Zagreb, 241117.
Sestinski vrh 63a.
Portret Stipe Pletikosa, bivsi vratar Hrvatske nogometne reprezentacije.
Na fotografiji: Stipe Pletikosa.
Foto: Damir Krajac / CROPIX
Damir Krajac / CROPIX / Damir Krajac / CROPIX

Damir Krajac / CROPIX

DIO TIMA KOJI RADI NA PROMJENAMA

SLAVNI SPLIĆANIN O PROMJENAMA U HNS-U Nitko od nas ne dolazi da se uhljebi, tek smo se zagrijali i bit ćemo sve žešći! Nemamo pravo stajati po strani

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 27.11.2017. u 11:11

  • Gotovo je postalo predvidljivo da ćemo ga toga dana negdje pročitati, čuti ili gledati. U medijima. Dok je bio igrač, 10-ak godina kao omladinac, a onda 20 kao profesionalac, Stipe Pletikosa nije bio često u eteru. I prije nego se upustio u igre prijestolja, slavni je Splićanin ušetao u naše domove i nogometnu zbilju kroz analitiku na javnoj televiziji. Nije da smo baš iznenađeni njegovom elokventnošću, osvježavajućim stylingom talijanskog utjecaja. Pogotovo nije iznenadio odmjerenošću, kako u kritičkom. tako i pohvalnom izrazu. Pletikosa nije nikad odavao dojam prznice, upale ega i onog koji nameće stav. Respektirat će svakog, ali i time što će lakoćom uvjerenja iznijeti svoj stav...

    Imate li štogod novog kazati s obzirom na mnoštvo teza koje ste iznijeli u brojnim intervjuima oko HNS-ove stvari?

    - Pa novo je što je HNS-ovo vodstvo odlučilo ubrzano razriješiti pitanje predsjednika za iduće četverogodišnje razdoblje. Ne znam kako drugima, ali meni je to jasan znak da smo kao tim ljudi koji žele raditi na promjenama upravljanja hrvatskim nogometom već napravili značajnu stvar. Da su u Kući nogometa procijenili da im nismo ozbiljna konkurencija, držali bi se najava kako će izborna Skupština biti na proljeće. I ovaj trijumfalizam koji sam primijetio kod nekih aktera u Savezu čini mi se kao da je odraz brige koju imaju za svoje pozicije…

    Svi smo zajedno

    Prije nego nam pojasnite te posljednje stavove oko novonastalih uvjeta u trci za HNS, zanima nas odakle taj vaš angažman u Šimićevu timu brončanih, čime ste se motivirali ući u složene procese HR nogometa?

    - Moram prvo reći da smo svi zajedno, pa tako i ja, u tu priču krenuli otvorenog srca i iskrenih namjera. One su sažete u velikoj želji da damo doprinos kako bi nam nogomet i svijet oko njega bio bolji, pozitivniji, prirodnog okruženja entuzijazma i okupljanja ljudi. To okruženje oko hrvatskog nogometa već je duže vremena suprotan. Nema entuzijazma, sve je manje ljudi koji prate ovako tretirani nogomet, a prevladava toliko negative da se uz njega vežu samo problemi. Kad cijelu tu priču zaokružite dobijete taj okvir razjedinjenosti. Valjda je sada svakome jasno kako je takva atmosfera nepodnošljiva i glavna kočnica za razvoj nogometa i svekolikih izazova koji u perspektivi stoje pred njim.

    Zagreb, 241117.
Sestinski vrh 63a.
Portret Stipe Pletikosa, bivsi vratar Hrvatske nogometne reprezentacije.
Na fotografiji: Stipe Pletikosa.
Foto: Damir Krajac / CROPIX
    Damir Krajac / CROPIX / Damir Krajac / CROPIX

    Damir Krajac / CROPIX

     

    Šimić, Stanić, Vlaović i vi. Kako?

    - Razgovarali smo početkom godine u više navrata i zaključili kako ne možemo stajati postrani i pridružiti se mnoštvu ljudi koji ističu nezadovoljstva i frustriranost ovakvim stanjem. Mi, naime, nemamo pravo stajati sa strane s obzirom na sve što nam je nogomet dao, omogućivši rješenje egzistencije i senzacionalne doživljaje kroz karijeru. Mi smo to mukotrpno zaslužili radom i, ajmo reći, kvalitetom, ali hrvatski je nogomet, kroz klubove, reprezentaciju, kroz navijačku podršku, nama dao tu priliku. Red je zato da prvi mi pokušamo uzvratiti. Eto, kad smo osjetili da imamo istu ideju i, što je najvažnije, spremnost da se time uhvatimo ukoštac, stvari su se počele razvijati…

    Jeftino plašenje ljudi

    Iz kuloara HNS-a prema drugim članovima Saveza, provlači se teza kako će svi morati otići ako vaša opcija preuzme upravljanje?

