Griješio je u seriji već do sredine listopada. Kiksevi su mu bili eklatantni, pa su suigrači, trener, navijači i novinari u čudu gledali rezultatske posljedice za momčad. Onda je došao i domaći meč s klubom iz tzv. donje zone koji je trebao poslužiti da momčad pobjedom i dobrom igrom preokrene ritam sezone. No on je i dalje bio, kolokvijalno rečeno, u banani. Pogriješio je kod prvog gola, kad je propustio loptu i nije vidio da mu napadač iza leđa utrčava te uzima loptu koju će trenutak kasnije plasirati u mrežu. Pogriješio je kod drugog gola gostiju jer je bespotrebno rukom na ivici kaznenog prostora izbio loptu. No ni to nije bilo sve. Tijekom igre, kao u prethodnim utakmicama, djelovao je dezorijentirano, propuštao suparnike, krivo izlazio u blok, loše namještao zaleđe...
- Što mu se događa?! - bilo je to logično pitanje koje su postavili mediji, a na koje su sami odmah davali odgovore, dakako, uz podršku struke: očito su napori Svjetskog prvenstva i teške sezone ostavili traga na njemu.
Varane i problemi
Vjerojatno ste pomislili da je ovo uvod o našem reprezentativnom stoperu. No kako je pristup medija i okruženja u njegovu slučaju bio tolerantan (i logičan), jasno je da nije riječ o crnoj frekvenciji oko Dejana Lovrena (29). Ta se priča odnosi na jednog od ponajboljih svjetskih stopera, koji je četiri godine mlađi od Lovrena, a vrijednost mu je procijenjena na 80 milijuna eura, četiri puta više od hrvatskog reprezentativca.
Raphaël Varane u 2018. godini doživio je najveće radosti sedam i pol godina duge mu profesionalne karijere: s Real Madridom osvojio je već četvrtu Ligu prvaka; s francuskom je reprezentacijom u Rusiji prvi put podigao pehar svjetskog prvaka. Za momka kojem će u travnju biti tek 26 godina to su fantastični dosezi. Varane, 191 centimetra visok srednji branič, uz dobar skok, prepoznatljiv je primarno po brzini. Neuobičajenoj, pogotovo za visokog braniča. U prvom dijelu klupske sezone Varane je u Real Madridu izgledao kao da je pao s Marsa. U prva dva mjeseca isticao se gafovima koji su plaćeni s podosta golova u mreži Reala, ali i brojnim krivim pasovima, lošim pozicioniranjima i neuobičajenim mu gubljenjima duela sa suparnicima. Dodamo li tome da su Blancosi postupno kroz jesen tonuli u krizu, koja se sada maksimalno rasplamsala, bit će nam još jasnije da je francuski sjajni stoper izvanredno dobro prošao kritičnu fazu svoje igre - niti su mu zviždali, niti su ga razapinjali po medijima, niti su ga treneri izostavili iz momčadi, a niti su “gorjele društvene mreže”. Shvaćeno je kao prirodan slijed stvari da mu je forma loša jer je imao ogromne napore u prethodnoj sezoni, nikakav odmor nakon Svjetskog prvenstva i minimalnu pripremu za jesenji dio prvenstva. Nije bio jedini; i drugi su igrači Reala bili u sličnoj muci.
Različite faze
Dejan Lovren igrao je sličnu sezonu kao Varane. U Liverpoolu je odradio 43 utakmice, jednu manje od Francuza u Realu. Na SP-u Rusiji obojica su nastupila u svih sedam utakmica, s tim da je Lovren imao s produžecima 20 minuta više (protiv Islanda samo 20). Lovren i Varane natjecali su se u oba finala snova - u Ligi prvaka Real je slavio protiv Liverpoola, na SP-u je Francuska bila bolja od Hrvatske.
Dovoljan pokazatelj uspješnosti Varanea, kandidata i za Zlatnu loptu, ali, ono što je bitno naglasiti, više nego dovoljan pokazatelj uspješnosti Dejana Lovrena. Zašto onda sporadični kiksevi hrvatskog stopera izazivaju, barem po dijelu medija, atmosferu kao da je kraj svijeta, i Liverpoola, dok su Varaneove očajne utakmice u seriji dočekane sa strpljenjem i s puno obzira?
