Među junacima koji su se u nedjelju nakon razornog potresa rastrčali zagrebačkim bolnicama i ulicama ugledali smo i jedno poznato sportsko ime. Dio brigada Bad Blue Boysa koji su pomagali Zagrepčankama i Zagrepčanima bio je i 40-godišnji Igor Blažinčić, magistar kineziologije, ugledni kondicijski trener, koji u svom životopisu, između brojnih ostalih poslova, ima i ulogu kondicijskog trenera hrvatske rukometne reprezentacije.
No comment
Danas je vlasnik najsuvremenijeg hrvatskog centra za kondicijsku pripremu Body & Mind Sport Performance Center i koordinator košarkaške akademije Cedevita Junior.
- No comment - Blažinčićev je odgovor na pitanje vezano uz humanitarne akcije BBB-a u kojima je sudjelovao.
Očekivano, jer je dogovor među Boysima takav. Ne žele reklamu, ne traže pohvale, medijska isticanja. U svakom slučaju, Blažinčiću i prijateljima hvala još jednom.
Prebacili smo se odmah na druge teme. Što ovih dana, osim što pomaže sugrađanima, radi Blažinčić?
- Neki dan je policija prepriječila put na Sljeme, gdje sam bio skoro svaki drugi dan, tako da sam sad kod kuće sa ženom i djecom. Polažem trenutno za jedan certifikat Sveučilišta u Barceloni. Prije dva mjeseca sam to upisao, ostala su mi još dva mjeseca, tako da se svakodnevno tim bavim jer je dosta ozbiljan certifikat i uzima mi dosta vremena. Učim, prošećem, bavim se s djecom. U svom ovom zlu i neko dobro. Nikad nisam imao više vremena za djecu nego sad. Jako smo vezani, toliko volimo biti zajedno da nam ovo nije nikakav problem.
Kako se osjeća kondicijski trener naviknut na stalni pokret u trenucima kad mu je kretanje osjetno ograničeno?
- Uzeo sam iz našeg centra rekvizite i napunio prtljažnik. Pa malo uzmem girju, malo gumu, peglam, dižem... Prošećem, odtrčim, privikavam se na ovakvu situaciju. Malo je teže, ja sam osoba koja je dosta zakačena na prirodu i Sljeme pa mi je bez toga malo bezveze. Svih ovih godina sam, srećom, radio na mentalnoj snazi sa svojim velikim prijateljima i mentalnim trenerima Anom i Igorom Čerenšek. Dugogodišnje iskustvo koje sam stekao u radu s njima puno su mi pomogi u ovim situacijama.
Nedjeljni 5,5 u 6.24 potres bio je posebno stresan.
- Nisam trtaroš, ali nikad se u životu nisam tako prepao kao što sam se prepao tad. No već dan kasnije sam bio puno normalniji, brzo sam uspio doći k sebi. Znaš kaj, probudio se u meni neki inat. Rekao sam “ma nećeš, ne možeš nam ništa, nećeš nam napraviti da se osjećamo loše, razvalit ćemo te”. Mislim da je to ono što Dalmatinci zovu dišpet.
Vojnički režim
Dnevni raspored je jednostavan...
- Imam svoju rutinu, vojnički režim mora postojati. Tako sam se naviknuo u životu, kad mi je najteže moram imati sve posloženo i tako se lakše nosim sa svim situacijama. Sve što sam radio prije, radim i sada, ako je moguće. Buđenje, hladan tuš, meditacija, voćni sokovi... I moram ti priznati da se osjećam stvarno OK. Ne mogu reći da se mentalno osjećam lošije nego što sam se osjećao prije.
Što stručnjak savjetuje običnim ljudima zatočenima u svojim stanovima u vrijeme ove neugodne krize?
- Preporučujem svima da se ne nakrcavaju viškom namirnica, što su im, uostalom, rekli i ljudi puno pametniji od mene. Neka se ne boje da će ostati gladni jer neće. Devedeset posto moje prehrane je inače voće i povrće, a znam postiti, ne jesti hranu ili ne piti vodu po nekoliko dana. Nakon tri dana bez vode i hrane znao bih otići na Sljeme i planinariti pet sati, normalno se spustiti dolje. U svakom slučaju ljudi moraju smanjiti razinu unesenih kalorija jer im inače neće biti dobro, počet će se od loše hrane loše osjećati. Što će se kvalitetnije hraniti, bit će im bolje misli, bit će puno pozitivniji. Otvorite prozor, izađite na balkon, dišite svjež zrak, jer je katastrofa biti samo zbijen u kuću s lošom prehranom. Čitajte knjigu koja vam je zanimljiva, slušajte glazbu koja vas inače veseli, smijte se, zezajte se. Pozitiva je ključ. Nemojte stalno visiti po portalima, čitati vijesti. Ja sam sam sebi odredio sljedeće; samo jednom dnevno i to navečer, odem i pogledam vijesti, čisto da znam informacije vezane uz moj posao. Ništa, ama baš ništa drugo ne želim čitati. Ne želim svoje misli puniti negativnim informacijama, jer sam bio dva-tri dana ušao u tu mašinu i skužio sam da je i mene uzela ta panika. Odmah sam to odrezao.
Body & Mind je hrvatska franšiza koju Blažinčić vodi zajedno sa svojom životnom partnericom Mirelom Anić. “Inteligentnim treningom do zdravlja!”, njihova je krilatica.
