Od reprezentativca u kockastom dresu do početnika koji u zrelim godinama uči hodati. Nažalost, sve je prošao Drago Gabrić. Skromno je reći da je to bio put od vrha do dna. Jer prije sedam i pol godina doslovno je lebdio između života i smrti, nekoliko dana proveo je u induciranoj komi. Bio je na rubu odlaska u nebesko plavetnilo, ali uspio je pobijediti sve nevolje nakon prometne nesreće koja je prelomila njegovu nogometnu karijeru krajem svibnja 2011. godine.
A bio je hrvatski reprezentativac, imao je tek 24 godine i odličan ugovor u Trabzonsporu. Danas su Dragi Gabriću 32 godine, igrač je trećeligaša Splita i karijera mu je u sjeni zbivanja na velikim nogometnim pozornicama.
- Ali u nogometu uživam kao nikada prije. I jači sam primjerice nego što sam bio prije šest godina, kada sam iz Hajduka otišao u Rijeku. Nisam te prve povratničke sezone bio spreman kao danas. Ni tjelesno ni mentalno nisam bio spreman za visoku razinu - počeo je svoju životnu priču Drago Gabrić.
- Zašto smatram da sam bolji igrač danas? Jer sam konkretniji, imam bolji učinak. U mlađim danima išao sam na trku, a sada sam se više posvetio golovima i asistencijama. Iskustvo je velika stvar, a ja sam skupio puno iskustva.
Split, 250511.Na fotografiji je transparent podrske, izvjesen kod Elektrodalmacije na Mertojaku, tesko stradalom Dragi Gabricu nekadasnjem prvotimcu Hajduka. Gabric danas igra nogomet u Turskoj a stradao je prije dva dana u prometnoj nesreci na auto cesti kod Biskoga.Foto: Mario Todoric / CROPIX
Treća teža od prve
Ipak, igrate nižu razinu, u Trećoj ste ligi?
- Vjerujte mi, teže je igrati Treću HNL jug nego biti u prvoligaškom društvu. Teže je dobiti pravu loptu, puno toga moraš sam. Usto, jasno mi je da se protivnici više na mene fokusiraju, često me po dvojica čuvaju. Znate kako je kada Split dođe negdje u goste na trećeligaškom jugu, svi žele dobiti Split. Pred dvije godine klub je bio prvoligaš, poseban je izazov svima zaigrati protiv nas.
Zar nije za Dragu Gabrića bilo kluba u višem rangu? Bilo je, nije to tajna. Uostalom, viđali smo Dragu kada je ovog ljeta čekao na pregovore u Solinu.
- Tražili su me gotovo svi klubovi iz Druge lige. Znaju to ljudi, nije reklama. Ali nemam ja motiv igrati Drugu ligu pod sličnim uvjetima, putovati po cijeloj Hrvatskoj, imati veće obaveze, a razlike su male, i po pitanju financija i po pitanju kvalitete. Zato iz Treće mogu samo u inozemstvo ili u jači klub u Prvoj HNL.
Nije Drago Gabrić izgubio nogometne ambicije; dokazuje to svojim angažmanom svakog vikenda u crvenom dresu. Nedavno je zabio hat-trick kontra Zmaja iz Blata. Radovao se zgodicima kao da ih je postigao za Bayern u Ligi prvaka, a ne za Split u trećeligaškom društvu.
- Ja se i na treningu radujem golovima, kako neću na utakmici. To moraš imati u sebi, tu radost igranja nogometa.
Radost je nedvojbeno još veća kada u životu prođeš kalvariju koja je zadesila Dragu Gabrića. I ostaneš živ i dobiješ ponovno priliku raditi ono što najviše voliš. Sedam i pol godina prošlo je od tog kišnog svibanjskog ponedjeljka kada je stigla vijest - nastradao je Drago Gabrić, svi se mole za njegov život.
Split, 230511.Hrvatski reprezentativac i igrac Hajduka Drago Gabric dozivio je tesku prometnu nesrecu na dionici autoputa A1 od Dugopolja prema cvoru Bisko.Na fotografiji: mjesto nesrece. U trenutku snimanja razbijeni Gabricev BMW je vec bio odvezen.Foto: Nikola Vilic / CROPIX
Na mokrom kolniku, po jakoj kiši na autocesti A1 između Dugopolja i Biskoga sletio je Gabrić u polje ispod ceste u svom terencu BMW-u X6.
- Znam ponekad otići na mjesto prometne. Baš je nevjerojatno kako se dogodilo - betonski je zid, nemaš gdje probiti ogradu nego na jednom mjestu sa željeznim dijelom ograde. Ali što ću, ne mogu to vratiti.
Split, 050611.Na Odjelu neurokirurgije KBC-a Split nogometasa Dragu Gabrica , koji je stradao u teskoj prometnoj nesreci koja se dogodila 23. svibnja, posjetio je nogometas Ivan Rakitic. Na fotografiji: Drago Gabric, Marko Bralic, Ivan Rakitic.Foto: Vladimir Dugandzic / CROPIX
Inducirana koma
Hitno je prebačen u KBC Split s frakturom lubanje i teškim ozljedama mozga.
- Četiri sam dana bio u induciranoj komi, a nesreće se gotovo i ne sjećam. Znam da je bila kiša, ostalo mi je u sjećanju još i da su neki ljudi kasnije dolazili oko mene, i ništa drugo.
Koja vam je bila prva misao kada ste se probudili u bolnici?
- Znate koja - moj bože, hoću li opet moći igrati nogomet. To sam se prvo pitao.
