Zagrepčanka Vlatka Peras prva je predsjednica Uprave Dinama, izabrana je od Izvršnog odbora kluba početkom ožujka ove godine. U plavom klubu radi od 1998. godine, najprije kao djelatnica odjela za odnose s javnošću, potom je radila u sportskom sektoru, da bi od 2005. postala voditeljica ureda Uprave kluba.
Početkom 2016. godine imenovana je u Upravu Dinama sa zaduženjem za sektor ljudskih potencijala. Vlatku poznajemo dugo, od prvih dana kad je stigla u Maksimirsku 128. Uvijek je bila vedra, nasmiješena, elokventna, srdačna, a u poslovnom smislu hrabra, odlučna - svojim znanjem, upornošću i trudom probijala se u plavom klubu, od prve stepenice stigla je do najviše. Nije od onih koji se žele medijski eksponirati, eto, tek je sad, pred kraj ove godine, pristala na svoj prvi samostalni intervju kao predsjednica Uprave.
Je li predsjednica Uprave Dinama sretna s polusezonom?
- Mogu reći da sam zadovoljna jer su ostvareni svi ciljevi koje je Uprava kluba stavila pred igrače i zaposlenike. Ostvarili smo ulazak u grupnu fazu Lige prvaka, što je bilo najvažnije za egzistenciju kluba. Iako se dižemo i u drugim segmentima, svjesni smo da su transferi i financijski bonusi od europskih utakmica još uvijek primarni izvor prihoda. Naravno da je nedostajalo malo sportske sreće, pogotovo u utakmici sa Šahtarom u Zagrebu, u kojoj smo pobjedom mogli proslaviti još jedan ulazak u europsko proljeće, ali ne mogu biti nezadovoljna načinom na koji se Dinamo prezentirao u Europi.
Sto tisuća navijača
Što je vama kao predsjednici, ali i navijačici, ipak bilo najdraže vidjeti?
- Teško mi je odabrati jedno i reći da mi je baš to bilo najdraže. Uprava je odgovorna za cjelokupno poslovanje kluba, a kao što smo ustanovili na godišnjoj Skupštini kluba, nema segmenta u kojem nismo rasli - od porasta broja gledatelja, članova, sponzora... Rasli su prihodi od prodaje ulaznica, momčad je dobro igrala. Sve su to dijelovi priče koji čine mozaik kojim svi možemo i moramo biti zadovoljni, no to ne znači da ne može bolje. U sljedećoj godini trebamo napraviti nove pomake jer smatram da za to uvijek ima prostora i mogućnosti. Posebno sam ponosna na činjenicu da je u Ligi prvaka Dinamo privukao gotovo 100 tisuća navijača na Maksimir.
Koliko s trenerom Nenadom Bjelicom razgovarate o nogometu, momčadi, igračima?
- Gotovo ništa. To je zadatak sportskog sektora i oni su zaduženi za sportsku politiku kluba. Osobno mogu razgovarati o dojmu ili o nekim stvarima vezanima uz momčad koje nisu direktno vezane uz igru momčadi, poput premija, tehničkih detalja funkcioniranja škole i prve momčadi, ali za ostale stvari imamo sportskog direktora i njegov tim, koji znaju raditi svoj posao, što se, uostalom, vidi po rezultatima.
Kemija u svlačionici
Tko je, po vama, Dinamov igrač polusezone i zašto?
- Mislim da je nepotrebno izdvajati pojedince jer su svi oni kao kolektiv doprinijeli ovom rezultatu, sukladno svojim mogućnostima i djelokrugu odgovornosti. Posebno mi se svidjela ta kemija koju imamo u svlačionici i koja se prepoznaje na travnjaku, u igri cijele momčadi, čiji su karakter i kvalitetu prepoznali i naši navijači. Svakako trebamo biti ponosni što je nekoliko naših igrača u kadru hrvatske reprezentacije.
Je li realno da tijekom zime ili na ljeto ode nekoliko stožernih igrača? Ili vjerujete da ćete ih uspjeti zadržati u novom lovu na Ligu prvaka?
