Onako, na prvu, izgleda da Dinamo igra bunker kad je u pitanju zimski prijelazni rok, da je u žestokoj defenzivi. Osim Gavranovića, za kojeg se davno znalo da će doći u plavi klub, nije doveden nijedan “kapitalac”, nijedno veliko pojačanje. Stigao je tek mladi Bjelorus Vitalij Lisakovič (19), ali osim toga da je talentiran, o njemu se ne zna previše. Priča o povratku Tina Jedvaja još je uvijek na dugom štapu. S druge strane, otišli su Sigali i Henriquez, prije toga Fernandes, stigle su ponude za Soudanija, Moru... Više se govori o mogućim odlascima nego o dolascima.
U međuvremenu se pojavila priča o mogućem angažmanu Erosa Grezde. Koji, po nekim informacijama, ima ugovornu klauzulu po kojoj može iz Gradskog vrta ako netko uplati 2 milijuna eura. Naravno, sad se s pravom možete pitati je li Grezda pogreška Dinama? Naime, albanski reprezentativac igrao je u Lokomotivi; prije nego što je otišao u Osijek, Modri su ga sigurno mogli dobiti jeftino.
Međutim, nogometne priče nisu uvijek tako jednostavne. Da ga je Dinamo kupio od Lokosa, Grezda, to je sasvim jasno, ne bi u Maksimiru imao pravu minutažu, jer na njegovoj poziciji igra El Arabi Hilal Soudani. Može Grezda i na drugo krilo, ali tamo igra Dani Olmo.
Rijetko do binga
Dakle, da ga je Dinamo doveo prije početka ove sezone, Grezda bi trunuo na klupi. Razlog zbog kojeg je sad u fokusu jest činjenica da Soudani želi otići u Nottingham Forest, a u Dinamu bi mu željeli izaći u susret; Alžirac je zadužio klub, napunio je 30 godina i ovo mu je vjerojatno posljednja prilika da zgotovi dobar transfer.
Često se posljednjih godina postavljalo pitanje ima li u HNL-u igrača za Dinamo. Modri se klub s razlogom ponosi svojom nogometnom školom, iz koje je, konačno, sastavljen i kostur Vatrenih.
Klub iz Maksimira uvijek je stvarao mlade igrače, ili ih je jako mlade dovodio iz drugih hrvatskih destinacija i inozemstva. Danas u Dinamovoj prvoj momčadi igraju mladi dečki poput Benkovića, More, Sose, Olma, tu je Ćorić... Samo su malo stariji Fiolić, Livaković, Stojanović, stižu novi klinci poput Marina, Đuraseka...
Dinamo dakle ima jaku domaću proizvodnju, pa nije bilo neke potrebe za uvozom. Uostalom, kad bi se bilo koji talentirani igrač pojavio na hrvatskom nogometnom nebu, uglavnom bi završio u Maksimiru. Zato se vrlo rijetko gledalo u gotove igrače iz drugih klubova HNL-a.
Međutim, priča bi se mogla promijeniti. Eto, primjerice, iz Rijeke je doveden Mario Gavranović. S obzirom na iznimno visoke cijene pravih pojačanja iz inozemstva, Modri će se morati bolje zagledati u domaće dvorište. Najbolja je potvrda tome najava da su već u ljetnom prijelaznom roku mogući dolasci nekih ponajboljih igrača Lokomotive, poput Majera, Ivanušeca, Šunjića ili Karačića.
Sasvim je jasno da Dinamo ne živi od prodaje ulaznica, TV-prava ili sponzora, jedini mu je način za preživljavanje prodaja igrača, zato se u budućnosti mora još više okrenuti proizvodnji ili dovođenju mladih igrača iz Hrvatske, a po potrebi i iz inozemstva, poput primjerice dvojca iz Južne Koreje i novog mladog Bjelorusa. Jer rijetko se događa da se pogodi bingo poput Soudanija.
Više se ne smiju propuštati prilike da se dovedu dobri igrači iz HNL-a, koji onda svoje znanje pokazuju u drugim klubovima, a Modri onda žale što ih nisu doveli, a mogli su da su pravovremeno reagirali. Ili ih sad, poput Grezde, žele vidjeti u svom dvorištu.
Da ne spominjemo Kramarića ili Andrijaševića, koji su svoj nogometni “boom” doživjeli u Rijeci...