Ako je Francuz najviša klasa među stoperima, a to je nepobitno, zar ne bi trebalo biti manje tolerancije prema njegovim tehničko-taktičkim promašajima nego u slučaju “samo” jednog od reda vrhunskih stopera u europskoj panorami braniča? Bilo bi logičnije, ali nije tako. Lovren je malo-malo pa u cikloni kritičara svih vrsta, ali u takvom intenzitetu negativne fame da to definitivno ne može biti vezano za tehničke mu vrijednosti odnosno igru. Lovren naime nije Varaneova klasa, ali je svakako vrhunski stoper. Imao je različite faze karijere, ali od 2010. godine - kada je iz Dinama otišao u Olympique Lyon, gdje se dva puta odmah sreo s tada 18-godišnjim Varaneom (protiv Lensa, 3:1, 3:0 za Lyon) - njegova je karijera izvrsna. Lyon, koji ga je kupio za 8, prodao ga je nakon tri i pol godine Southamptonu za 10 milijuna eura. Najbolji je posao napravio upravo Southampton jer ga je nakon samo godinu dana prodao Liverpoolu za 25 milijuna eura! Vjerojatno nije slučajno netko na Anfield Roadu procijenio da trebaju uložiti takav iznos (tada bitno “jači” nego u današnjem redu cijena) da bi dobili vrhunskog braniča.
Klopp i Pochettino
Jürgen Klopp, koji je kao igrač bio desni branič, očito ima odlično mišljenje o Dejanu Lovrenu. Kao što ga je imao Brendan Rodgers, koji ga je doveo u Liverpool 2013. godine nakon što je Lovren odlično igrao u Southamptonu kod vrlo hvaljenog trenera Maurizija Pochettina. Jesu li svi ti treneri, kojima gotovo jedna te ista struktura pratitelja tepa da su odlični, odnosno u slučaju Kloppa i Pochettina da su među najboljima na svijetu, dakle jesu li oni mazohisti pa su forsirali hrvatskog stopera u svojim momčadima? Naravno da nisu. I kako je onda logično Lovrena, kojeg svi ti treneri opet iznova biraju, smatrati katastrofičnim, dok se fantastičnim trenerima i genijalcima Kloppu i Pochettinu pišu hvalospjevi?
Slično možemo retorički upitati gleda li Zlatko Dalić krivo kada mu je Dejan Lovren bio jedan od ključnih igrača na putu do svjetskog srebra.
Kao što smo već napisali, više je nego uvjerljiv dojam da prema hrvatskom reprezentativnom stoperu postoje predrasude i naglašena želja da ga se ocrni kad se god za to ukaže i najmanja moguća prilika. To sugerira da osim realnih mu kikseva - na koje nije imun ama baš nijedan igrač s bilo koje razine nogometa - Lovren nema dobar imidž u javnosti. U tom kontekstu, čini nam se, branič Liverpoola i Hrvatske učinio je najveće greške nizom blago rečeno deplasiranih javnih istupa.
To ide na njegovu štetu, ali objektivno rečeno, ona je potencirana onime gdje Lovren, zapravo, najbolje djeluje, a to je na terenu. Po igračkim je dosezima on definitivno vrhunski branič, čijem javnom dojmu ne bi škodilo da se ponašanjem malo resetira i koncentrira na ono što najbolje radi. Igranje.
Vrijednost mu se bitno mijenjala i na tržištu
Lovrenova je vrijednost na tržištu bila podložna promjenama upravo zbog mijena u njegovoj formi i uspješnosti kluba u kojem igra. Tako je u Liverpoolu, gdje je stigao s procjenom od 20 milijuna eura, u godinu dana devalvirao do vrijednosti od 13 milijuna eura. No otkako je stigao Jürgen Klopp (2015), Lovrena forma i vrijednost samo rastu.
Godinu kasnije bio je procijenjen na 15, godinu poslije na 17, da bi u 2018. godini, po TM-u, opet dostigao vrijednost od 20 milijuna eura! Recimo da su to subjektivne (pr)ocjene, ali one su u suglasju sa statusom koji Dejan Lovren ima kod Kloppa. Dakle, osim što je standardan prvotimac, Liverpool pod njemačkim trenerom, nakon osmog mjesta prve sezone, bilježi dva četvrta mjesta i ove sezone lidersku poziciju nakon 21 kola. Liverpool napredak pokazuje i u Europi jer je, nakon finala Europske lige, prošle godine uslijedio nastup u finalu Lige prvaka. Oba je finala Kloppova momčad izgubila od Španjolaca, Seville (1:3) i Reala (1:3).
