U takozvanom modernom nogometu brojni su treneri, još brojniji mediji, te najbrojniji pratitelji ove sjajne igre, promovirali atletski pristup. Znate već onu uobičajenu priču o igračima brzancima, o igračima “zvijerima”, o igračima koji “pojedu suparnike”. Kolokvijalni su to nazivi za igrače koji se u nogometu nameću i nadmeću pretežito fizičkim sposobnostima.
Postoje treneri koji prije svega po testovima definiraju stav o nekom igraču kojeg bi uzeli ili odlučuju hoće li ga zadržati. Najčešće ćete čuti tezu o sporom i brzom igraču, potom tezu o zvijeri i svilenom, naposljetku i tezu o premršavom ili igraču koji je težak...
Gol je bio majstorija
Više puta smo o tome pisali, ali ponovit ćemo jer je zgodno uz priču igrača, koji je u subotu navečer na Bernabeu, u globalno najpopularnijem derbiju, postigao pogodak koji će biti prijeloman za ovosezonsku titulu španjolske Primere. Dakle, da ste tog igrača doveli na probe u Hrvatsku, a da nitko ne zna tko je i kako igra, uglavnom biste čuli kako taj momak ne može igrati ozbiljniji nogomet. Djeluje spor, djeluje pomalo trom. Nije to bezvezna pretpostavka, jer o Ivanu Rakitiću su uglavnom to bile prioritetne teze u domaćem (i) stručnom eteru već kad je bio reprezentativac.
S jedne strane, ako bismo ga uspoređivali s Lukom Modrićem, takve bi (pr)ocjene bile objektivne. U odnosu na desetku Reala, koji je dinamičan i lagan na nogama, eksplozivan i hitar, Rakitić doista djeluje sporiji. Znači li to da ne može igrati vrhunski nogomet? Rakitićeva je karijera simbolika igrača koji ruši stereotipe. Pogotovo u Hrvatskoj, gdje se takve igrače najmanje cijeni još od malih nogu, te im se nameću gladijatori. Ili atletičari. Misija Usaina Bolta u australskim polu profesionalnim ligama nogometa, a koja je završena s “hvala lijepa, nije to to”, gotovo je karikaturalni okvir takvom poimanju nogometa(ša).
Ivan Rakitić doista nije brz igrač. Nema ni eksplozivnost više razine. Djeluje kao igrač koji gotovo nema promjene ritma. Onda čovjek istrči na Bernabeu, odigra briljantno defenzivnu rolu na strani gdje ordinira jedan od najbržih igrača današnjice, 18-godišnji Vinicius, a potom u ofenzivnom dijelu duplim pasom dođe u priliku da pretrči iritantnog, ali i jednog od najboljih braniča svijeta, Ramosa, naposljetku da iz punog sprinta, iskosa u malom prostoru, pred jednim od najviših vratara svijeta, vrlo mirno i precizno potkopa loptu i pošalje je poluvisoko u mrežu. Dinamika akcije kod tog gola je sva istina o nogometu Ivana Rakitića. To je i sva istina o igri nogometa. Naposljetku to je sva istina o zabludama u nogometu. Rakitić igra vrhunski, na najvišim razinama nogometnog natjecanja!
Vrijeđalo se i Kovača
Prije pet godina jedan od onih koji su trpjeli terete zabluda nekih domaćih medija i stereotipa stručnih procjena, bio je i Niko Kovač. Kojeg su se neki s dovoljno zlonamjernosti, prikazivali bezveznjakom koji siše krv igračima. Jedna od točaka na kojoj su mu osporavali stručne ideje bila je njegova čvrsta želja da mu Modrić i Rakitić budu srednji vezni reprezentacije. Govorili su da ne može i da samo Kovač to ne razumije, kao i njegovi “glasnogovornici”. U nes(p)retnom brazilskom putu Mundijala, iz više razloga, to nije profunkcioniralo. U jesenskom nastavku euro kvalifikacija djelovalo je vrhunski. I Hrvatska je igrala jedno od najboljih nogometa, dok se Modrić nije teže ozlijedio u Milanu. Četiri godine kasnije, na pogon ta dva igrača, kao play-makera, Hrvatska je postala vice prvak svijeta.
Nogomet je igra kolektiva. I kao u svakoj grupi nečega, svatko ima svoje zaduženje, temeljem odlika. Treneri su ti koje slažu momčad temeljem svoje ideje i uspješnost im je posljedica sposobnosti da uravnoteže pojedinačne kvalitete u korist kolektivnog maksimuma. U ovom trenutku najveća razlika između Barcelone i Real Madrida je upravo u tome. Barcelona više ne umire u tiki taki stilu, jer Ernesto Valverde je pragmatičan trener, koji slaže momčad tako da omogući maksimalni učinak za individualne kvalitete igrača.
Pohvala Mourinha
Nogomet je prije svega igra, i najvažnija je stvar da igrač zna igrati. Nakon toga se zadaci i potrebe dijele sukladno fizičkim predispozicijama, taktičkim afinitetima i ljudskim vrlinama (pristup). Momčad bez brzih i moćnih igrača ne može biti ambiciozna, ali ona u temelju mora biti taktički i tehnički kompletna. Ivan Rakitić je u tom smislu simbolika, koju je i Jose Mourinho istakao kao posebnom, locirajući u jednostavnoj, tehnički kvalitetnoj i igri s brzim promišljanjima, snagu i inteligenciju.