    - Znamo za to jeftino plašenje ljudi, kojem je samo cilj da se prema svakome koji nije u vrhu HNS-a stvori veliki animozitet i posljedični otpori. Meni nije jasno kako ljudi koji provlače te neistine misle da će drugi prihvatiti takav stav o nama. Šimić, Stanić, Vlaović i ja smo praktično cijelu aktivnu karijeru bili dio reprezentacije, u fokusu javnosti, pa su nas svi mogli itekako dobro upoznati. Mi smo s mnoštvom ljudi iz HNS-a, iz županijskih i gradskih sredina, proveli po 15-20 godina. Oni poznaju nas, mi poznajemo njih. Pa ljudi koji rade u strukturi HNS-a, sve su to profesionalci koji ispunjavaju radne obveze i trude se da svoj posao naprave najbolje što mogu. Nisu oni i po hijerarhiji do lokalnih razina oni koji usmjeravaju HR nogomet.

    OK, ali netko radi dobro, drugi ne, valjda je sazrelo doba kada će se vrednovati sposobni i marljivi, a tzv. uhljebe skinuti sa HNS-ova proračuna? Kompromisa s ukorijenjenim slabostima ne bi smjelo biti?

    - Pa nije to sada neka nauka da bismo o tome posebno raspravljali. Onaj koji radi kvalitetno treba napredovati, onaj koji ne odgovara izazovu posla mora otpasti. Uostalom, to je i ono što sam prije htio kazati. Svijet je već sve izmislio i ne trebamo mi u Hrvatskoj izmišljati toplu vodu. Logika nalaže da se analiziraju iskustva, metode i djelovanja uspješnih, prilagode se našoj stvarnosti i na tome radi.

    HNL je temelj

    Možemo malo konkretnije?

    - Pa, recimo da je jedan od temeljnih odrednica našeg programa HNL. Hrvatski nogomet živi od klubova, oni su temeljni faktori. Koliko klubovi budu bolji, uspješniji u svojem radu, toliko će nogomet, ukupno gledano, uključujući reprezentaciju, biti kvalitetniji. Ovako kako je sada ispada da su svi klubovi i ostali akteri nogometa tu zbog HNS-a, umjesto da je obrnuto. HNS treba biti servis razvoja klupskog nogometa, treba stvarati regulativu koja će omogućiti da se to što jednostavnije pospješuje, treba stvoriti uvjete da HNL bude magnet za publiku, da i time animira sponzore, odnosno gospodarske partnere. Ukoliko je priča oko domaćeg nogometa ispravna, uz prirodni elan onih koji ga čine, a potom i entuzijazam onih bez kojih ne može, a to su publika i navijači, onda sve dobiva smisao i sve društvenu podršku. Bolje rečeno, nogomet dobiva odlučne vjetrove u leđa.

    Što fali HNL-u?

    - A što mu ne fali?! Točno je da je posljednjih par godina, uz iskorak Rijeke i sada Osijeka, liga bolja nego prije. No, s obzirom na to da je sve to bilo na niskim granama prije, ti pomaci nisu ni dovoljni, a niti definirani. Više-manje svi u domaćem nogometu žive na mah, dakle, u fazama kad imaju novca sve izgleda bajno, a kad izvori zaštekaju, počinju dramatične priče. Uzrok tomu je što sustav nogometa još nije u 25 godina stvorio model kojim bi temeljno klubovi bili sređeni, odnosno egzistencijalno neupitni. To znači da imaju za osnovne plaće, troškove natjecanja i organizacije, rad omladinskih škola te osnovnu infrastrukturu. Te faktore moraju imati svi, a onda, Bože moj, tko je sposobniji u stvaranju igrača, privlačenju sponzora, transferima, animiraju publike i slično, taj će imati više moći i lakše pobjeđivati.

