“Uzeo sam Bragu, kupio samoga sebe i zalijepio si cenera na leđa”, ne zna i ne može drugačije Filip Krovinović, koji u miru doma svoga birminghamskoga izvlači iz izolacije ono najbolje.
- A to je pozitiva.
Druge nema. Drugo bi značilo depresiju i nihilizam. A to, ipak, ne bi bio on.
- Najteže je, doduše, držati tonus mišića, pogotovo u ovom razdoblju kada smo osuđeni na ‘suhe’ treninge. No, evo baš se spremam poći u klub na trening. Plan je, naime, sljedeći: klub je oformio svojevrsnu excel tablicu po kojoj najviše do troje igrača istovremeno može doći u klupske prostorije trenirati. Danas (razgovarali smo u petak, nap.a.) i sutra na rasporedu smo ja i još dvojica suigrača, a onda ide netko drugi. Pregledaju nas na ulazu i daju da uđemo, ako je, a je, sve OK. Teško je, jasno, ali moramo se priviknuti na novonastalu situaciju i iz nje izvući najbolje...
Što u prijevodu znači?
- Pa čuj, Bragu sam prve sezone vodio do drugog mjesta i izborio sam natjecanja u skupini Lige prvaka, ali sada mi pati prvenstvo, gdje smo tek deveti, prijeti mi otkaz, ali to im neću dopustiti, prije ću ja podnijeti ostavku - smije se 24-godišnjak, ne dajući lošem da prevlada.
- Čitao sam baš i riječi svog suigrača Charlieja Austina koji se stavio u samoizolaciju, nakon što su mu se javili određeni simptomi i koji je jasno kazao da se osjećao kao da ga je netko polio s kantom ledene vode. To je čovjek u punom treningu, profić, ako, dakle, tako nešto, iako nije potvrđeno, može zakačiti njega, gdje neće neke druge ljude. Nema, stoga, mjesta zafrkanciji.
Koja je u Engleskoj do vikenda bila primjetna.
- Nije baš tako, ali da, kako nije bilo restrikcija, viđao sam ljude po restoranima i kafićima, u manjim skupinama kako se druže i izlaze. Sjedili su družili se, bilo je slobodnije, ali opet s nekim tamnim oblakom iznad svih nas. Bilo je čak i toalet-papira... No, sada je sve i ovdje dignuto na višu razinu opreza, stoga se i situacija mijenja: ja sam, doduše, i dosad izbjegavao sve socijalne kontakte i eventualno bih otišao do dućana, do grada malo protegnuti noge, te do kluba, i to je to. Ali, sada ću srezati i to... Klopa? Kuham sam, imamo i mogućnost dostave, a svi smo ujedno dobili i suplemente, tako da je što se toga tiče sve OK.
Nestvarna situacija od svih stvara neke nove uloge. Bitna je u cijeloj ulozi i ona šefa, Slavena Bilića.
- Taman kad je sve buknulo, održali smo sastanak u kojem je kazao svima da se čuvaju, jer je to najbitnije, ujedno nam poručivši da je ponosan na sve što smo učinili ove sezone, kako god ona završila...
A to je, u nogometno-inficiranom svijetu, kojem i sami pripadamo, važna nedoumica. Pa ako je dopušteno da se barem mrvu odmaknemo od virusa koji nam kroji i zbilju i tekstove, onda je suspenzija sporta aperkat u mentalno zdravlje nacije, pogotovo nogometno inficiranih Engleza.
- Ostalo je do kraja devet kola i mi se svi nadamo da će sve ipak doći na svoje. Nije čak ovo ni veliki fizički problem, jer održavaš tonus, vježbaš, nije da ćemo potpuno atrofirati, kroz neki mini-ciklus vratit ćemo formu, no ako prvenstvo počne, mislim da će biti ključno odraditi neke psihičke pripreme, jer cijela ova situacija u kojoj baš ništa ne znaš, ipak troši.
Što se forme tiče, onda je Krovinovića ova pauza uhvatila baš u najgorem trenu, jer nakon očekivane prilagodbe na novu ligu, okruženje i momčad, ove je godine zasjao u punom sjaju.
- Osjećao sam se izvrsno, uhvatio sam kontinuitet, i mjesto u momčadi. Ukratko, doista sam se osjećao sjajno, i baš uživao zajedno s ekipom, što se konačno vidjelo i po rezultatima. Ali opet, tražim pozitive, pa si mislim da je i ova pauza dobra za to moje koljeno. Jer, ovo je ‘hc’ liga, doista. Najteža koju sam igrao. Ovo je, kao prvo, fizička liga, a onda i maratonska, koja ne dopušta nikakvo opuštanje. Tekma, rekuperacije, pripreme, pa sve ispočetka.
