Uvidom u arhivu spoznali smo da je posljednji intervju dao 29. ožujka prošle godine. Istina je da je ljeto u Parizu, kao komentator na EP-u odradio i kao stalni kolumnist Sportskih novosti. Ovaj smo intervju planirali od prošle jeseni, ali se zbog različitih natjecateljskih “rupa” njegova West Ham Uniteda odgađao. Kad je uveo Hammerse u mirnu luku ostanka, dogovor je poremetila operacija. Slaven Bilić, naposljetku, javio se iz svog londonskog doma, gdje provodi prve rehabilitacijske dane nakon što je u tamošnjoj bolnici zamijenio i drugi kuk…
Kako stvari, dakle, idu s tim vašim bolnim točkama?
- Dobro! Više nemam svoje prirodne kukove, u meni su dva umjetna zgloba. Nakon prve operacije prije pet godina, kod prof. Nemeca, kad sam zamijenio lijevi, sada sam promijenio i desni kuk. Realno, nije bila sila, mogao sam još neko vrijeme živjeti s podnošljivom boli, šepajući, ali procijenilo se s liječnicima kako je sada dobar tajming da mogu u miru odraditi tih šest tjedana nužne rehabilitacije.
Umorila vas je očito sezona 2016/17.?
- Iskreno, umoran sam. No nisam jedini. Svi mi kolege kažu da su se iscrpjeli. Duga je sezona, puno je kompleksnog posla, stalni pritisak. U razgovorima s drugim iskusnijim trenerima kažu mi da se najvažnije nakon prvenstva potpuno izolirati, odnosno odmaknuti od svakodnevnog okruženja. Dosta njih u Engleskoj to radi i tijekom sezone, kada su reprezentativne pauze.
S kakvim dojmovima sezone idete na rehabilitacijski odmor?
- Bez dvojbe bila je to teška turbulentna sezona. Nakon lanjske uspješne priče pred ovu sezonu su porasla očekivanja. Krenuli smo, međutim, s problematičnim rezultatima, ali je sada najvažnije da smo je dobro završili. Zadovoljan sam kako smo reagirali na probleme i krizne faze te će nam to svakako biti dobra pouka za dalje.
Igračima svaka čast
Nakon što ste prve sezone osvojili 7. mjesto, ova 11. pozicija i siromašnije brojke imaju drugačiji odjek?
- Naše mjesto je više-manje ono što su West Hamovi standardi. Od starta naš je maksimalistički cilj bio plasman u Euroligu, a minimalistički ostanak u Premiershipu. U tom natjecanju praktično je to uobičajen okvir za sve klubove osim ovih šest najjačih, koji su se ove sezone vratili na prve pozicije. Zato se uvijek u Premier ligi može dogoditi negativna serija rezultata koja načne samopouzdanje i može dovesti i do ispadanja. Dogodilo se to nedavno tako Newcastleu, Aston Villi. Mi nismo htjeli imati ovakav tip sezone, dakle buran i naposljetku u jednom trenutku kritičan, ali dogodi se. Najvažnije je da smo se na pravi način izvukli i svaka čast momčadi na reakciji.
Koji su uzroci, po vama, takvoj turbulenciji?
- Više je faktora, ali krenimo od preseljenja na novi, bitno drugačiji stadion. Potom, porasla su očekivanja zbog lanjskih rezultata, rekorda, većeg stadiona. Nakon dolaska novih igrača je bilo nužnog više-manje složenog razdoblja prilagodbe, a potom došlo je i do niza ozljeda važnih nam igrača starosjedilaca. U dva navrata tijekom sezone poklopile su se posljedice tih remetećih faktora. Prva crna rupa bila je na početku, gdje smo u sedam utakmica imali 1-1-5 i doista slabije igrali. Onda smo se konsolidirali i do 26. kola skupili 28 bodova i vozili prošlogodišnjim uspješnim ritmom. Tada nam se dogodila druga “rupa”. U ožujku smo i početkom travnja nanizali pet poraza, i to u vrijeme brojnih ozljeda igrača, ali i zabrinjavajućih pehova kao što je dobivanje pogotka i gubitka bod(ov)a u sučevoj nadoknadi (Bournemouth) ili pri kraju susreta (Hull City). Takva poklapanja negativnosti daju čovjeku ozbiljno razmišljati kamo to može voditi.
