Odlaskom Sigalija u Dinamovoj svlačionici dogodit će se neobičan fenomen. Naime, u modrom dresu više neće biti nijednog Južnoamerikanca. Ni Brazilca, Argentinca, Čileanca..., nikog naturaliziranog.
Da, 15 godina, od proljeća 2003., kad je Eduardo da Silva bio na posudbi u zaprešićkom Interu. Od tada do danas barem jedan ‘Latino’ bio je u Maksimiru, barem Eduardo, Sammir ili Ibanez koji su u međuvremenu već postali ‘naši’.
Često smo znali tepati Dinamu da je španjolski službeni jezik u svlačionici, bilo je razdoblja kad je u prvih 11 bilo i više Južnoamerikanaca od Hrvata ili Europljana općenito, no, sad je došlo drugo vrijeme. Sigali je (bio) zadnja ‘brana’, nakon odlaska Henriqueza i Fernandesa, jedini Južnoamerikanac. Možemo reći da njegovim odlaskom simbolički završava ta era ‘Latino Dinama’, do nekog novog dolaska igrača s južne hemisfere.
Najviše je Južnoamerikanaca istodobno u Dinamu bilo u sezoni 2009/10., njih čak osam, u svlačionici su bili Carlos, Ibanez, Etto, Sammir, Cufre, Calello, Morales i Dodo, sezonu poslije otišao je Carlos, ostala su sedmorica. Šestorica Južnoamerikanaca prošla su kroz svlačionicu i prošle sezone, uz Sigalija su tu, doduše ne istovremeno, bili Sammir, Guilherme, Jonas, Fernandes i Henriquez. A sjećate li se još Andersona Coste, Suareza, Carrasca, Vittora Juniora, Migliorea...? Oni su već pitanje za ‘Nogometne Ikone’. Puno ih je prodefiliralo Maksimirom, dvadesetak, neki su ostavili dubok trag, o nekima se i danas priča kao najvećim promašajima modre struke.
Koliko će dugo egizistirati Dinamo bez Južnoamerikanaca, ne znamo, među svim onim potencijalnim pojačanjima, ima i Argentinaca, Brazilaca, oni su uvijek privlačna roba. Međutim, zadnjih su godina ipak dostupniji igrači iz Europe i HNL-a, zatim slobodni igrači, sve češće Dinamo gleda prema Africi, ili afričkim igračima koji već igraju u Europi.