LOVREN OSOBNO - ODLIČAN TIP, NAIVAN U ISTUPIMA
Otkada se pojavio u seniorskom društvu hrvatskog nogometa, Dejan Lovren odavao je dojam dobrog momka koji se zna zaigrati. Prilično otvoren tip, često djeluje naivno i dopusti si neke javne ispade koji mu se potom vrate kao bumerang.
Već u danima Lyona, kada je teško trpio kritike medija, nejasne statuse kod trenera, ili su ga mučile ozljede i posljedične nervoze, znalo bi mu se omaknuti suvišnih izjava i izljeva nezadovoljstva. Pripisivalo se to njegovoj mladosti i neiskustvu, ali kako je vrijeme kasnije pokazivalo, kratak fitilj i temperamentne promjene raspoloženja (p)ostali su sastavnim dijelom njegove osobnosti...
Lovren je, kažu svi koji su mu bliski, a moglo se to razabrati i iz medijske suradnje, doista dobar i pozitivan lik. Iako je na terenu tipični fajter, karakterno je mekane duše. Voli pomoć, čak i nepoznatim ljudima. I pokazao je da zna stoički otrpjeti teške privatne trenutke, kada su mediji razvlačili njegovu intimu i drame...
Lovren je veseljak, voli zafrkavati i dobro prihvaća zafrkanciju na svoj račun. Drži do prijatelja. Kako si onda jedan takav dobroćudan lik uspije stvoriti famu arogantnog tipa, previše nemirne i nadmene naravi?
Ostavimo li po strani njegove domaće nogometne odnose, Lovren je svom realnom javnom odjeku napravio medvjeđu uslugu lošim medijskim istupima, pogotovo otkako je iskoračio u Premership. Valjda opterećen stalnim prozivanjima njegove kvalitete, pogotovo podcjenjivačkom odnosu koji je “uživao” u Francuskoj, često u Hrvatskoj, Lovren je u svojim izjavama osjećao čestu potrebu da svoje uspjehe baci pod nos kritičarima. Umjesto da uživa u svojim osobnim pobjedama, on je stalno nešto dokazivao.
Kad je igrao najbolji nogomet, 2018. godine, umjesto da pusti da drugi pričaju, pišu i komentiraju njegove odlične igre i uspjehe, upustio se u neracionalno javno obezvređivanje primjerice Sergija Ramosa, odnosno omalovažavanje španjolskih reprezentativaca. Kao da je bio u nekom transu, jer kako je dao nedavno naslutiti, sada se zbog toga kaje i, logično, nelagodno mu je.
U kontekstu Sergija Ramosa, za kojeg svaki laik može kazati da je arogantan i prznica, ali svatko tko se imalo razumije u nogomet zna da je vrhunski stoper, Lovren se ponio točno onako kako on ne podnosi da se kritičari - ili, modernije rečeno, hejteri - odnose prema njemu. Upravo takvim kiksevima u komunikaciji i povremenim iskakanjima iz regula korektnog ponašanja Lovren je napravio dvije štete sebi: stvorio si je javnu sliku koja nije realan okvir njegove dobrodušnosti te je privukao negativne vibracije oko onog što, objektivno, odlično radi, a to je igranje nogometa.
LOVREN IGRAČ - DOGAĐAJU MU SE POVREMENI PADOVI KONCENTRACIJE
U lipnju prije 12 i pol godina Dinamo je poslao Dejana Lovrena u Zaprešić. Sezona u Drugoj ligi, potom i 29 utakmica u Prvoj HNL doprinijele su da mlađahni i fizički snažan stoper (188 cm) stekne važna iskustva. Ona su mu dobro došla za iskorak u Dinamu, gdje je u idućih sezonu i pol odigrao 36 HNL i 19 europskih utakmica. Prema onom što je pokazao u dresu Modrih, uz promociju u reprezentativnog igrača (debi 8. 10. 2009. u Rijeci protiv Katra), Lovren je brzo privukao pažnju europskih skauta. Tako je već u siječnju 2010. godine, s 20 godina, ostvario transfer u Lyon. Možda premlad za ono što ga je očekivalo u izuzetno jakom prvenstvu Francuske, u vremenu kad je Olimpique bio u silaznoj putanji, Lovren je platio ceh prilagodbi novim nogometnim stvarnostima. Mediji ga nisu baš respektirali, a nije imao ni sreće. Taman kad je ušao u formu i s Lyonom došao do finala kupa Francuske, on se kolo prije teže ozlijedio. Niti je nastupio u finalu, a zbog tog gležnja nije ga Slaven Bilić mogao voditi na Europsko prvenstvo u Poljsku/Ukrajinu...
