MOŽE LI HRVATSKI MAESTRO BITI VRHUNSKI I NA EURU 2020. GODINE? Postoji jedan drugi kut, a dosta nam o njemu govori slučaj Zvonimira Bobana

Kad bi pitali njega, on bi igrao uvijek. I više od toga. Nemalen broj puta, kad je Zinedine Zidane zaključio da se Modrić mora odmoriti i preskočiti neku utakmicu, desetka Blancosa bi gunđala:

"Sve razumijem, ali ja bih igrao, pogotovo na Bernabeuu."

Tamo ga je Zidane manje trebao, jer se igralo doma, ali kad je u gostima bila delikatnija utakmica, Modrić je bio unutra. Na manje atraktivnim stadionima i gostovanjima, u puno težim okolnostima utakmice. Zidaneova taktika s Modrićem počela je još u prvenstvu 2016/17. I sam nekad vezni igrač, jako je dobro znao koliko se hrvatski playmaker troši u veznom redu Reala. Da bi se podnosio luksuz napada Ronaldo - Benzema - Bale, koji se u pravilu rijetko defenzivno jače angažiraju, trojka u sredini Casemiro - Modrić - Kroos ubijala se od trčanja, pokrivanja, blokiranja, odnosno kreiranja i napadanja.

Poseban ritam

U prošloj sezoni Zidane je bio još uvjereniji da mora rotirati snage, a pogotovo Modrića. Francuz je i zbog dobrog iskustva sezonu prije (dupla kruna) Modriću, prevažnom za ravnotežu Realove igre, namijenio poseban ritam. Nastupio je u 43 utakmice, dvije više nego godinu prije, ali je igrao slične minute (3.339 - 3.304). Zanimljivo, u obje sezone preskočio je po 19 utakmica. Sve su to jasni znakovi da ga u Realu doziraju u nastupima jer vezist koji već šest godina maksimalno igra, i to pod stalnim visokim naponom, kako je obveza tog kluba. Upravo se takav plan doziranja igre u Modrićevu slučaju pokazao vrlo pogođenim izborom. Naime, u najvažnijim fazama sezone, a to je za Real u proljeće, Modrić igra ponajbolji nogomet. Uz iskustvo prošle jeseni, kada je forma bila tempirana za superkupove Španjolske i Europe (ljeto), a u kojima je Modrić bio izvrstan. Slično se ponovilo u finišu 2017, kada je bio najbolji igrač Svjetskog kupa.

Može li dakle Luka Modrić, koji će 9. rujna navršiti 33 godine, nastaviti s visokom razinom učinka kao i dosad? Pogotovo nakon velikog napora ali i emotivnog pražnjenja fantastičnim dosegom u Rusiji?

Prije svega treba reći da je Modrić dosad rušio mnoge stereotipe o fizičkoj i inoj moći igrača takve konstitucije, takvih razina karijere i motivacijskih preispitivanja. On je po svemu, barem dosad, jedinstven tip. Kad očekujete da će ga gnjev javnosti zbog svjedočenja srušiti, on odigra najbolji dio svoje reprezentativne karijere. Kad mislite da će ga ozljede u Realu limitirati u formi kad uslijede najvažnije utakmice, Modrić je tada u pravilu među najboljima na terenu...

Bobanov slučaj

Ipak, ima i jedan drugi kut, a podosta nam o njemu govori slučaj Zvonimira Bobana. Kapetan je osvojio broncu u dobi od 30 godina. Kad se vratio u Milan u ljeto 1998. godine, ondašnji (novi) trener Alberto Zaccheroni tretirao ga je kao igrača bez motivacije. Govorio je da nakon osvajanja bronce s Hrvatskom Boban vjerojatno neće biti dovoljno gladan za nove izazove. No prevario se. Na svoju sreću, ali i sreću Milana, intervenirao je Silvio Berlusconi i naredio treneru u proljeće, kada je momčad bila na devet bodova udaljena od vrha, da Boban mora igrati. U posljednjih devet kola Boban je vodio Milan iz pobjede u pobjedu i naposljetku je osvojen naslov prvaka. Taj naslov mediji su nazvali - Bobanov scudetto!

Napori kojima je u toplo-hladnom pogonu kod Zaccheronija bio podvrgnut u finišu sezone pokazali su se problematičnima za Bobanove mišiće. Stradao mu je aduktor. Kad je trebao više odmarati, poklopilo se da toga ljeta reprezentacija treba igrati zaostalu kvalifikacijsku utakmicu za Euro 2000. sa SR Jugoslavijom. Bio je kolovoz i nedovoljno oporavljen Boban podredio se interesu reprezentacije i odigrao odlično u Beogradu (0:0). Tri dana kasnije, protiv Malte u Zagrebu, teže je stradao (puknuo mu je aduktor) i nije se oporavio ni za Irsku (rujan), a ni za uzvrat sa SRJ (listopad).

Svjestan svih fizičkih problema, ali i zaključenja ciklusa, odlučio se oprostiti od reprezentacije iste godine. Imao je 31 godinu. Manjak motivacije, ali i problemi s koljenom ubrzo su ga nagnali da u potpunosti zaključi igračku karijeru, s 33 godine.

Dostigao vrh

Luka Modrić dostigao je vrh s reprezentacijom. Sa 33 godine sasvim će sigurno moći odigrati i na visokoj razini u doziranom ritmu u Realu. Može li održati tu razinu i uz reprezentativne nastupe? Svi navijači Hrvatske to žele i misle da može, ali stvari treba realno sagledavati. Taj će suživot biti svakim mjesecom sve teži i teži i, pogotovo, sve rizičniji za njegov fizički integritet. O motivaciji on zna najbolje, i čak bismo se usudili čvrsto tvrditi da to (još) ne bi bio problem. Zato što Modrić uvijek igra do daske, on, jednostavno, ne zna drugačije igrati i pristupiti utakmici. No ta vrlina u njegovu slučaju i kontekstu priče jedno je i faktor velikog rizika.

Na dva superzahtjevna fronta, klupskom i reprezentativnom, to će biti jako težak paralelni slalom. Svi suparnici jure protiv Reala 200 na sat motivirani njegovom veličinom, a sada će, nakon srebra u Rusiji, pogotovo biti teško jer će svi suparnici Hrvatske biti silno nabrijani na Vatrene i htjet će se dokazivati, i to ponajviše prema Modriću...