- Body & Mind postoji 16 godina, ja sam se Mireli priključio prije deset. Zajedno smo kreirali Progressive, sustav treninga za rekreaciju sustav treninga kondicijske pripreme i sustav dijagnostike. Imamo novi centar na ekskluzivnoj lokaciji Kuniščaku, koji je prije nekoliko dana proslavio prvi rođendan. Taj je centar na 500 kvadrata jedinstven u svijetu. Spojili smo nespojivo. U istom centru imamo i kondicijsku pripremu i rekreaciju i pilates i kineziterapiju i starije dobne skupine i osobe s invaliditetom i posebnim potrebama... Unutar njega je i dijagnostički centar koji smo opremili. Imamo dvjestotinjak klijenata, sve je išlo super do ove krize. Nadam se da će opet biti kad sve završi.
‘Peglaj’ doma
U kontaktu je Blažinčić i s brojnim profesionalnim sportašima diljem Europe. Kako oni sve ovo proživljavaju?
- Dosta je sportaša od svojih klubova dobilo programe po kojima rade doma. Recimo Miralem Halilović, kapetan rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, koji igra u Francuskoj i s kojim surađujemo dugo godina, veliki je radnik i on svakodnevno rastura s radom u svom dvorištu. On je baš prava zvijer. S nekim sportašima radim od doma preko interneta, oni doma imaju gume, trake, girje i - peglaju. U sobi, stanu, dvorištu. Kao i u normalnom životu, sve kreće od osobe do osobe. Ako si otvoren i spreman za promjenu, ako imaš svoj cilj, put kojim želiš nastaviti, sve ovisi samo o tebi. Svi sportaši i klijenti koji su željeli nastaviti s nama raditi i u ovoj malo drugačijoj situaciji, oni su tu.
Pripremljen je Body & Mind za rad u doba korone.
- Za sve naše klijente imamo Zoom aplikaciju i rade po našim treninzima koje smo stavili online i koji su besplatni. Za neke klijente koji žele imati interakciju s trenerom, preko aplikacije i to omogućavamo. Snalazimo se na sve moguće načine. Kad u Hrvatskoj postaješ trener i poduzetnik, moraš se snalaziti na sve načine. I zato kad. Nažalost. dođe ovakva situacija, lakše se snađeš. Kao što je specijalcima za vrijeme rata puno lakše nego drugima. Zašto naši treneri kad odu negdje izvan Hrvatske budu najbolji treneri? Baš zbog toga što ovdje nemaš ništa i stalno moraš nešto izmišljati da bi napravio dobre uvjete.
Specifični treninzi
Kad sve ovo završi, koliko će trebati proći vremena od povratka sportaša treninzima do pune natjecateljske forme?
- Ja sam koordinator za kondicijsku pripremu cijele košarkaške akademije Cedevite Junior. Svim svojim igračima sam napravio programe za razvoj funkcionalnih kapaciteta, trkačke programe, one koje mogu raditi sami sa sobom. Ali to je sve maksimalno 30 posto od onoga što mi radimo svakodnevno u klubu. Nakon što završi ova psihijatrija, trebat će minimalno dva tjedna da igrači dođu u kakvu-takvu formu i krenu opet s opterećenjima natjecanjima. To je navučeno, idealno bi bilo da prođu tri tjedna. S time da ne možemo uspoređivati rad u Hrvatskoj i u inozemstvu. Vidio sam preko interneta da oni vrhunski sportaši u vrhunskim klubovima imaju u svojim kućama uvjete kakve u Hrvatskoj valjda ima samo Dinamo. Imaju trake, trenažere, treniraju ih vrhunski treneri i imaju vrhunske programe te će sigurno na puno boljoj razini održati svoju formu nego sportaši kod nas. Iako, ti možeš trenirati koliko hoćeš, ali kad dođeš na teren 5 na 5 ili na veliki nogomet, nakon deset minuta ćeš se raspasti. Potrebni su ti specifični treninzi, jer oni umaraju - zaključio je Blažinčić.
Biti poduzetnik u Hrvatskoj je nadnaravno vrlo loše
Aktivan je Blažinčić u ovo “neaktivno” doba.
- Stalno nešto učim, čitam, kreiram s Mirelom. Smišljanje novih koncepata za budućnost, stvarno neizvjesnu budućnost. Planirali smo do sljedeće Nove godine vratiti sve dugove i nekako stati na noge, budući da je biti poduzetnik u Hrvatskoj nešto stvarno nadnaravno loše. Cijela nas je ova situacija sada malo usporila.
Vlada je jučer objavila mjere pomoći o kojima je Blažinčić napisao iscrpni elaborat na Facebooku. Objašnjava:
- Nemaju te mjere baš veze sa zdravim razumom. U redu, i Vladi je ovo nova situacija, i oni se tek snalaze u ovome, sigurno da im treba vremena. No nije mi jasno zašto rade distinkciju između javnog i privatnog sektora? Zašto radnicima u javnom sektoru puna plaća, a zaposlenicima poduzetnika minimalac? Mi smo svim našim radnicima obećali da ćemo ih zadržati i stvarno nam je to u interesu, jer imamo prekrasan tim i uživamo svaki dan radeći zajedno. Vjerujem da ćemo u tome uspjeti, ali ako i hoćemo, uspjet ćemo to svojom zaslugom, ne zaslugom države. Ali, ajde, dajmo im šansu, nemamo što drugo.