Neki su bili uvjereni da ćemo gledati spektakularno nadigravanje, jer nedjeljni El Clasico nije odlučivao o bilo čemu. Drugi su mislili kako će sve to skupa biti jedna kamilica od nogometa, jer Barcelona će se opustiti u slavlju, a Real Madrid je ionako fokusiran na jedini, i očito mu najprestižniji naslov, onaj u Ligi prvaka. Međutim, derbi dva ljuta rivala bio je čak i ljući od onog što su mogli zamisliti i oni koji, pogotovo iz španjolskih medija, jesu uvjeravali da prijateljske utakmice između Barcelone i Reala ne postoje. Doslovno...
Odjeci El Clasica nisu iznenadili. Sirene iz Madrida trube o velikoj otimačini na Camp Nou, pritiscima domaćih na suca Hernandeza na čelu s Lionelom Messijem, inzistira se na uvjeravanju kako je upravo od galame kako je Real Madrid povlašten Barcelona stvorila doktrinu žrtve i obilato to koristi.
Suprotni stavovi
Naravno, iz Barcelone medijski bubnjari imaju dijametralno suprotno stavove. Optužuju da je sudac trebao isključiti Balea zbog pogibeljnog starta na Umtitiju, da je Sergi Roberto prestrogo isključen, a da je jedan gol domaćih pogrešno poništen jer Rakitić nije bio u zaleđu kako je signalizirao pomoćni sudac.
Veličaju, dakako, u Barceloni kako je Blaugrana bila uspješna i sa 10 igrača protiv 11 blancosa. U Madridu, pak, tvrde da je Real bio bolji i da su samo dvije kardinalne pogreške (prekršaj nad Varaneom prije Messijeva gola te prekršaj Albe nad Marcelom u kaznenom prostoru) suca pomogle domaćinima da ne izgube prvu ligašku utakmicu ove sezone.
Gledajući iz neutralnog kuta gotovo je za ne vjerovati kako dvije strane, klupske, navijačke i simbolizirane onim medijskim, na iste kadrove imaju obrnute stavove. Jedino u čemu su se složili jest da je sudac Hernandez bio slab...
Messi napao suca
El Clasico je, dakle, potvrdio uvjerenje da Barcelona i Real Madrid, taman igrali za ‘janjca sa ražnja’ ne mogu odigrati utakmicu bez tenzija. One su samo više ili manje izražene, a ovise o dinamici utakmice. Sukob dvije strane je temeljno definiran snagom klubova, koji unutar istog natjecanja zajednički simboliziraju svu snagu španjolskog nogometa. Onu koja je i ove sezone definirana ulaskom u dva europska finala dvije madridske momčadi, Atletica (Europska liga) i Reala (Liga prvaka). Dakle, rivalitet u kontekstu tko je bolji između blancosa i blaugrane je kontinuirano stanje stvari.
Drugi temelji sežu od pitanja prestiža, jer cijeli nogometni svijet (500 milijuna gledatelja) prati El Clasico, a struka ga drži najvažnijim derbijem globusa, preko razračunavanja Messija i Ronalda, do političkih odjeka borbe Katalonaca za neovisnost, odnosno Madrida kao garanta unitarne Španjolske. Klubovi su, kako to biva u cijelom svijetu, simbolika tog nadjačavanja...
No, realno gledano, teško je bilo predvidjeti da će razina agresija i nervoze biti tako izražena u jednom od samo sedam El Clasica koji nisu imali utjecaja na natjecanje oba kluba. To se ne odražava u očekivanim koleričnim reakcijama Piquea, Ramosa, Casemira ili, i pogotovo vrlo nesportski verziranog Suareza. Pokazatelj vruće atmosfere i duhovnog stanja aktera na terenu bile su ljutite reakcije Lea Messija, Garetha Balea, pa i našeg Modrića.
Messi je pogibeljno startao s leđa Ramosu na aut liniji, očito kao dio odmazde što se kapetan Reala prije toga zakačio s njegovim velikim prijateljem Suarezom. Ne sjećamo se kada je Messi tako osvetoljubivo reagirao, a pogotovo ne da je tako žustro pritiskao suca. Po Ramosu, Messi je s pritiskom nastavio i u poluvremenu, kada je napao suca da nije trebao isključiti S. Roberta te da se “us…o“ od Madriđana.
Čak je i Suarez priznao
Sučeve odluke u nastavku djelovale su opterećene, jer groteskno je kako nije dosuđen evidentan kazneni udarac za Real, nakon što je uobičajeno nervozni i prgavi Jordi Alba po nozi opalio Marcela.
Prekršaj Suareza nad Varaneom je toliko bio očit(iji) da je čak prvak nesportskih ponašanja Suarez priznao pred TV-kamerama na kraju utakmice da je prekršaj prethodio njegovoj asistenciji Messiju.
Kada nervoza prebaci i inače mirnog Balea, a pogotovo kada je mrak pao na oči Modriću, nakon što ga je Alba uhvatio za vrat (nekažnjeno i bez razloga), tada je jasno kakva je bila temperatura na terenu za vrijeme ovog ‘nevažnog’ El Clasica. Sva je sreća da je natjecateljski bio nevažan, jer da nije, tko zna što bi se sve dogodilo na relaciji dva kluba, grada, suca i javnosti, medija i političkih centara moći.
Naposljetku su se igrači Barcelone i Reala na terenu nakon posljednjeg sučeva zvižduka zagrlili, pružili si ruke i kao umorni ratnici zaključili još jednu od bitki. Rat je prebačen na medijske stupce...