PROSINEČKOG JE TOG DANA DOČEKALO 40 TISUĆA NAVIJAČA, A NJEGOVA JE ODLUKA ŠOKIRALA SVE U MADRIDU 'Ne bi pristali na dogovor da su znali kamo ću otići'

Prije 24 godine hrvatski reprezentativac Robert Prosinečki prošao je liječnički pregled u Barceloni i potpisao trogodišnji ugovor s katalonskim klubom, uz opciju produženja na još dvije godine. Na osnovi tog ugovora, Prosinečki je u Barceloni zarađivao oko 2,2 milijuna dolara godišnje, a stavljena je i izlazna klauzula da onaj tko želi kupiti Prosinečkog, mora Barci platiti 17 milijuna dolara...

A već godinu ranije, u ljeto 1994. godine, španjolski su se mediji raspisali o možebitnom prijelazu Prosinečkog u Barcelonu. I naši su mediji, dakako, prenijeli te napise, špekuliralo se da je Prosinečki već bio na liječničkom pregledu u “nekoj klinici u Barceloni”, te da su se trebale dogovoriti još samo neke formalnosti prije potpisa ugovora.

Želio sam dokazati

Veliki Žuti definitivno je tog ljeta napuštao Real, razočaran tretmanom kojeg je tada imao u Kraljevskom klubu. Niz ozljeda obilježilo mu je tri madridske godine, više je vremena proveo u ambulantama nego na travnjaku i nezadovoljstvo je bilo obostrano. Nakon dolaska iz Crvene zvezde u ljeto 1991. godine, u transferu teškom rekordnih 16 milijuna USD (tada je američki dolar bio dvostruko jači od njemačke marke!), Prosinečki je u Realu promijenio četvoricu trenera (Radomir Antić, Leo Beenhakker, Benito Floro i Vicente del Bosque), no bolje je upoznao klupske liječnike, nego taktičke ideje spomenutih nogometnih stratega.

Arhiva

A u ljeto 1994. na klupu je sjeo Argentinac Jorge Valdano i odmah je najavio da na Prosinečkog - ne računa...

- Ugovor me s Realom vezivao još jednu godinu i želio sam otići negdje na posudbu. Želio sam igrati, vratiti se na teren, pokazati i dokazati ljudima u Madridu da nisu pogriješili kad su me kupili za veliki novac. Ali, koliko se sjećam, tog ljeta nisam imao nikakav kontakt s Barcelonom! Niti me zvao Johan Cruyff, niti je moj agent, Zoran Vekić imao bilo kakve razgovore s katalonskim klubom - prisjetio se tih dana Prosinečki.

Kad smo mu napomenuli da je bilo tekstova u španjolskim, a potom i u hrvatskim novinama o tom možebitnom spektakularnom transferu, Prosinečki nam je rekao:

- Znam o čemu govorite, ali tada mi doista Barcelona nije bila u mislima! Možda je izašlo nešto u novinama, ali ja doista nisam imao nikakav kontakt. Trebao sam ići negdje na posudbu, u Madrid su došli Argentinac Fernando Redondo i Danac Michael Laudrup, a u klubu je već bio Čileanac Ivan Zamorano, treba znati da su tada mogla igrati samo trojica stranaca! I odlučio sam otići na jednogodišnju posudbu u Oviedo, trener je tamo bio Radomir Antić i to je prevagnulo, jer sam znao da ću imati dobar tretman kod Antića - govori Prosinečki.

Odigrao je Robi sjajnu sezonu u Oviedu i opet je bio na meti brojnih klubova, ali imao je još ugovor s Realom...

- Nisam se želio vraćati u Real i dogovorili smo da se odreknem te jednogodišnje zarade kako bih bio slobodan igrač. I nekoliko kola prije kraja sezone Zoran Vekić je sve to dogovorio, pa sam ljeto dočekao kao slobodan igrač. I svašta se onda pričalo, spominjao se moj odlazak u Atletico Madrid, najviše me želio Antić, koji je također toga ljeta otišao iz Ovieda i postao trener Atletica. Ali, nije tu bilo nikakvih konkretnih dogovora, samo je moj agent Vekić ‘ispipavao’ situaciju. Javljali su se i neki drugi klubovi, ali nigdje i nikad nije bila spomenuta Barcelona. No, Johan Cruyff nazvao je mog agenta i rekao mu da me želi vidjeti na Nou Campu i brzo smo se dogovorili, potpisao sam trogodišnji ugovor. Naravno da je ta moja odluka šokirala čelnike i navijače Reala, ne vjerujem da bi pristali na dogovor da su znali kamo ću otići - govori Veliki Žuti.