- Mi se moramo staviti u kontekst vremena u kojem živimo i radimo. Kako sam već ranije navela, Dinamo raste na svim poljima, ali činjenica je da su transferi osnovni dio prihoda, no dobra je vijest da Dinamo nije u situaciji da mora prodavati da bi preživio. Rekla bih da smo mudrim poslovanjem stvorili komfornu situaciju u kojoj smo mi ti koji diktiramo uvjete. Nismo u položaju da smo prisiljeni pristajati na loše ponude, i stoga ćemo svaku ponudu pomno razmotriti i odlučiti što je u najvećem interesu kluba, momčadi i samog igrača na kojeg se ponuda odnosi. Hoće li biti odlazaka, doista ovisi o ponudama te dogovoru kluba s igračem, ali i o procjeni sportskog sektora i kadrovskoj križaljci za novu sezonu. Po tom pitanju imam puno povjerenje u svoje ljude da će napraviti maksimum i zaštititi interese Dinama na nogometnom tržištu. Ne smijemo zaboraviti ni Dinamovu B momčad, koja će sigurno izbaciti nekoliko igrača najviše razine kvalitete.
Kamp nije luksuz
Kada će i gdje Dinamo graditi svoj kamp? Postoji li plan?
- I tu moramo djelovati brzo i efikasno. Imamo nogometnu školu, čiju su kvalitetu prepoznali i Europa i svijet, svakodnevno na terenima nogometne škole u Maksimiru trenira nekoliko stotina djece uz prvu momčad, B momčad... Potrebno je puno improvizacije svakoga dana da za svaku kategoriju osiguramo adekvatan termin u kojemu se mogu posvetiti isključivo treningu. Nogometni kamp nije luksuz, već prijeka potreba, baš kao i stadion. Gdje će se konkretno kamp nalaziti, stvar je dogovora.
Koliko Dinamo može uložiti u kupovinu pojačanja?
- To doista ovisi prije svega o analizi i potrebama sportskog sektora kluba, u čijoj je ingerenciji prva momčad i nogometna škola. Morate znati da pojačanja nisu isključivo vezana uz kupovinu igrača za prvu momčad jer se danas vrhunski talenti mogu prepoznati i u nižim dobnim kategorijama, a s obzirom na sjajnu skautsku službu možemo brzo reagirati i spriječiti njihov odlazak u inozemstvo, jer više se puta pokazalo da prerani odlazak u inozemstvo često završi stagnacijom, a ne razvojem mladog igrača i to želimo spriječiti. Dinamo ima komfornu situaciju i može reagirati na zahtjeve struke i investirati u pojačanja koja će se tražiti.
Stalno se provlači da je Dinamo bogat klub, da vam je blagajna puna do vrha. Je li to istina?
- Recimo to malo drugačije: naime, Dinamov je budžet velik za hrvatske prilike i to je činjenica, ali i Dinamovi su rezultati veliki. Svi govore da je Dinamo od Lige prvaka zaradio više od 25 milijuna eura, ali zaboravljaju koliko košta takav pogon. Dinamo svaki mjesec isplaćuje više od 450 dohodaka. Uz redoviti dohodak tu su i božićnice, darovi za djecu, nagrade, premije igračima. Ovo je bitno spomenuti jer svi isključivo pričaju o dohotku, ali rijetko se priča o rashodima, koji su ogromni, stoga je odgovornost ove Dinamove Uprave velika. Svaki mjesec moramo platiti sva davanja, troškove i osobne dohotke, a realno, ovisimo o rezultatu, koji je u nogometu doista nepredvidiv, što smo vidjeli u zadnjih 5 minuta utakmice protiv Šahtara u Zagrebu. Dinamo je godinama stvarao model koji se pokazao uspješnim. Ulaganjem ozbiljnih financijskih sredstava u školu Dinamo je postao svjetski rekorder po broju igrača iz svog sustava koji su igrali u finalu SP-a. To je vizija koja se pokazala uspješnom,
ali sada treba kontinuirano ulagati maksimum da se klub održi na tim razinama. Odgovor na pitanje koje ste postavili bio bi da Dinamo nije bogat, već da ima dovoljno da funkcionira bez financijske neizvjesnosti i tako se može maksimalno posvetiti sportskom rezultatu i razvoju igrača.