Ali nije bio samo nogomet u pitanju, jer Drago je u svemu morao krenuti ispočetka. Bio je na pragu 25. godine, a morao je naučiti hodati.
- U kolicima su me dovezli na oporavak u Krapinske toplice. Nisam mogao hodati, nije bilo smisla govoriti o nečemu drugome kada nisam mogao ustati iz kreveta i prošetati. Krenuo sam ispočetka, dan po dan, korak po korak.
Uskoro mu se u Krapinskim toplicama priključio i otac Tonči, slavni hrvatski vratar.
- S ocem sam počeo prvo hodati, a potom i trčati po zagorskim kletima. Nisam imao ništa drugo raditi, samo sam htio po cijele dane trčati. Ali osjetio sam koliko imam problema s koordinacijom; promjena smjera u trčanju za mene je bila nešto neostvarivo. Susreo sam se s nizom problema, ali nisam odustao. A da ja bilo teško - bilo je. Dapače, bilo je grozno, ali uspio sam se vratiti.
Šest mjeseci poslije teške prometne Gabrić je već igrao za Hajduk. Bio je najsretniji čovjek na svijetu, ali na kraju te sezone morao je s Poljuda.
- I danas nailazim na ljude po Splitu koji mi kažu, izdajice, otišao si u Rijeku. Zaboli me to, a ne mogu svakome pojedinačno objašnjavati zašto sam morao otići. Zbog toga prešutim kada me vrijeđaju, ne ulazim u rasprave.
Prije šest godina završio je priču s Hajdukom, a nakon nesreće i s reprezentacijom. Među Vatrenima je ostao na pet nastupa i jednom zgoditku.
- Nesreća je došla baš prije okupljanja reprezentacije. Možda bih i zaigrao protiv Gruzije na Poljudu. Šteta, i danas mi je žao zbog te prilike. Ostao sam na jednom pogotku, protiv Walesa, a debitirao sam protiv Lihtenštajna u Vinkovcima.
I sve je to u jednom trenutku gotovo nestalo na kišnom autoputu. Kako god analizirali i bez obzira na to što Drago danas igra nogomet, sve se promijenilo krajem svibnja 2011.
- Žao mi je karijere. Jer u jednom ti se trenu učini kao da nikada nisi ni igrao nogomet; sve se okrene i moraš se iznova dokazivati. Ali sreća je u nesreći što sam imao dobar automobil. Je, kasnije sam opet kupio isti. Zašto? Sigurnost je najvažnija, zato sam kupio isti BMW. Što će ti svi novci ovog svijeta ako si tri metra ispod zemlje. I što će ti život bez nogometa.
Kroz karijeru je prošao puno klubova i tri države - Hrvatsku, Tursku i Sloveniju. U Zadru ga je trenirao Igor Štimac. S obzirom na životne okolnosti, novu ljubav koju ima u gradu košarke, mogao je danas igrati i za Zadar. Slatko će se nasmijati na tu konstataciju, ali će se prisjetiti kakvi su bili njegovi nogometi dani u Zadru prije tri godine.
- Braniš se gotovo 90 minuta i ne možeš puno pokazati. Igračima poput mene treba momčad koja igra ofenzivni nogomet.
Kao na primjer Hajduk iz 2009. godine, sa Skokom, Andrićem, Ibričićem, Kalinićem, Tomasovom, Subašićem i Strinićem. Momčad za kojom će zaplakati svaki navijač Hajduka.
- Svi kažu da je to najbolji Hajduk u zadnjih 15 godina. S kojom smo lakoćom dobivali utakmice... Bilo je puno šansi. Istina, puno smo i promašivali. Velika je šteta da nismo bili prvaci.
Zabavni Turci
Na desnom se krilu tada profilirao 22-godišnji Drago Gabrić, strijelac iz drugog plana kojem su prostor otvarali Kalinić, Bartolović, Ibričić.. Zabio je Drago te sezone jedan od najdražih golova karijere.
- Gol u derbiju u pobjedi od 2:0 protiv Dinama u Maksimiru jedan je od meni najdražih u Hajduku. Bio sam prije te utakmice u nekim dvojbama, pitao sam se što bih trebao igrati. Dobili smo Osijek nakon ispadanja od Europe i tu sam počeo igrati na desnom krilu. Lijeva noga, desno krilo. Vučević mi je pronašao to mjesto i odmah sam u prvoj zabio gol. Zatim smo dobili Šibenik na Poljudu i treća u nizu bio je derbi s Dinamom.
Tri mjeseca nakon derbija dobio je povećanje ugovora, a onda je na kraju sezone uslijedio transfer u Trabzon.
- Sjećam se tog povećanja ugovora. Bila je zima, našli smo se u uredu klupskog odvjetnika Radovanija.
Osam mjeseci kasnije već je bio u Trabzonu. Hajduk je uprihodio dva milijuna eura odštete, a Gabrić se odrekao svog dijela od 40% odštete, koliko mu je prema ugovoru trebalo pripasti, i otišao u Tursku za godišnju zaradu od 700.000 eura. Kakav je bio turski nogomet?
- Atraktivan, pomalo divlji, ali zabavan. Svakog ljeta ode i dođe 20 igrača. Stalno je promenada, ali uvijek se nešto događa. Došao sam u četvrtak, a već sam u subotu trebao biti u prvih 11. Međutim završio sam u bolnici uslijed probavnih tegoba.
Kako protivnici gledaju na vas?
- Drago im je kada me sretnu na terenu, ali uvijek idu jače na mene. Jasno mi je, tko zna hoće li u karijeri opet protiv nekadašnjeg reprezentativca Hrvatske.