    Država nameće pravila

    To je ono što je svijet odavno patentirao, kako ste prije naveli, no u HR su uvijek truli kompromisi doprinijeli izbjegavanju suočavanja s neriješenim sustavima financiranja odnosno funkcioniranja. HNS-ovi vladari su se uvijek pozivali na državu. Na koga ili što se vi pozivate?

    - Gledajte, nitko nema čarobni štapić pa će sada doći u HNS, preko noći sve promijeniti i riješiti sve terete domaćeg nogometa. No, mi smo oni koji žele svojim dolaskom za početak maknuti jedan od tih težih nametnutih tereta, a to je otvorenost prema javnosti i transparentnost djelovanja za javni i zajednički interes. Po svim pitanjima. S takvim gardom uvjereni smo, dobiva se šira društvena simpatija, podrška javnosti i navijačkog dijela. Kad imate takvo okruženje, onda se olakšavaju uvjeti da se prema državnim institucijama iziđe s jasnim prijedlozima koji će omogućiti rješavanja drugih sistemskih problema. Da vam i to bude bliže, možemo primjerice govoriti o infrastrukturi…

    Zagreb, 241117.
Sestinski vrh 63a.
Portret Stipe Pletikosa, bivsi vratar Hrvatske nogometne reprezentacije.
Na fotografiji: Stipe Pletikosa.
Foto: Damir Krajac / CROPIX
    Damir Krajac / CROPIX / Damir Krajac / CROPIX

    Damir Krajac / CROPIX

     

    To je jedna od najtežih tema!

    - Naravno da jest, jer bez odgovarajuće infrastrukture nogomet nema perspektivu kvalitetnog razvoja. Kao što je sada, da nemamo ni pristojne travnjake za igru, a kamoli pokrivene stadione i komfor za gledatelja koji plaća kartu. Da o pomoćnim terenima, kampovima i što uz to ide, ni ne pričamo. Nogomet to ne može sam riješiti, jer država nameće pravila o gradnji, investicijama, komunalnim obvezama, terenima, davanjima i sve drugo. No, nogomet mora pripremiti razumne prijedloge što treba uraditi, strategiju kako treba graditi i onda s državom partnerski definirati kako sve to financirati. Tako se u Europi radi, koriste se fondovi UEFA-e i EU-a, promišljaju svekolika rješenja za prikupljanje sredstava za investiranje.

    Govorite o vrlo ozbiljnim poslovima?

    - Jesu vrlo ozbiljni, ali su ozbiljna i rješenja. A bez njih sve je u nogometu uzalud. Naravno da takav program nadilazi pojedinca i nogomet, nužni su partnerski odnosi unutar društva, a da bi se oni začeli presudna je ta promjena atmosfere i uopće diskursa u HNS-u i oko njega.

    Za opće dobro

    To je očekivano s obzirom na navike, zatvorenost i animozitet prema aktualnim vladarima. No, nije dovoljno da biste uspjeli, pogotovo ne u samo par tjedana?

    - Reći ću vam svoje osobno mišljenje nakon doživljaja posljednjih tjedana. Dakle, bez obzira na ishod u ovoj trci za predsjedničku poziciju u HNS-u, smatram da smo već učinili velike i bitne stvari. Prije svega zato jer potičemo sve svojim istupima da promišljaju što se događa nogometu i što se može učiniti. Ponudili smo ono čega do sada nije bilo, drugu opciju, i to nemjerljivo bolju i nužnu za nogomet. Reakcije, i to nagle i improvizacijske, aktualnog vodstva, kao i njihovo očito unutrašnje neslaganje i započeto preispitivanje, jasni su signali da su se pokrenuli neki procesi. I naposljetku, što je osobito važno u kontekstu života i nakon izborne sjednice Skupštine, mi ćemo kao tim koji će raditi za boljitak nogometa i u slučaju da ne dobijemo izbore nastaviti radom. Rekao sam neki dan Dariju, Stani, Goranu, kako imam osjećaj da smo se tek zagrijali i da će naš ritam rada biti sve žešći i intenzivniji. Iznimno nas motivira reakcija javnosti, kao da su svi jedva dočekali nekog koji će povesti borbu za promjene. Naime, svi su umorni od ovog bolesnog stanja. Kakav je to nogomet u kojem nema masa, radosti, guštanja, koji će okupljati, nego svi jedva čekaju da pobjegnu. Ili se snebivamo od sreće jer smo u najvažnijoj utakmici napunili stadion, što bi u svakoj drugoj situaciji bilo nešto sasvim logično. To što su ljudi došli protiv Grčke, samo je potvrda da prije nisu dolazili jer su kivni, demotivirani. Ulog doigravanja, preokret Dalića i igrača, to je bio motiv punom Maksimiru, a ne nešto drugo…

    Kako da to postane normalni pristup, kao i nekad?

