REUTERS/Lisi Niesner
REUTERS

OTAC MU JE BIO BRZ KAO STRIJELA

SAMO JE JEDNOM NASTUPIO ZA VATRENE, A SAD JE PONOVNO NA NASLOVNICAMA! Velika nada briljira u susjedstvu, a za SN otkriva kako mu je propao transfer...

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 09.10.2019. u 08:15

  • MATEO BARAĆ Sinjanin u bečkom Rapidu ove sezone plijeni pozornost navijača i skauta

    Nekadašnji branič Osijeka, stasiti Sinjanin Mateo Barać (25) u bečkom Rapidu ove sezone igra na visokoj razini. Činjenica je da su u ljetnom prijelaznom roku obostrano razmišljali i planirali rastanak, ali sad su sretni, što i javno govore, da je ovaj ljevonogi branič ostao vjeran najtrofejnijem austrijskom sportskom kolektivu.

    Barać je u dvije rujanske prvenstvene utakmice, protiv Admire i Tirola, bio i strijelac u pobjedama Rapida, te je zbog toga i inače sjajnih izdanja bio i uvršten u najbolje momčadi sedmog i osmog kola. Ovdašnji mediji, na svojim sportskim stranicama, davali su dosta prostora hrvatskom igraču.

    Naš susret s njim dao je zaključiti da je to skroz druga osoba u odnosu na stanje krajem lipnja, kad smo se posljednji put sreli.

    - Ah, sad sam pun samopouzdanja, ništa me ne opterećuje, u prvenstvu nam ide dobro, dio sam momčadi koja koja samouvjereno izlazi svima na megdan. Meni to odgovara. Volim hrabre okršaje! Nažalost, izgubili smo u ovdašnjem kupu od Red Bull Salzburga, koji su nam nakon (1:1) i produžetaka u 120. minuti zabili pogodak za 1:2. Šteta i zbog toga sam žalostan jer smo igrali sjajnu utakmicu, a imali smo dva igrača manje jer su naši ponajbolji igrači bili isključeni, Schwab i Velimirović.

    Osijek, 030817. Gradski vrt.
Uzvratna utakmica 3. pretkola UEFA Europske lige, NK Osijek - PSV Eindhoven. Na fotografiji: Mateo Barac. Foto: Vlado Kos / Cropix
    Foto: Vlado Kos / Cropix

      

    Igrao protiv Čilea

    Koji je vaš igrački put, mnogi ga ne znaju?

    - Nogomet sam počeo trenirati u rodnom Sinju, u tamošnjem Junaku, zatim u Hajduku u juniorima, dvije godine. Potom sam se vratio u Junak, ostao godinu dana, bili smo u 3. ligi. Onda me put vodi u Švicarsku, ali nisam mogao dobiti radnu dozvolu. Onda u Hrvatski dragovoljac gdje me ozljeda kočila i omela, pa u Šibenik, iz 3. smo ušli u 2. ligu.

    Na koncu Osijek?

    - U Osijeku sam igrao stalno, dvije godine, bilo je lijepo i uspješno! Lijepo se sjetiti tih osječkih dana, igrali smo Europu, u HNL smo dobro stajali. Bilo je to vrijeme kad su gospoda Meštrović, Petrović, Zekić radili najbolje što umiju, od ekipe stvorili su pobjedničku družinu. Nas nekoliko je, potom, završilo u inozemstvu, profitirali su i klub i mi, a i gledatelji jer je Osijek igrao jako kvalitetno...

    Vas je htio i Ajax, kako se to dogodilo?

    - Osijek je igrao s PSV-om, dva puta smo ih dobili i izbacili iz Europe. Njihovi skauti ili netko od njihovih ljudi me zapazio, krenulo se u transfer, ali liječnički pregled je pokazao da mi je aorta bila veća nego što ti njihovi, navodni, parametri dopuštaju. Nemam pojma što je to, jer takav pregled nikad do tada nisam radio! Oni su rekli da ne žele riskirati jer se s takvom “dijagnozom” njihov igrač Nuri srušio na travnjaku. Eto, kad sam dolazio u Rapid, sve moguće kontrole su pokazale da je sve u najboljem redu.

    Kako ste se osjećali poslije tih vijesti u Amsterdamu?

    - Nije mi bilo svejedno, ali sve sam to podnio stoički! Najprije, ukaže se mogućnost prelaska u Ajax, svjetski klub, onda ti kažu da te ne žele zbog nečega o čemu nisi imao pojma, sve te to vrati na staro... Ali, nisam klonuo, radio sam jače i bolje. Primjerice, poslije Amsterdama odigrao sam utakmicu protiv Intera, a vjerujem da su me tada promatrali iz Rapida.

    Kako ste završili u Beču?

    - U više navrata kroz medije se spominjao Rapid vezano za moje ime. Međutim, nisam se unosio u te napise jer se spominjalo dosta klubova. Kad su se javili Osijeku, klubovi su se međusobno dogovorili, a ni meni nije bilo teško ugovoriti moje želje i zahtjeve.

    Bili ste i reprezentativac Hrvatske?

    - Točno, bio sam dio nacionalne selekcije na turneji u Kini, igrao protiv Čilea.

    Poslije vas nisu zvali?

    - Ne, nisu! Bio sam tema, navodno, ali nisam igrao za Rapid, a bio sam i ozlijeđen, u dvoboju Europske lige, protiv Glasgowa razbijena mi je glava, što me je odvojilo od treninga i utakmica.

    Protiv Intera u Europskoj ligi, rečeno nam je, zbog vas su do Beča došli Srebrić i Ladić?

    - Istina je, bili su tu na toj utakmici, koju ja nisam igrao. Poslije smo se susreli i pričali. No, na toj utakmici bilo je još hrvatskih igrača, Perišić, Ljubičić...

    Otac brz kao strijela

    Visoki ste 190 cm, je li uvijek nogomet bio vaš izbor?

    - Volio sam i košarku, ali nogomet je bio ljubav, prva! Možda i zbog oca koji je također bio nogometaš i navodno brz kao strijela.

     

    Koji je igrač bio po vašem ukusu, vaš nogometni uzor?

    - Joe Šimunić bio je kralj, doktor lopte! Savršeni tehničar, lijeva noga, kao i kod mene, borac bez mane... Od stranih Rio Ferdinand.

    Jeste li uvijek igrali na poziciji braniča, jer dobro se snalazite i u protivničkom šesnaestercu?

    - Nisam nikad bio u napadačkim pozicijama. U početku igrao sam lijevog beka, a kad sam porastao dali su mi ulogu lijevog braniča.

     

    Tagovi
    Iz drugih medija