Lovrenu je transfer u Englesku došao kao prava prilika za iskorak u karijeri. U Southamptonu ga je Mauricio Pochettino tesao kroz treninge i utakmice, zahvaljujući čemu je Lovren stasao u odličnog stopera kojeg će odmah k sebi pozvati Liverpool. Kako kod Brendana Rodgersa tako i Jürgena Kloppa, igra standardno. Pogotovo je stabilan kod njemačkog trenera, pod čijim je vodstvom u tri i pol sezone Lovren nastupio u 121 utakmici. Uzmemo li u obzir kako Klopp gleda na nogomet, znači igranje s visokom obranom, u plitkoj formaciji, sa što bržom tranzicijom, logična je naklonost koju ima prema Lovrenovoj igri. Naime, hrvatski je stoper fizički vrlo čvrst igrač, snažan u duelu, dobar u skok-igri, ali ima i vrlo solidnu tehniku. Ono što je osobito bitno i u Kloppovu nogometu, Lovren je hitar branič, pa se njime u momčadi obrana može dignuti visoko.
Ono što je Lovrenu mana to je povremeni pad koncentracije. Takvi mu se kiksevi ne događaju u serijama, nego im je Lovren podložan u trenutku. Zašto je tomu tako, teško je reći, ali svakako je da stvar nije vezana isključivo za tehničko-taktičke potencijale. Prije djeluje da je to stvar psihičkih opterećenja ili faza kada nije potpuno fizički spreman. Što se može vidjeti i ove jeseni, kada je propustio veći dio priprema zbog SP-a odnosno dio sezone zbog ozljede (pubična kost, sada stražnja loža).
LOVREN REPREZENTATIVAC - JEDAN OD KLJUČNIH IGRAČA U POHODU NA SREBRO
Nema nikakve dvojbe da je Lovren, do Svjetskog prvenstva u Rusiji, bio veliki dužnik reprezentacije. U prvim godinama s Vatrenima, kamo ga je promovirao Slaven Bilić, može se kazati da je bio zelen, da je imao peha (ozljede u Lyonu). Kasnije je imao toplo-hladan status kod Štimca i Nike Kovača, iako je na Svjetskom prvenstvu u Brazilu igrao sve tri utakmice. Najgori mu je status svakako bio kod Ante Čačića, s kojim očito nije imao dobar odnos, što je kulminiralo poznatim slučajem odlaska s klupe za vrijeme prijateljskog susreta s Mađarima u Budimpešti. Bila je to točka iz koje nije bilo povratka. Reprezentativna priča kod Čačića rezultirala je preskakanjem još jednog Eura, onog u Francuskoj 2016. godine, uz jedan ne baš jasan javni istup igrača, koji je, praktički, sam sebe maknuo iz konkurencije za odlazak na EP. Poklapalo se to s određenim privatnim problemima s kojima se Lovren suočio.
Kada je Zlatko Dalić preuzeo Hrvatsku u finišu kvalifikacija za SP, praktički na korak od ispadanja, to je označilo proljeće Lovrenove reprezentativne karijere. U punoj zrelosti, osobnoj i igračkoj (28 godina, dobra forma u Liverpoolu), unatoč teretima “svjedočenja”, kao i Modrić, unatoč drugim problemima u životu, Lovren je procvjetao u Vatrenima. Koliko Zlatko Dalić ima udjela u tome, najbolje zna sam Lovren, ali je činjenica da je od listopada 2017. godine i dvoboja u Ukrajini postao jedan od najvažnijih igrača Dalićeve formacije. Izbornik bi ga izostavio samo kada je bio ozlijeđen (Portugal, Španjolska) ili kada zbog oporavka nije putovao na američku turneju (Peru, Meksiko). Sve je ostalo Lovren igrao i redovno bio među zapaženijim prvotimcima Vatrenih. Pogotovo u Rusiji, gdje je bio maestralan. Osim igračkog udjela, Lovren je u pohodu na srebro bio jedan od ključnih ljudi u održavanju kompaktnosti svlačionice.