenja i ne boji se. Na meni je da uzvratim na terenu za to što mi je vjerovao.
To već činite, što je i on sam kazao. No, što od ljeta? Ugovor vam vrijedi do 2022. Znači li to dulji ostanak u Madridu?
- Iskreno rečeno, ne znam što će biti dalje jer je to prvenstveno stvar kluba i struke. Oni će reći svoje, a ja sam tu da pružim maksimum. Meni je u Atleticu, u Madridu, sjajno…
Pogotovo kada se poklope povratak na teren nakon duge pauze, dobra igra i doprinos eliminaciji prvaka Europe?
- Zaslužio sam malo sreće nakon svih muka koje sam prošao, i nakon krvavog rada kojeg sam odradio. Stvarno sam zaslužio...
SVI VRSALJKOVI PROFI-KLUBOVI
Dinamo Zagreb
110 odigranih utakmica
1 postignuti pogodak
18 upisanih asistencija
Atetico Madrid
61 odigrana utakmica
1 postignuti pogodak
8 upisanih asistencija
Sassuolo
59 odigranih utakmica
0 postignutih pogodaka
8 upisanih asistencija
Genoa
23 odigrane utakmice
0 postignutih pogodaka
2 upisane asistencije
Lokomotiva
17 odigranih utakmica
0 postignutih pogodaka
2 upisane asistencije
Inter Milano
13 odigranih utakmica
0 postignutih pogodaka
2 upisane asistencije