Pa ipak, izgleda da mu je baš legla.
- Istina je da sam čim se spomenula opcija odlaska u WBA kazao ‘apsolutno!’. Bio sam, naime, svjestan situacije, povratka nakon ozljede i nužnog restarta karijere. A onda se ispred mene pojavila slika i prilika Slavena Bilića, i znao sam da to ne smijem propustiti. ‘Idemo, to je to!’, bila je prva i jedina misao koja mi je prostrujila glavom. Radi se o izuzetnom stručnjaku i osobi kojoj apsolutno vjerujemo, a ujedno je ‘naš’, znao sam da mu se mogu obratiti ako ću imati nekih problema, bojazni, upitnika.
Tako je i bilo, sve do one utakmice FA kupa, čini mi se u Londonu protiv West Hama (pobjeda 1-0), kada ste se porječkali prilikom izlaska iz igre.
- Koje? A-ha. Ma to je bilo sve u dobrom duhu, ali fakat (smijeh). Vodili smo, igrali odlično, ni ja nisam bio loš, a ono vidim na tabli za izmjene svoj broj na dresu. I krenem ja ‘pa šefe, ne valjda mene?!’, a Bilić se okreće i govori: ‘Ma daj se smiri, moram te vaditi, moram’. Uglavnom, s obzirom na svu tu famu oko izmjena, ovo je izgledalo tako, ali ne, ma kakvi, cijeli je ton bio oprečan. Nama taj FA kup nije bio supervažan, ja sam taman uhvatio formu i vadio me da me čuva za sljedeće kolo Championshipa.
Championshipa, koji u ovome času stoji kao čardak ni na nebu ni na zemlji. Leeds prvi, WBA drugi čuvaju pole-position za ulazak među elitu, no što ako se sezona ne odigra i ovaj nesretni virus prolije sve mlijeko...?
- Ne razmišljamo o tome, pozitivni smo i uvjereni da će se sezona nastaviti i da ćemo na terenu dokazati da smo zaslužili selidbu u Premiership. Koliko znam postoje tri opcije: prva je da se natjecanje nastavi u travnju, kako je i najavljeno, iako iz ove perspektive to djeluje nemoguće, druga je da se ne odigra uopće, pa da se zauzmu pozicije koje imamo, i treća je da se liga produlji koliko god treba, pa makar se preklapala s početkom iduće sezone...
I tu bismo došli do novog problema: kako u pravilnicima ništa ne priše, što bi se, recimo, dogodilo s Krovinovićem, koji je na posudbi u WBA službeno do kraja lipnja? Bi li tada igrao, ili bi zrakoplovom letio za Lisabon...
- Iskreno, doista nemam pojma što bi bilo, ali apsolutno je i to vrlo osjetljivo područje koje bi time zašlo i u domenu regularnosti lige. No, doista ne znam propozicije i pravilnike. Znam samo da bih volio da ovo ludilo stane, da se život vrati u normalu, da se nogomet nastavi i da travnjak, a ne neki skupovi ili interesi, odluče o najboljima i najlošijima. Ja? Ne znam što da ti kažem; meni je ovdje predobro, ali kao što znate WBA i Benfica nemaju opciju otkupa, a meni ugovor s Benficom traje do ljeta 2022. godine. Tako da ćemo i to tek vidjeti. Vidim da bi navijači voljeli da ostanem i to me čini sretnim i ponosnim, urezao mi se ovaj klub pod kožu, ali, velim, ajmo biti doma, te samo nekako sretni i zdravi dočekati kraj ove nesretne situacija koja nas sve pogađa.
Ako je negdje zapisano da se dobro dobrim vraća, onda je to upravo njemu. Jer, u ovome zlu, dogodila se i ta situacija s pomicanjem Eura. Mundijal mu je pobjegao zbog nesretne ozljede koljena dok je igrao nogomet karijere i postajao ključnim igračem Benfice. Sudbina mu se narugala i dala jaki test. A dok sada cijeli svijet igra neku svoju, jednu od važnijih utakmica, vijest o odgodi Eura do sljedećega ljeta, njemu možda upravo vrati za nedaće. Jer, Krovinović u fazi prije ove pauze, plus sljedeće sezone u Premiershipu ili negdje drugdje, postaje ponovno legitimni kandidat za ulazak među “vatrene”.
- Lagao bih kada bih rekao da nisam malo razmišljao o tome. Ali, svakako da ću dati sve od sebe da nastavim i još dižem formu te da se reetabliram na poziciju u kojoj sam bio prije dvije godine. No polako, ima vremena, evo barem godinu i nešto dana; treba dizati i sebe, biti sve bolji, a ujedno i intrigirati izbornika, znajući kakav vezni red imamo. Ali, iz vašeg pera u...