Roberto Sassi osam je godina kondicijski trener Juventusa, čovjek koji se brine o metodologiji rada u klubu. Iza njega je više od četrdeset godina iskustva na brojnim talijanskim adresama, ali i u Chelseaju, Valenciji, madridskom Atleticu i Dinamu iz Moskve.
- Radio sam s hrvatskim igračima, Goranom Vlaovićem u Valenciji, Marijem Stanićem, svojim prijateljem kojeg zovem Marietto, te u Juventusu s Marijem Mandžukićem i Markom Pjacom - pokazao je njihove fotografije na predavanju koje je održao na Kineziološkom fakultetu. Poklonio je Juventusov dres s imenom Marka Pjace profesoru Igoru Jukiću, dopredsjedniku organizacijskog odbora međunarodnog seminara Kondicijska priprema u nogometu, na čijem je čelu bi prof. Luka Milanović, predstojnik Zavoda za kineziologiju sporta, ujedno i član stručnog stožera Zlatka Dalića.
- U Juventusu sam radio s Conteom, Allegrijem i sada Sarrijem, to su tri potpuno različita trenera, svaki sa svojim pristupom - istaknuo je Sassi, s kojim smo, nakon što je dobio veliki pljesak pune dvorane na KIF-u, popričali ekskluzivno za SN.
Previše je utakmica
Govorio je o ozljedama, s posebnim naglaskom na zadnju ložu, koja puca najčešće nakon naglih ubrzanja igrača i potom sprinta. Istaknuo je da na tome treneri posebno moraju raditi na treninzima. Pitali smo ga igraju li danas nogometaši previše utakmica.
- To se odnosi na vrhunske nogometaše, koji imaju jako velik broj nastupa u jednoj sezoni. Profesionalni nogomet to traži, ali slažem se da je broj prevelik.
Kako vrhunski klubovi uspijevaju držati formu na visokoj razini nekoliko mjeseci? Primjerice Juventus sada kreće u nastavak Lige prvaka, bori se za Scudetto, imat će dva susreta tjedno, a kontinuirano će se tražiti pobjede. Kako to postižete? Zagonetno je pogledao, kao da se radi o tajni zanata. Nije previše otkrio.
- Tajna? Jedna je tajna da imaju velik broj igrača na raspolaganju, a druga sposobnost trenera da zna kad treba napraviti zamjene i iskoristiti one koji nisu igrali toliko da bi odmorio momčad. Ako imaš utakmicu svaka tri dana, stvar se svodi na to da znaš naći modalitet kako bi rekuperirao i odmorio igrače te zadržao formu s kojom možeš nastaviti natjecanje u pobjedničkom ritmu.
Nije lako rušiti formu
Osim kratkog odmora od dva tjedna, u mnogim ligama nema stanke od kolovoza, kad krenu, do svibnja. U Hrvatskoj sezona počinje u srpnju, a već u studenom brojni se žale na umor, neki gotovo da padaju s nogu. Što činite da izdržite cijelu sezonu? Rušite li namjerno u nekom času formu pojačanim treninzima da biste je tempirano podignuli u razdoblju koje ocijenite ključnim?
- To se događa, ali sve rjeđe zato što na profesionalnom nivou ne možeš baš rušiti formu. Naime, ne znaš kakav će ti odgovor nakon toga ekipa dati, a čekaju te važne utakmice. Nekad se to radilo malo više, danas se ne izbjegava, no treneri se teže odlučuju za takvu strategiju jer, zapravo, ne znaš nikad u kojem će ti trenutku doći bitna utakmica, a samim time i važan period sezone. To ovisi o rezultatima, ide li sve po planu ili ne.
Možda je to nekome naoko glupo pitanje, ali kakva su vaša iskustva, sluša li više glavni trener kondicijskog trenera ili fitness trener ipak sluša glavnog trenera?
- To nije glupo pitanje, štoviše, dobro je pitanje. I glavni i kondicijski trener čine stožer, koji mora djelovati zajedno da bi se došlo do planiranog učinka. Među njima mora postojati odlična komunikacija i sinergija. To je vrlo važno. S obzirom na modernu tehnologiju puno informacija kruži i zato je bitno naći taj filter koji će nam pomoći da dođemo do pravih zaključaka i napravimo najbolji mogući posao.
Ne smijete pogriješiti
Kad se osvoji titula, kolika je zasluga kondicijskog trenera?
- Nekada je najveća stvar koju kondicijski trener napravi ta da ne učini nikakvu glupost, da ne pogriješi. Ako pak napraviš dobar plan i program, to je bitan detalj koji pomogne da momčad napravi nešto više, da postigne veliki rezultat - kazao je Sassi na temu iz svoje uže domene, istina, s nešto diplomatske zadrške, ali zato nismo trebali ni pitati tko će biti prvak Italije, sam je najavio.
- Juventus je već godinama prvak, to je normalna stvar - nasmijao se Talijan. Zanimala su nas još tri konkretna imena. Prvo Mario Mandžukić. Je li on morao otići iz Juventusa u Katar zato što u 34. godini fizički više nije bio zvijer kakvom su ga mnogi zvali pa nije mogao davati kao prije, ili su razlozi posve neki drugi? Čim smo spomenuli Mandžukićevo ime, poskočile su mu oči.
- To je bila strateška odluka kluba, nije imala nikakve veze s njegovom fizičkom spremom i moći - jasno je kazao. Dakle, i dalje je zvijer?
- Da, Mandžukić je i danas snažan i moćan.
Pjaca mora igrati
No Sarri ga nije “šmekao”. Marko Pjaca ima iza sebe dvije teške ozljede koljena. Ima li to veze s njegovom konstitucijom?
- Ne, sigurno nema veze s konstitucijom. Teško je reći zašto je imao dvije tako teške ozljede, to se nekad, jednostavno, dogodi. Jasno da mu je sad bilo teško pokraj konkurencije kakvu su mu u klubu činili igrači kao što su Ronaldo i Dybala, i nije se uspio izboriti za mjesto. Otišao je na posudbu i to je ispravan potez. Pjaca mora igrati. On je igrač kojem više od svega treba utakmica, da pokaže koliko vrijedi.
Koliko godina još Cristiano Ronaldo može biti na vrhunskoj razini? Izniman je profesionalac, posvećen je radu, ali ima 35 godina.
- Igrači kao Cristiano Ronaldo, Ibrahimović ili Buffon su posebni, za njih se to ne može znati. Svojim godinama i primjerom razbijaju pravila. Oni su iznimke i zato ne bih mogao dati precizan odgovor - konstatirao je iskusni Sassi.