    - Pa radom o kakvom sam govorio prethodno. Radom u korist općeg dobra, transparentno i zajednički. Je, djeluje jednostavno, ali već dugo to nije zbilja ni nogometa, a ni Hrvatske. U našem sportu mi ćemo se truditi da to počnemo mijenjati i pozivamo sve koji isto misle da nam se pridruže…

    Šimić ima našu punu potporu, svaka mu čast, njemu i Juriću

    Kako se nametnuo frontmen opcije?

    - Jednostavno! Dario je, pored nogometne karijere i svih sportskih vrlina, nakon igranja radio ono što danas promiče kao vrijednosti. On ono što govori, to i radi. Umjesto da uživa stečeni standard tijekom karijere, upustio se u poslovne vode. Već sam taj stav mu služi na čast, kamoli to što otvara radna mjesta, zapošljava ljude, doprinosi društvu i, naravno, želi i zarađivati. On se s Marijom Jurićem zdušno uhvatio i u pionirski pothvat uzdizanja sindikalnog udruživanja, a što je u HNL-u djelovalo nemogućom misijom. Brinuti se o nogometašima, pogotovo većini koja je prepuštena sebi, bez dovoljno prihoda za život, za plaćanje obveza državi, a da nisu primili plaće, to mogu činiti samo osobe sa socijalnom osjetljivošću i brigom za javno dobro. Svaka mu čast, njemu i Juriću, što su već bitno dignuli status nogometaša i vraćaju mu izgubljeno dostojanstvo. Zbog svega toga Dario Šimić, kojeg sam oduvijek znao kao ozbiljnog i ispravnog momka, ima moju, odnosno našu punu potporu. Uostalom, on se ni ne postavlja kao glavni, mi smo tim ljudi sličnih svjetonazora i zato se slažemo. Čak i onda kada imamo različite ideje o nečem, što je ustvari dobrodošla različitost, takav naš osobni pristup pomogne da iznjedrimo najbolje rješenje.

    Stanić, Vlaović?

    - Stana je oduvijek bio poseban tip, svoj i opet omiljen. Ono što primjećujem u cijeloj ovoj priči, to je da je odlučan do boli. Ono što je pisao u svojim britkim kolumnama, to su njegova uvjerenja, a sada ih i promiče u praksi. Dojmilo me se kako je jasan, otvoren, konkretan, on stvari ne radi napola, nego punim plućima ide do kraja. Goran je isto potpuno unutra, istih uvjerenja i želje da se nešto barem pokuša promijeniti. Kao kad je igrao, čini ti se da je rezerviran, a onda samo iznikne i napravi top potez.

    Pletikosa?

    - Ha-ha… Željan sam raditi za dobro nogometa! Nadam se da će drugi jednom ocijeniti kako sam bio na visini zadatka. Ono što sam znam, to je da ne želim i neću izbjegavati odgovornost i stajati postrani, te samo držati govore što treba ili ne treba. Grozim se populizma, pogotovo onog jeftinog, koji je toliko dobio na cijeni u Hrvatskoj da se po njemu čak utvrđuju kriteriji vrijednosti i hijerarhije. Društvu trebaju ljudi koji će naći rješenja i djelovati, a ne oni koji samo galame i gledaju sebe. Imam mnoštvo veza iz karijere, puno iskustava, imam i nekih znanja, sve to želim vratiti HR nogometu, posredno i društvu. Trud i odricanje za ciljeve mogu garantirati.

    Ne uspijete li, moguće je da vam se zatvore sva vrata u nogometnom sustavu?

    - Zaradio sam dovoljno da ne ovisim ni o kome. I da nisam, takav sam tip da se ne bi savijao kontra svojih uvjerenja. Odgojen sam da živim i radim pošteno te nema teorije da bih to doveo u pitanje za bilo kakvu priču, kamoli nogometnu. I nemam straha od ‘kazni’ i zatvaranja vrata nogometa. Procese koji afirmiraju zajedničko u nogometu, jer onda je i svakome pojedincu bolje, nitko ne može zaustaviti. Može ih samo odgoditi, ali na kraju će logika uvijek prevladati…

     

    Iz drugih medija