U nogometu se stvari ipak ne događaju slučajno. Zinedine Zidane je kao trener Real Madrida u pet navrata vodio blancose na Camp Nouu i niti jednom nije izgubio utakmicu. Analitičari španjolskih nogometnih zbivanja, koji imaju širu sliku situacije, zaključili su da je zapravo ovaj prekjučerašnji remi (0:0) u zaostaloj utakmici ravan porazu.
Real Madrid je, naime, bio uvjerljivo bolji od domaćina. Godinama se nije stekao ovakav dojam nemoći Barcelone u dvoboju s Madriđanima, zapravo opći dojam slabosti momčadi koja nas je navikla na dominacije. Znali su itekako gubiti Katalonci i s Lionelom Messijem, ali ovaj doživljaj od srijede navečer, baš je iznenađenje.
Glavni pretendenti
Barcelona je teški ovisnik Messijeva učinka. Ukoliko taj nogometni fenomen ne preokrene odnose na terenu, Barca iz godine u godinu djeluje “normalnija” momčad. Messi ima jednu manu, koja je prilična običnim ljudima, a to je da mu vrijeme ide. Iako sa 32 i pol godine nije star, činjenica jest da prevaljeni nogometni (životni) put nešto oduzme u svježini i posljedično učinku čak i takvim izvanzemaljcima nogometne igre.
Vidjelo se to protiv Reala u srijedu, gdje nije bilo potrebno nešto posebno sa strane gostiju da bi neutralizirali Argentinca. Puno se pričalo uoči utakmice tko bi trebao paziti na njega, duplirati u pokrivanju, a naposljetku se potvrdilo da je kvalitetna kolektivna i kompaktna igra “dovoljna” da se Messija izolira i udalji od gola. I u takvoj relativnoj siromašnoj izvedbi Barcelone, Messi je bio vrijednost iznad svih, koja priprema šanse i biva najopasniji za suparnički gol. No, kako ukupna izvedva Valverdeove momčadi nije na razini reputacije Barcelone, tada je jednostavnije razumjeti i ulogu Reala u tom blokiranju, ali i zasluge trenera i igrača blancosa da sve uvjerljivije djeluju kao glavni pretendent na titulu španjolskog prvaka.
Pravi problem
Zidane je napravio dobru priču. Ništa specijalno, a još manje iznenađujuće. Danima se već pisalo kako će se Barceloni suprotstaviti s jednim veznim igračem više, odnosno da će umjesto 4-3-3 igrati sa 4-4-2. Tako je, zapravo, najčešće njegova momčad dobro parirala najjačim suparnicima. Kao što je ulazila u veće probleme kada je bila ofenzivnija s tri napadača.
Zinedine Zidane je iznenadio jedino (i to varljivo) u izboru 11-orice za Camp Nou. Prvo zato što je do jučer otpisanima, Garethu Baleu i Iscu, dao mjesto u startnoj postavi. Drugo zato što je Luku Modrića ostavio na klupi! Čuđenje u španjolskim medijima je jasan znak da se Modrića očekivalo u prvoj postavi, odnosno da je njegova igra proteklih tjedana bila takva da je malotko dvojio da bi mogao biti sporan za nastup u El Clasicu.
Modrića će neki dovesti u konkurenciju s iskorakom Fede Valverdea, doista sjajnog mladog i fizički moćnog igrača sredine terena, no Urugvajac je drugačiji profil u odnosu na hrvatskog suigrača. I činjenica je da su u onim utakmicama u kojima su igrali zajedno, Modrić i Valverde djelovali vrlo skladno i učinkovito. No, kada je Zidane optirao za igru 4-3-1-2, Modrićeva klupa djelovala je kao da Francuz sada više vjeruje Toniju Kroosu i Iscu. I to je pravi problem aktualnog statusa Modrića, jer niti Kroos, a još manje Isco igraju neki novi nogomet u odnosu na prošle sezone u kojima su bili ispod njegove statusne razine.
Dvije su nejasnoće u Zidaneovim izborima. Kroos i Isco su sporiji od Modrića, a nemaju niti njegovu okomitost i brza rješenja. Ukoliko ih pretpostavlja Modriću i sada, kada je kapetan Vatrenih zdrav, fizički u vrlo dobroj formi, i s jako dobrim učincima u proteklim utakmicama, znači da njegovi izbori u prvom dijelu jeseni nisu bili samo posljedica Modrićevih kartona, ozljeda u reprezentaciji i slično. Zidane svoju desetku, u koju se stalno kune preko medija, nije uvrstio niti protiv Villarreala, iako je imao pauzu zbog nezasluženog crvenog kartona, niti protiv PSG-a kada je bio u dobroj formi, a sada niti protiv Barcelone.
Iako je kazao novinarima da Modrić nije fizički sporan, da nije nezadovoljan njegovom igrom, da zapravo nema nikakvih problema, samo potvrđuje da ga je, barem za sada, sveo na izbor s klupe. Kad mu pretpostavi Isca, za kojeg se do prije desetak dana tvrdilo da loše trenira jer je ljut, kad u prvu postavu uvrsti Balea s kojim ne priča, i koji je više bio na poštedi nego na treningu, i stalno traži da ga puste u Kinu, onda je jasno da Modrićeva klupa nije presudno definirana njegovim godinama (34), a posebno ne njegovim igrama.
Nije baš najjasnije
Više španjolskih analitičara je u četvrtak tretiralo ovu temu i drži se teze kako “ovo oko Modrića nije baš najjasnije”. Pogotovo je nejasno da ga trener Zinedine Zidane tretira kao da ima 20 godina, pa ga čak uvršta u igru i po 15 i 10 minuta prije kraja.
Luka Modrić nije više u cvjetu mladosti, ali igre koje je pokazivao u proteklim tjednima (kao i za reprezentaciju) sasvim sigurno potvrđuju da je u njemu još podosta energije za visoke razine nogometa. Zbog svog ponašanja i svega navedenog, prije nego i zbog važnih minulih zasluga, zaslužio je da ima dužni status. Dakle, ako nije potreban 80 minuta, onda ga ne možeš uvoditi u momčad deset minuta prije kraja. Makar (ili pogotovo) je u pitanju El Clasico...