Tragedija je zavila Argentinu u crno. Felipe “El Triniche” Carlovich, argentinski nogometaš hrvatskog porijekla, podlegao je ozljedama u bolnici u rodnom Rosariju. Naime, argentinski mediji izvjestili su kako je u četvrtak nepoznati mladić napao 74-godišnjaka te mu je ukrao bicikl. Carlovichu je u pomoć prvi pristigao Juan Carlos Lescano, igrač lokalnog kluba Central Cordobe, nakon čega je prevezen u bolnicu.
- Vozio se na biciklu. Dva mladića su mu prišla kako bi ga napali, a jedan ga je udario u glavu i on je zatim pao. To mu je bio novi bicikl, prijašnje su mu krali četiri puta - rekao je nakon napada Carlovichev sin Bruno za lokalnu televizijsku postaju.
Noć je proveo u induciranoj komi, a u petak je potvrđeno kako je argentinska legenda preminula od posljedica teških ozljeda glave.
- Stanje mu se pogoršalo u posljednja dva sata. Tada je odlučeno napraviti kiruršku intervenciju kako bismo ga spasili, ali nažalost nije preživio - potvrdio je Andrea Becheruchi, ravnatelj bolnice.
Izludio skaute
No tko je uopće bio Felipe Carlovich? Za El Trinchea mnogi će Argentinci reći da je najbolji nogometaš svih vremena, ali činjenica jest da je ostao u sjeni nekih drugih svjetskih nogometaša. Carlovichevi roditelji napustili su Hrvatsku te su se zaputili u Južnu Ameriku prije početka Drugog svjetskog rata.
Jedan od sedmorice braće, El Trinche je djetinjstvo proveo u skromnim uvjetima, često se boreći za vlastitu egzistenciju. Nogometni talent iskazao je u ranoj dobi kada je na ulici pokazao spretnost i s krpenom loptom, koju je kasnije zamjenio onom pravom. Njegove atraktivne trikove publika je obožavala, a Carlovich je kasnih 60-ih godina započeo svoj profesionalni nogometni put u redovima Rosario Centrala. El Trinche je branio boje i gradskog rivala Central Córdobe kojeg je vrlo brzo uveo u drugoligaško natjecanje. Carlovich je već tada imao mnogo ponuda od ozbiljnijih i bogatijih argentinskih nogometnih klubova, ali je bio odlučan u namjeri ostanka u Rosariju.
- Ma kud bih ja išao iz Rosarija? Samo gube vrijeme obilazeći me - govorio je tada Argentinac.
Nogometni skauti ludili su što Carlovich ne gaji želju za slavom i pokazivanjem sjajne forme na nekim većim i bogatijim stadionima. Ponude su počele stizati i iz inozemstva, a svaka je završavala na isti način.
- Dođite vi u Rosario pa tu osnujte nogometni klub, ja odavde ne idem!
Rijetko je davao intervjue i medijski se eksponirao, a jednom prilikom objasnio je svoju odluku o ostanku u Argentini tijekom čitave profesionalne karijere.
- Puno je toga o meni izgovoreno, ali većinom neistine. Ono ono što je istina jest da nikada nisam volio biti daleko od svog kvarta, od roditeljske kuće i kafića u kojeg sam zalazio. Nisam volio biti daleko od svojih prijatelja i Baska Artole koji me je učio kako udarati loptu kada sam bio dječak.
Naklon legendi
O njegovom liku i djelu govorili su mnogi, a među njima je bio i nekadašnji argentinski reprezentativac i igrač Real Madrida Jorge Valdano, čovjek koji je svojim pogotkom u finalu donio drugu titulu prvaka svijeta Argentini.
- Carlovich je bio čudo, romantik, a tako dobar nogometaš. Takvog igrača svijet više neće vidjeti jer je to nemoguće u današnjem komercijaliziranom svijetu.
Naklonio mu se i sunarodnjak Diego Maradona koji je svojedobno izjavio kako je Carlovich najbolji nogometaš svijeta. Naime, Mali zeleni je 1993. godine potpisao za Newell’s Old Boys iz Rosarija, a prilikom dolaska u klub jedan je novinar držao natpis “najbolji nogometaš”. Maradona mu je navodno prišao i kratko odgovorio:
Najbolji ikada
- Najbolji nogometaš je već igrao u Rosariju, a on se zove Carlovich.
Od nogometnog simbola Rosarija opraštaju se mnogi, a među prvima se oglasio upravo Maradona napisavši:
- Tvoja skromnost bila nam je svima pouka, dragi Trinche. Ne mogu vjerovati da te nema, nedavno smo se vidjeli, a sada si otišao. Moja sućut obitelji, nadam se da će pravda biti zadovoljena. Počivaj u miru, učitelju moj.
Izabrao pecanje umjesto Svjetskog prvenstva
Mnogo se legendi i priča veže uz Tomása Felipea Carlovicha, a jedna od najpoznatijih je zasigurno nogometna utakmica između selekcije Argentine, koja se pripremala za nastup na svjetskoj smotri u Njemačkoj 1974. godine, te momčadi koja je bila sastavljena od igrača s područja Rosarija u kojoj je tada zaigrao i sam El Trinche koji je izluđivao argentinske reprezentativce.
Gaučosi su do poluvremena gubili rezultatom 3:0, a na tribinama je zavladao podsmijeh prema reprezentaciji sastavljenoj od najboljih argentinskih nogometaša. Legenda kaže da je posramljeni izbornik Gaučosa zatražio od suparnika da na poluvremenu iz igre izvade Carlovicha. Argentinski nogometaš hrvatskih korijena nije nastavio utakmicu u drugom poluvremenu što je izazvalo negodovanje i bijes dijela navijača koji su željeli uživati u njegovim majstorijama. Do kraja susreta argentinska selekcija uspjela je tek ublažiti poraz, a nakon posljednjeg zvižduka Carlovichu su pristupili ljudi iz redova Gaučosa koji su ga pitali želi li poći s njima na Svjetsko prvenstvo u Njemačku.
- Ne idem nigdje iz svog kluba i iz svog grada. Ništa od toga prijatelji moji, ja sam već dogovorio ribolov s prijateljima ovih dana na rijeci Parani - odgovorio im je talentirani nogometaš.