Što misli Florentino Perez? To se retoričko pitanje najviše vrtjelo u eteru odmah nakon završetka dvoboja Europskog superkupa između madridskih rivala. Nakon 13 uzastopnih pobjeda u finalima, odnosno utakmicama za međunarodne trofeje, slijed koji je startao 2000., Real Madrid doživio je prvi poraz. Sudbina je htjela da 18-godišnjem uspješnom nizu kraj odredi Atletico Madrid, klub koji je još od 1959. živio s europskim kompleksom Reala. Do srijede navečer Colchonerosi su 59 godina čekali na pobjedu nad Blancosima u međunarodnom natjecanju.
Tmurnog lica i prije utakmice, predsjednik Real Madrida ne može skrivati kako živi sivu eru svoje druge vladavine na Bernabeu. Ona koja je počela prvim golovima Cristiana Ronalda u Madridu, a čiji je dolazak godinu prije dogovorio Perezov prethodnik Calderon, ona koja se tek posljednjih 4-5 godina preobrazila u pobjedonosni ciklus.
Perez nikad nije volio Ronalda. Točno je da je uvijek bio ljubomoran na svoje galacticose, glamurozne zvijezde koje su imale velike kvalitete, ali se mahom nisu pokazale tako glamuroznima u učincima. Komentatori zato nisu propustili bocnuti šefa Reala činjenicom da se najboljim akvizicijama pokazuju oni igrači koje on nije doveo, ili htio, a među takvima, osim Ronalda, strši i ime Luke Modrića. Jednog od onih koji mu se, iz prve ere, potpuno isplatio, Zinedine Zidane, potvrdivši se kao igrač, klupski brend i naposljetku kao trener, Perez je u čudu slušao kad mu je objašnjavao u lipnju da se povlači s klupe Reala! Od toga dana, kada su zajedno sjedili jedan pored drugoga, pred novinarima, sivi izraz lica Pereza nije se promijenio.
Prvi tereti
Načet velikim kritikama što je dopustio da se Cristiano Ronaldo, više uvrijeđen nego razočaran, jednostavno pokupi iz Reala, Perez je valjda počeo osjećati prve prave terete dvojbi da novi Blancosi mogu ući u ‘recesiju trofeja’. Ronaldo je bio težak tip u kontekstu statusa, podređivanja momčadi, globalne popularnosti i utjecaja u klubu, ali Ronaldo je trpao golove. Činio je to tako redovito, obilato, da se rijetko kada uopće analiziralo koliko Portugalac zapravo dobro igra te koliko podređenost njegovoj igri plaća momčad. Kad su u postmourinhovoj eri počeli intenzivniji trofejni dosezi, rekordi, presedani kao što su obrana titule Lige prvaka te trostruki uspjeh zaredom, za tu igru se još manje trošilo brige...
Šokirani navijači
Zidaneov odlazak, naslućuju kroničari Reala, umnogome je povezan s njegovim saznanjima kakve ideje o perspektivi svlačionice ima Florentino Perez. Odlazak Ronalda, želja za odlaskom Modrića, uporna, koliko nelogična ideja da se kupi novi golman pored vrsnog Navasa, a iznad svega opsesija da se u Madrid dovede Neymara, potpuno je potresla Real nakon pobjede u finalu Lige prvaka protiv Liverpoola.
Zidane je htio Edena Hazarda, ali Perez nije htio za njega platiti ‘galaktički’ novac (prije SP-a 100, nakon Rusije 150 milijuna eura). Želio je još jednog kvalitetnog stopera, ali mu je Perez dogovorio zimus Kepu, golmana kojeg Zidane nije htio. Zapravo nije htio niti jednog novog golmana pored tri koja ima. Svi ti, nazovimo ih nesporazumi, garnirani Zidaneovim saznanjem kako ga je jedino Liga prvaka (o)držala da ne dobije otkaz prije kraja sezone, naveli su Francuza da se zahvali gazdi.
Perez je potom, iznenađen i ogorčen, stao tražiti novog trenera, ali je dobivao više odbijenica, što je kao jedan od kandidata potvrdio i Allegri. Cirkus sa španjolskim izbornikom Julenom Lopeteguijem, kojeg je dogovorio uoči Mundijala, a objavio odmah, iako je dogovor bio drukčiji, dodatno je destabilizirao i Pereza, i Real, ali i javnost.
- Doći će ubrzo sjajni igrači! - gasio je prve požare nezadovoljstva Perez na predstavljanju Lopeteguija. No, prijelazni rok Reala je gotovo pa šokirao navijače. Ne samo da nema velike zvijezde, nego se praktično strahuje da ode i Luka Modrić...
U Tallinnu, sve se gore navedeno, na neki način može prepoznati u uistinu teškoj večeri Reala. Ne samo zbog gubitka trofeja, dobivena četiri gola, što se nije dogodilo u 2 i pol godine sa Zidaneom, ne zbog uobičajene porcije kikseva koje servira Marcelo, još manje zbog uistinu kardinalnih pogrešaka odličnog stoperskog dvojca Ramos - Varane, ne zbog ozljede Casemira, a niti zbog još očite nespremnosti Modrića i drugih važnih igrača. Okus teške večeri diktira dojam da je Real bez Cristiana Ronalda ipak bitno izgubio na specifičnoj težini vrijednosti, i to čak nakon osjećaja da do 2:2 (poslije velike pogreške Marcela), igra djeluje tečnija, logičnija, s boljim učincima Balea i Benzeme.
Turbulentna faza
Osjećaj da Real neće imati takvu igru koja će kompenzirati 50-ak Ronaldovih pogodaka, sve jasnije naznake da je kadar lišen nekog novog ‘velikog 9’, a da naposljetku neće biti ni Neymara, ni Mbappea, ni X igrača koji spadaju u top-vrijednosti, sve su to postale vrlo konkretne dubioze početka sezone.
Više je analitičara primijetilo da je Lopetegui u jednom trenutku pogledavao prema klupi, kao da se pita koga će, osim Modrića kojeg je morao gurnuti u vatru i prije nego je mislio, uvesti da mu promijeni ritmove. Dok je Atletico uvodio igrače koji su pojačavali tempo, Real je išao u obrnutom smjeru. Je li to možda samo površni dojam prve službene Lopeteguijeve utakmice na klupi Reala i naznaka da Blancosi ulaze u vrlo turbulentnu fazu, valjat će pričekati još nekoliko tjedana...