6 od 20 trenera
Kako ste živjeli te krizne situacije?
- Zajedno sa suradnicima, Nikolom Jurčevićem, Edinom Terzićem, Miljenkom Rakom i ostalima izvlačio sam stvari koliko sam najviše mogao. Puno su mi pomogli. Nisam gubio vjeru, iako moram priznati sada ono što nisam ni njima tada kazao. U nekim trenucima tijekom ružne serije poraza doista sam kao realnim gledao na mogućnost da ispadnemo! Ono, događaju se ozljede, golovi na izdisaju utakmice, čudni preokreti, sve kao neki znakovi sudbine.
Je l’ to vrijeme kada se intenzivno pisalo o vašoj mogućoj smjeni, dvojbama vlasnika, nezadovoljstvu navijača?
- Gledajte, osjećao sam cijelo vrijeme podršku vodstva kluba, ali sam isto tako vrlo realan čovjek. Znamo kako idu stvari s trenerima. Otkad sam u Premiershipu, samo je šest od 20 klubova zadržalo istog trenera. Neki su mijenjali i više puta. Dakle, opcija otkaza u ovom poslu je latentna, ali moram reći da se oko toga stvarala fama da je katastrofalna situacija. Prava je istina kako niti u jednom trenutku nisam osjetio da sam blizu otkaza.
Pisalo se da je Mancini u Londonu, navodilo se da navijači “lude” zbog vaših grešaka, kako ste se nosili s tim pritiskom?
- Uvijek se u nogometu i oko njega svašta piše, to je dio igre. Isto je tako točno da sam ja kao trener najodgovorniji za ono što se događa s momčadi, kako igra, kakve rezultate postiže. Slijedom toga je posve normalno da se preispitivalo što se događa, pogotovo što nam nije išlo. Trener jest i treba biti prvi pod povećalom, pa sam tako opravdano bio i ja. No, rekao sam vam, uz upravu, igrače osjećao sam i podršku navijača. S njima imam od prvog dana vrlo pozitivan odnos. Dakako da su javne rasprave, kritike, raznorazne želje i stavovi sastavi dio nogometa... Meni je u West Hamu super. Volim ovaj klub i sve ono što znači, ali baš zato u pristupu bezuvjetno stavljam njegov interes na prvo mjesto. Moglo se odavna osjetiti da nisam tu zbog uhljebljenja. Uostalom, da budemo iskreni do kraja, u takvoj sam poziciji da otkazom ne bi završila moja karijera, svejedno govorimo li o Premiershipu ili drugim europskim ligama.
Hoćete reći da imate ponuda?
- Ima ih u ovom poslu uvijek, kao i otkaza. Spoznaja da ima onih koji bi te i u tom slučaju rado željeli na svojoj klupi ima svoju psihološku važnost. Pomogne mirnoći u kriznim fazama…
Prema vani ste doista uvijek djelovali prilično mirno?
- Jesam, u Engleskoj su se inače čudili kako se dobro nosim s teretom pritiska loših rezultata, moje odgovornosti i mogućeg raskida suradnje. Meni sve te priče o nepovjerenju, pa prekidu razgovora o produžetku ugovora i slično, nisu bile problem zbog kojeg ne bih spavao, već je presudna bila samo briga da West Ham ne ispadne iz lige. Nikad si to ne bih oprostio…
Ha, život bi išao dalje…?
- Sve stoji, ali je točno kako me ta opcija u jednom trenutku silno opteretila. Na sreću, nakon sjajne pobjede nad Tottenhamom napokon smo se mogli svi opustiti.
Ugovor se, međutim, ne produžava?
- Nema tu nikakvih nejasnoća. Imam važeći ugovor do 2018. godine. Generalno ništa neće promijeniti moj rad i posvećenost West Hamu, produžio ja ugovor sada ili ne. Tako sam razmišljao i lani kada su mi vlasnici, u odličnom nam razdoblju, htjeli produžiti ugovor. Nisam opterećen time jer u nogometu je, poglavito trenerima, najvažnije što se sada događa na terenu. Kad je tamo sve OK, onda smo svi zadovoljni, u suprotnom nikakav papir te ne spašava. Uostalom, kad ne bih osjećao podršku igrača, vodstva kluba, navijača, što bih onda tu radio, imao trajniji ugovor ili ne.