Šime Vrsaljko, trenutačno ozlijeđeni igrač Vatrenih i Intera, gostovao je u emisiji Zdravka Reića “Istinom do gola”, u kojoj se još jednom prisjetio SP-a u Rusiji.
- Neću žuriti s povratkom, neka oporavak traje i 10 mjeseci, ali kad izađem na teren, bit ću 300 posto spreman. U očima manjih reprezentacija mi smo sada još veći motiv, ali mi imamo kvalitetu i mislim da ćemo se vrlo lako kvalificirati. Nije se nitko opustio, na dan kad smo igrali s Mađarskom nije nam išlo.
Hajduk je bio san
Sažeo je Vrsaljko i ključ uspjeha.
- Svi smo u glavama imali da je ovo zadnja šansa ove generacije, uspjeh se morao dogoditi.
Koliko mu je smetala antagonistička struja koja je protiv HNS-a?
- Ne mogu te ljude nazvati navijačima, ako ideš kontra svoje reprezentacije, za mene je to tragedija. Ne shvaćaju da ne rade samo kontra reprezentacije nego i protiv svoje zemlje. Mi smo mala država, domoljubi smo i volimo svoju reprezentaciju. A ta vrsta ljudi? Jesu li to uopće ljudi, o tome bi se dalo razgovarati.
Kazao je da je medalja u sefu, a prisjetio se i dočeka.
- Imam snimke na telefonu s autobusa i ne usudim se to pogledati. Zašto ne mogu vrijeme vratiti da još malo to traje...
Prisjetio se i početaka karijere. Iz Zadra je prvo otišao u Hajduk.
- Htjeli su da budem njihov gost na Turniru Darko Mateša u Zagrebu, proglašen sam najboljim igračem, potom sam kao gost Hajduka igrao i u Osijeku. Bio sam navijač Hajduka, ni za što drugo nisam znao. Sanjao sam da igram za Hajduk. Otac i ja spremili smo stvari, ujutro trebali krenuti u Split, ali nam je, jednostavno, javljeno da se to ne može realizirati. Uprava Zadra nije dala. Potom su zvali tatu iz Dinama Božidar Šikić i Jozo Bandić. Zdravko Mamić imao je moć da tu situaciju riješi, čvrsto su stali iza mene i to je razlog zašto sam postao igrač Dinama. Prije nego što sam dobio pravo nastupa, morao sam mjesec dana pauzirati.
Kazao je nešto i o nedosuđenom kaznenom udarcu za Hajduk u veljači 2013. kad je Dinamo slavio na Poljudu s 2:1. Sudio je Bebek.
- Za klub i reprezentaciju spreman sam na sve. Ne mogu reći da sam namjerno igrao rukom, ali naravno da je bio jedanaesterac, jer bacio sam se kao golman, u blato se uvalio.
