Uzdasi tugovanja i uzdasi olakšanja, suze žalovanja i suze radosnice, red nostalgičnih lamentacija i red vedrog zagledanja u budućnost. Vijest da Arsene Wenger na kraju sezone napušta klupu "topnika" nakon 22 godine vladavine proizvela je među Arsenalovim navijačima atmosferu malo iščašenih, više radosnih nego uštogljenih karmina.
Mnogi i dalje iskreno simpatiziraju trenera koji je jednom dubinski reformirao Arsenal i "kurikul" engleskog nogometa s njim u paketu, ali još su brojniji oni navijači kojima se Francuz popeo na vrh glave jer se u klubu zadržao 5-6 godina predugo i odvukao ga u mediokritetske vode, trideset i nešto bodova iza šampiona.
"Arsene Who?", i danas je čuvena dobrodošlica kojom je The Sun dočekao predstavljanje nepoznatog francuskog trenera, regrutiranog iz japanske lige. Iza hipsterskih naočala prevelikog okvira krio se dvojnik Harryja Pottera, ne samo fizički dvojnik nego i nogometni čarobnjak koji će sljedećih godina inovirati engleski nogomet onako kako to danas čini Pep Guardiola. Rafinirana igra kratkih dodavanja, naglasak na posjedu lopte, plemeniti igrači s kontinenta, novi režim prehrane, napredne metode treninga.
Na startu svoje engleske avanture Wenger je zakopao suparništvo s Alexom Fergusonom, suparništvo koje je postalo zaštitnim znakom lige. Iz tih dana datiraju jedina tri Wengerova premierligaška naslova, posljednji među njima opjevan u priči o "Invinciblesima", momčadi koja je osvojila titulu bez poraza. Nakon poraza u finalu Lige prvaka 2006. godine počelo je osipanje momčadi, uslijedila je trofejna suša.
Osim što je bio menadžer, Wenger je s vremenom postao i vodeći klupski ideolog. On je odlučio da klub treba "prekalibrirati" i preseliti na novi i veliki stadion, a taj je stadion posljednjih mjeseci postao prevelik dom za osrednji Arsenal. Premda je klub rasprodao većinu ulaznica u pretprodaji, more praznih sjedalica postalo je redovitom pratećom kulisom domaćih utakmica.
Dokaz rastuće apatije i nevoljkosti navijača da gledaju osrednju i neambicioznu momčad, dokaz zasićenosti trenerom. U svijetu korporativnog nogometa gazde bi karizmatičnom menadžeru oprostile sezonu ili dvije slabijih rezultata, ali ne i urušavanje imidža, što će se lančanom reakcijom odraziti na buduće prihode. Vlasnik Stan Kroenke diskretno je poslao poruku, a Arsene Wenger prihvatio realnost i napisao oproštajno pismo godinu dana prije isteka važećeg ugovora...