Spektakl na travnjaku
Može li Dinamo za nekoliko godina biti još jači nego što je sada? Što bi za to trebalo napraviti?
- Mislim da nam je pitanje stadiona od vitalne važnosti. I to je ono s čim se moramo uhvatiti u koštac. Već sam naglasila da sam ponosna na onih 100 tisuća navijača u Ligi prvaka, ali ne mogu biti zadovoljna s primjerice dvije tisuće navijača protiv Lokomotive, Varaždina... Sigurna sam da bismo s novim stadionom, sadržajem i ponudom privukli više navijača da gledaju naš proizvod. Ne treba biti posebno mudar da se zaključi da su u Europi utakmice spektakl na travnjaku, ali i izvan njega. Treba samo kopirati njihovo znanje i praksu, kao što oni pokušavaju kopirati nas u nekim segmentima djelovanja kluba, kao primjerice u organizaciji nogometne škole i razvoju mladih igrača. Mi svom navijaču, pored nogometne igre, moramo omogućiti i dodatni sadržaj da ga privučemo na utakmicu.
Čujete li se sa Zdravkom Mamićem, daje li kakve savjete?
- Očekivala sam da će jedno od vaših pitanja biti vezano za Zdravka Mamića. Prije nekoliko mjeseci dala sam intervju s ostalim članovima Uprave. Od puno tema o kojima smo razgovarali u intervjuu jedino je bilo važno čujemo li se sa Zdravkom Mamićem ili ne. Da, čujemo se, ali to ionako već znate. Ne želim da ove brojke i ovi uspjesi zadnjih godinu padnu u drugi plan jer netko uvijek nešto izvlači iz konteksta, u što smo se već više puta na razne načine i uvjerili - zaključila je Vlatka Peras.
'Novi stadion nije hir, nego prijeka potreba'
Kada očekujete da bi Dinamo mogao imati novi stadion? Vjerujete li u suradnju s Gradom?
- Svjedoci ste da smo mi bili ti koji su pokrenuli to pitanje i djelovali proaktivno. Bilo je nekoliko sastanaka s ljudima iz Grada, koji je vlasnik stadiona Maksimir. Razgovori su bili konstruktivni s jasno izraženim stavom obiju strana da je Dinamu i Gradu Zagrebu potreban novi nogometni stadion. Prije nekoliko je dana Skupština kluba, kao najviše tijelo Dinama, prihvatila zaključke s tih sastanaka. Spremni smo ući u partnerski odnos s Gradom Zagrebom po pitanju stadiona. Očekujemo novi termin s predstavnicima Grada za konkretne dogovore. Naši navijači svakako zaslužuju stadion prikladan najboljem hrvatskom klubu.
Mnogi misle da Dinamo ne bi trebao ulagati svoj novac u stadion. Kakav je vaš stav?
- Mišljenja su različita, ali mi moramo shvatiti da novi stadion nije ničiji hir, već prijeka potreba o kojoj ovisi egzistencija kluba. Bili ste na našem susretu s predsjednikom UEFA-e, gospodinom Čeferinom kad je kazao da je Dinamo po većini stvari pripadnik europske elite, ali da po pitanju infrastrukture kaskamo 30 godina. Između ostalog je upozorio i na to da bi se na maksimirskom stadionu uskoro mogle prestati igrati europske utakmice i to treba shvatiti jako ozbiljno. U budućim razgovorima s čelnicima Grada Zagreba definirat ćemo kako bi trebao izgledati spomenuti partnerski odnos pa tek onda možemo javnosti dati neke konkretnije informacije.
'Šahtar je samo dokaz koliko je nogomet nepredvidiv'
Dugo ste u klubu. Koji biste događaj izdvojili kao najupečatljiviji svih tih godina?
