Quique Setien (61) ne slovi za velikog trenera, u karijeri nije osvojio trofej, a Betis je najveći klub kojeg je uopće vodio. Međutim, nakon što je postalo jasno da će preuzeti Barcelonu, praktički je u svim anketama dobio veliku podršku navijača i stručnjaka. Setien je voljen trener, jer njeguje igru, obožava napadački nogomet u kojem traži najkraći put do gola i pogotka. U Kataloniji je dodatno voljen i zbog toga što je davno kao svog idola označio velikog Johana Cruyffa, tvorca moderne Barcelone...
Stoga nedjelja nije bila običan dan na Cam Nou. Quique Setien prvi je put izveo momčad Barcelone na teren. Milijuni Barcinih navijača diljem svijeta nestrpljivo su čekali taj trenutak, jer bili su uvjereni da će nakon 'beskrvne' igre pod vodstvom Valverdea, Barcelona napokon zasjati na pravi način.
Što se - barem u nedjelju protiv Granade - nije dogodilo...
Doduše, Quique Setien preuzeo je momčad samo četiri dana prije te utakmice, imao je tek tri treninga za ubrizgavanje svoje ideje u krvotok momčadi, a koliko god dobar bio svakako nije čarobnjak. I zato mu treba dati barem mjesec dana da nešto ozbiljnije promijeni, iako postoje vrlo ozbiljni parametri koju ukazuju na to da revolucionarnih promjena s ovom momčadi teško može biti.
Setienova Barcelona jedva je pobijedila Granadu (1:0), Leo Messi joj je presudio u 76. minuti, kada je domaćin imao igrača više. U utakmici u kojoj je Barca imala frapantnih 82 posto posjeda te rekordnih - to nije imao ni Guardiola - 1005 dodavanja, od koji su 921 (92%) bili točni. Međutim, Barcelona je imala dvije, eventualno tri čiste prilike iz kojih je mogla zabiti, a to je debelo premalo za njezine standarde.
Krenimo ipak s dobrim stvarima koje je Quique Setien postavio u momčad. U trenucima kada je držala posjed i napadala, Barca se branila s tri igrača (S. Roberto, Pique i Umtiti) u zadnjem redu momčadi. Setien je odmah pronašao način da zatvori rupu u najslabijem segmentu Barcine igre, jer teško se možemo sjetiti utakmice u ovoj sezoni u kojoj joj suparnik nije složio barem pet opasnih kontri. Granada sinoć nije složila ni jednu. I svi sljedeći suparnici daleko će teže prolaziti s kontrama jer ono što su do sada branila dvojica, sada brane trojica stopera. Što je ogromna razlika u nogometu, posebno napadačkom kakvog prezentira Barca. Obrambeno odlični Sergi Roberto osvojio je čak 10 lopti, a u sedam je navrata uspješno presjekao napade gostiju. Granada je doduše u 65. minuti pogodila vratnicu, ali to nije bio plod kontre, nego trenutak dekoncentracije S. Roberta - jedini na utakmici - prilikom otvaranja Barceloninog napada, kada je loptu poslao izravno u noge suparnika.
Granada je krenula u kontru sa četiri igrača, ali Barcelonina tri stopera lakoćom su zatvorila prostor
Zanimljivo je da se u obrambenim segmentima utakmice Setien odlučio za četvoricu igrača u zadnjoj liniji, pa se Alba priključivao trojcu u posljednjem redu. Očito je Setien procijenio da se stoperi bolje snalaze čuvajući prostor, nego napadajući suparničke ofenzivce. Što je i logično, jer takvu obranu Barcelona demonstrira već dugi niz godina.
Situacija koja jasno pokazuje kako se Barcelona branila sa četvoricom u liniji u trenucima kada bi suparnik imao loptu
I koliko god su tri stopera odlično odradila obrambeni dio posla - treba ih doduše vidjeti kada s druge strane bude jača momčad nego što je to Granada - toliko su iznenađujuće neaktivni bili u fazi napada. U sustavu 3-5-2 jedna od ključnih stavki je uključivanje jednog stopera u igru. On bi bio taj koji bi s loptom upadao u suparničku polovicu donoseći svojoj momčadi igrača više. U nedjelju to Barcelonini stoperi praktički nijednom nisu napravili. Teško je reći zašto, jer Pique, a posebno S. Roberto su igrači koji ne bi trebali imati problema ući među suparničke igrače i stvoriti malo pomutnje među linijama. Barcelona je stoga svih 90 minuta napadala sa sedmoricom na deset suparnika, te su izravna posljedica toga bile tek tri prave prilike za pogodak.
