Boro Primorac samozatajan je tip, povučen, izbjegava razgovore, posebno s novinarima. Javio se iz Londona jedva, u stvari tek poslije SMS-a:
- Što je Rejo, što se dogodilo?
Pitam ja vas, jer svi su objavili vijest kako odlazite iz Arsenala u Tursku, preuzimate Konyaspor?
- Ma daj, okani me se... Spavam poslije podne i zvoni telefon uporno, javlja mi se iz Njemačke Neno Šalov. Ti znaš da smo najbolji prijatelji, pita me za taj klub. Eto, od njega prvo što čujem...
Rafal vijesti je da se rastajete s Wengerom, i idete u Tursku?
- A to da se rastajemo i nije novost, takvih vijesti je bilo u ovih dvadeset godina naše suradnje baš napretek. Što se tiče tog kluba u Turskoj, ne pada mi na pamet...
Dobro, je li se bliži odlazak Wengera iz kluba?
- Vjeruj mi, on uopće ne razmišlja otići iz kluba. Naravno, gadno je kad u Ligi prvaka dva puta izgubiš s 1-5, najprije u Münchenu pa na Emiratesu. I to bez obzira što je to Bayern. Uostalom, i u natjecanju po skupinama doživjeli smo tako težak poraz. Razumljivo je nezadovoljstvo navijača.
Arsenal trpi teške udarce, već duže vrijeme daleko ste od naslova prvaka?
- Nije lako u Premiershipu, ovdje svaki od 20 klubova može pobijediti i kao gost. Wenger je Arsenalu svojedobno donio preporod, dugo, pa i danas vlada krilatica ‘Wenger zna’. I zaista zna.
Ali navijači ga tjeraju?
- Nema nezahvalnijih u nogometu od navijača i starih igrača. Kažem, normalno je da su nezadovoljni, pa i mi smo... No, snaga Arsenala je u proteklih dvadeset i kusur godina bio Wenger, jer nisu u pitanju jedino rezultati nego i poslovanje kluba.
Sad ste peti, teško možete ostvariti bolji plasman?
- Polako, imamo neke zaostale utakmice. Igrali smo FA kup, plasirali se u polufinale, tri londonska kluba i Manchester City. Obje polufinalne utakmice igraju se u travnju na Wembleyju, mi protiv Cityja, Chelsea protiv Tottenhama.
Kakav je Wenger trener?
- Idealan, on ne samo da zna svoj posao nego sve vidi unaprijed. Vrlo je sposoban menadžer, ne samo na planu nogometa nego i poslovno. Kao trener umnogome me podsjeća na Tomislava Ivića, koji je bio najavangardniji trener u mojoj karijeri. I to igračkoj i trenerskoj karijeri.
Eto, Arsenal je posljednji put bio prvak 2004., Hajduk 2005.?
- Pratim Hajduk izdaleka, ne bih želio onako odoka komentirati što se događa na Poljudu. Moram kazati da sam žalostan najviše zbog toga što se veterane nekako baca u stranu. Boli me na primjer to što se dogodilo s mojim prijateljem Frfom. S njim sam jedino u kontaktu iz Splita.
Govorilo se kako biste mogli postati trener Hajduka?
- Ajde, budi pametan, ja volim Hajduk, moje godine u Splitu su nezaboravne. Međutim, ni u ludilu ne bih bio trener. Znaš i sam, svakog ljeta sam u Splitu po mjesec dana, uživam u odmoru, kupam se na Žnjanu ili na kupalištu kod hotela Radisson. I kroz sve te godine nikad nisam zakoračio na Poljud. U stvari bio sam jednom, gledao sam utakmicu, kupio kartu i otišao na zapadnu tribinu, ali u prostore uprave nikad. Pa tko me tamo zna...
Znači, nema promjena u Arsenalu?
- Koliko znam, nema ni govora. Ipak, u nogometu je tako da svaki dan nosi svoju novost. Nemam namjeru u ovim godinama seliti se, jedino London i Split.