- Bilo je tu puno stvari i teško mi je izdvojiti jednu, no posebno su mi dojmljive zadnje dvije sezone, u kojima smo razbili taj mit o europskom proljeću te smo bili konkurentni u Ligi prvaka, pa i imali šansu za prolaz do zadnje sekunde. To je uspjeh svih nas koji smo danas u klubu, ali i prethodnih generacija igrača i zaposlenika koje su stvarale današnji Dinamo.
Kad ste se najviše veselili, kad ste bili najtužniji?
- Mislim da nema dinamovca koji nije bio ponosan nakon one pobjede nad Spartakom iz Trnave po onoj gustoj magli kada smo prošli skupinu. Što se tuge tiče, ovaj remi sa Šahtarom u Maksimiru bio je više nego stresan jer smo se vidjeli na proljeće u Europi i onda se dogodi takav rezultatski preokret u samo nekoliko minuta. No to je samo još jedan dokaz da je nogomet poseban i nepredvidiv.
Što vas najviše veseli u Dinamu?
- Kada su naši navijači sretni i ponosni na rezultate koje ostvarujemo. Slažem se da su junaci na travnjaku, ali Dinamo je velik sustav u kojem svatko profesionalno radi svoj posao da bi taj rezultat bio vrhunski. Nije floskula kada kažemo da smo mi jedna velika obitelj jer to je jedini način da budemo na ovim razinama. Iznimno sam ponosna na sve igrače, trenere, zaposlenike, mlade talente u školi jer svakim danom dokazuju koliko je Dinamo velik klub.
Vlatka Peras i predsjednik UEFA-e Aleksandar Čeferin
'Sve se svodi na to znaš li raditi posao ili ne'
Predsjednica ste u nogometnom klubu, a to je posao koji je u pravilu rezerviran za muškarce. Kako se osjećate u toj ulozi kao žena? Kako je raditi u svijetu muškaraca?
- Budući da sam dva desetljeća u ovome poslu, našla sam svoj put i način kako se nositi s time. Po mom mišljenju, to su obične predrasude. Na kraju se sve svedi na to znaš li raditi posao ili ne znaš. Za neke stvari u koje se malo razumijem nije mi problem pitati za savjet one koji o njima znaju više od mene. Osim toga, troje nas je u Upravi kluba, uz mene su tu Amra Peternel i Krešimir Antolić, i mislim da smo usklađeni i da se sjajno nadopunjujemo, što dokazuju i rezultati poslovanja kluba.
Je li vam ikad u životu palo na pamet da ćete postati predsjednica Uprave Dinama?
- Iskreno, nisam razmišljala o tome, ali nikada ne znaš što život nosi. Prihvatila sam ovu funkciju s velikim entuzijazmom i radnim elanom kao i uvijek, ali kao što sam već naglasila, uz sebe imam odlične ljude, suradnike koji mi pomažu, i mislim da smo na dobrome putu. U nogometu je svaki dan novi izazov i nekoliko loših rezultata može puno toga promijeniti. Posao je zbog sportskog elementa nepredvidiv i stresan, traži potpuni angažman, ali ja ga volim i uvijek dajem svoj maksimum, kao i moji suradnici.
'Odnosi klubova u HNL-u moraju biti bolji'
Što vam se ne sviđa u HNL-u, što biste željeli najviše promijeniti?
- Mislim da je HNL-u hitno potrebna obnova infrastrukture. Osim Rijeke i Osijeka, koji gradi stadion, svi ostali neće biti ni blizu zadovoljavanja infrastrukturnih minimuma koji traži UEFA. Također, bez obzira na sportski naboj i suparništvo, odnosi klubova morali bi biti bolji. Ne moramo biti najbolji prijatelji, ali možemo biti partneri na putu do zajedničkog cilja, a to je dobrobit našeg nogometa, koji je naš najprepoznatljiviji proizvod u svijetu. Često se zaboravlja da je HNL, iako opterećen problemima nedostatne infrastrukture i financijske neizvjesnosti klubova, 15. liga u Europi, kao i to da će iduće sezone pet klubova igrati u različitim UEFA-inim natjecanjima.