Drugi veliki Setienov problem su igrači u veznom redu. Sergio Busquets i Ivan Rakitić ne bi smjeli igrati zajedno u momčadi, jer su pasivni veznjaci koji nemaju ubrzanje u igri i koji ne idu u dubinu. Vidal je tome nešto skloniji, ali on nema kvalitetnu predaju lopte. U sustavu s pet igrača u veznom redu osnovna je ideja da dvojica veznjaka puno trče bez lopte i da često budu u kaznenom prostoru ili oko njega, a posebno kada se lopta kvalitetno donese na krilnu poziciju. U tom bi slučaju Fati i Alba imali četiri igrača u završnici, a ovako su uglavnom imali samo Messija i Griezmanna, što je premalo.
Barcelonina igra stoga se uglavnom svela na bezbrojna sigurna dodavanja, uglavnom u širinu. Čak 11 puta Barcini su igrači imali akcije s više od 20 dodavanja, pet puta s više od 30, a jednom čak i preko 40 dodavanja. Istovremeno je kompletna momčad u prostor dala tek sedam lopti, od kojih su tri bile Messijeve. A takve bi lopte trebale donositi prevagu u ovoj igri, jer s većim brojem igrača u veznom redu stvaraš višak igrača i onda to koristiš kroz brzu predaju lopte u dubinu. A ovako te dubine nije bilo, jer Barcini vezni igrači bez lopte ne kreću u napad. Doduše, protiv Granade Setien nije na dispoziciji imao De Jonga, a i Arthur još nije dovoljno spreman pa neki računaju da bi s njima dvojicom Barcin vezni red dobio na dinamici, trci i prije svega brzini. Iako ni de Jong ni Arthur nisu igrači koji bez lopte trče u dubinu pa je veliko pitanje koliko će se s njima taj problem riješiti. Ono što posebno bode u oči jest činjenica da je Barca u 90 minuta samo jednom odigrala dijagonalu - bio je to Pique koji je točnom loptom na kontra strani pronašao Albu. A brza promjena strane također je jedan od glavnih temelja igre 3-5-2.
Messi s loptom, ispred njega je još Griezmann, sa strane Fati i Alba, dok su vezni igrači daleko iza. Tako je teško probiti obranu u kojoj te čeka sedam suparnika
Ovakva Barca stoga se oslanja isključivo na sitan vez u dodavanjima - u kojima se kompletna momčad odlično snalazi - te u stvaranje viška po centrali i to uglavnom preko Messija. Što je Barcelonino moćno oružje, ali to nije dovoljno za standarde i kvalitetu takve momčadi.
U zaključku debija Quique Setiena stoga prevladava tek djelomično zadovoljstvo. Igra s trojicom stopera u fazi napada donijela je nužni 'osigurač' s kojim bi momčad trebala bitno smanjiti broj primljenih pogodaka. Međutim, manjak trke, sprinteva i nadasve energije u igri i dalje je iznimno vidljiv. A baš su ti segmenti bili ključevi Setienove sjajne igre koju je prezentirao kao trener Betisa. I veliko je pitanje koliko će to u budućnosti uopće moći promijeniti, jer Barcelona je puna igrača koji su energetski i trkački u silaznoj putanji. Pique, Alba, Busquets, Rakitić, Vidal, Griezmann i Messi redom su igrači čije su najbolje nogometne godine prošle. Setien to ne može promijeniti, to nitko ne može promijeniti. I to je golemi uteg s kojim će novi trener morat živjeti slažući taktiku s kojom bi Barca u svibnju trebala proslaviti tri nove titule.
Ili će se - baš kao i njegov prethodnik Valverde - prepustiti u ruke genijalnosti Lea Messija. Protiv Granade je to bilo dovoljno za tri boda, bit će i na još mnogim utakmicama, ali u onim najtežim i ključnim za naslove, Messi će trebati pomoć.