Podsjetimo se i dolaska Roberta Prosinečkog u Španjolsku, u Real, u ljeto 1991. godine. Bio je to najspektakularniji transfer tog ljeta, Prosinečki je došao u Madrid kao europski prvak i kao najbolji mladi igrač svijeta! Real je platio u ono vrijeme enormnu odštetu od 16 milijuna dolara, Prosinečki je potpisao petogodišnji ugovor, s godišnjom zaradom od 2,5 milijuna dolara. Ali, nije u tim pregovorima sve išlo baš glatko, Prosinečki je bio najskuplji igrač u Realovoj povijesti i ondašnji predsjednik Kraljevskog kluba, Ramon Mendoza, bio je žilav pregovarač.

Samo tri stranca

U jednom se trenutku čak činilo da će posao propasti, jer Mendoza nije prihvaćao neke uvjete Robijeva agenta Zorana Vekića. I baš u to vrijeme Mendoza je završio u bolnici, imao je ozbiljnih zdravstvenih problema, ali želio je sam do kraja odraditi taj posao, pa je u bolničku sobu pozvao Vekića i Robertova oca Đuru. Koji je također bio težak pregovarač...

- Gospodine Đuro, Real Madrid nikad nije toliko platio jednoga igrača! Nikad! Razmislite malo, vaš sin dolazi u najveći klub na svijetu...

No, Đuro se nije dao. Sjeo je pokraj bolesnog Mendoze i ponudio mu svoju urođenu zagorsku mudrost:

- U redu, gospodine Mendoza, vjerujem vam da Real nikad nije toliko platio nekog igrača. Ali nikad nije ni doveo tako dobrog igrača - često nam je tu anegdotu prepričavao pokojni Robertov otac.

I tu je bilo gotovo! Mendoza se nasmijao, pružio je Đuri ruku, prihvatio je sve uvjete i Robert je postao Realov nogometaš! Nije bilo ni jedne naslovnice španjolskih medija na kojoj nije bio lik Prosinečkog, čak i u ‘ženskim’ časopisima s naslovnica se smiješio Veliki Žuti! Očekivao se njegov apsolutni bljesak u Madridu, očekivalo se da će igrački eksplodirati, ali tijelo ga je izdalo. Mišići su mu pucali, jedna obećavajuća karijera bila je pod golemim upitnikom. Srećom, Robi se vratio, iako nije u Realu iskazao svu raskoš svoga talenta...

U Barceloni je Robi također dočekan poput kralja, na predstavljanju na Nou Campu bilo je oko 40.000 navijača! Uz njega, tog su ljeta u Barcu došli Meho Kodro iz Real Sociedada, bio je drugi strijelac lige (iza Zamorana), a iz lisabonskog je Sportinga stigao veliki talent, tada 23-godišnji Luis Figo!

Arhiva

Tu je još bio i Rumunj Gheorghe Popescu, imao je na ruci kapetansku vrpcu, njegov je odnos s Cruyffom bio savršen. Popescu je, s Guardiolom, igrao u sredini travnjaka, tamo gdje je trebao igrati Prosinečki. Vrijedilo je i dalje pravilo da samo tri stranca mogu biti na travnjaku, a još jedan na klupi i budući da je Popescuova pozicija kod Cruyffa bila ‘zabetonirana’, postavljao se upit gdje će igrati Prosinečki? I Cruyff ga je slao na - desno krilo (!?), izmjenjivao je minutažu s Figom...

Bez prave prilike

Nije Robi bio zadovoljan minutažom kod Cruyffa, koji ga je doveo na Nou Camp, ali ipak mu nije dao pravu priliku. K tome, u Barceloni je te sezone bila čudna situacija, klupski predsjednik Nunez i Cruyff nisu razgovarali, svaki je držao svoju stranu, navijači su se podijelili, no nakon što je Nunez pobijedio u izborima za predsjednika, Cruyff je morao otići. Iako je postavio temelje ove, i danas silno jake Barcelone!

Zamijenio ga je Englez Bobby Robson, koji uopće nije doživljavao Prosinečkog i davao mu je minutažu tek u prijateljskim utakmicama. Naš nezadovoljni igrač želio je otići i sredinom prosinca prešao je u Sevillu, koja je otkupila njegov ugovor od Barcelone. Sevilla se u proljeće 1997. godine borila za ostanak, Robi je tamo stalno i dobro igrao, ali klub iz Andaluzije ipak je ispao iz lige. Prosinečki je imao klauzulu da može otići, uz određenu odštetu, ukoliko Sevilla ne zadrži prvoligaški status.

I sve ostalo je povijest, prekrasna povijest. Robi se u ljeto 1997. godine vratio doma, u svoj Dinamo (Croatiju). Veliki Žuti toga je ljeta vratio nogomet u Zagreb...