Ivan Rakitić u srijedu je ponio kapetansku vrpcu Barcelone i to obilježio u velikom stilu, s tri asistencije poveo je Katalonce do pobjede 4:1 nad Cultural Leonesom i plasmana u osminu finala Kupa kralja. Rakitić, koji je već petu sezonu alternator Blaugrane, a čiju ćemo 2018. ipak najviše pamtiti po hladnim egzekucijama pobjedničkih penala u Rusiji, u gigantu s Camp Noua ima status viteza.
Doduše ne okruglog stola jer Barcelonin mu nije ni nalik, jasno se zna gdje je čelo i na njemu sjedi Messi. Kao i ostali asovi, ovu utakmicu nije ni trebao igrati. Na terenu se pojavio zbog groznice Artura Vidala i sigurno mu nije žao, jer ponijeti kapetanski vrpcu posebna je čast. Strancu pogotovo.
Ključna uloga
Luka Modrić ovjenčan je slavom, on je broj 1, i oko toga ne ostavljamo dvojbe. Međutim, Ivan Rakitić imao je sjajnu godinu koja nije na pravedan način tretirana. Koji god izbor pogledali dominirali su igrači Real Madrida, u UEFA-inom i FIFA-inom pogotovo jer, eto, prvaci su Europe. Rakitić je s Barcelonom osvojio španjolsku ligu pred tim Realom i posebno uvjerljivo Kup zabivši Sevilli u finalu pet komada. Na Svjetskom prvenstvu odigrao je sve utakmice Hrvatske, osim s Islandom, dao gol Argentini, jedan je od ključnih protagonista Vatrenih, u polufinalu s Englezima igrao je nakon neprospavane noći zbog visoke temperature, skinut s infuzije i, pogotovo u drugom poluvremenu, bio među glavnim akterima.
Na kraju godine Modrić je u izboru za Zlatnu loptu broj 1, a prije Rakitića, koji je na 19. mjestu, nalaze se čak petorica francuskih i trojica belgijskih reprezentativaca, ostalih zemalja osvajača medalja. Ispada da su Francuzi i Belgijanci bili ekipe, a Hrvatska ima jednog izdvojenog asa, koji je takoreći sam vukao nacionalnu momčad do finala, drugi su tek riljali da pripomognu. Iako neki kažu da ni u vrhunskom timu nije loše ako se zna “tko kosi, a tko vodu nosi“, to bi bila lažna recenzija Vatrenih.
Više uloga
I dok se divimo objektivnosti France Footballa što je priznao da je Luka Modrić najbolji, Ivan Rakitić nije objektivno valoriziran, nije dobio priznanje i poštovanje kakvo zaslužuje. Zbog nogometa koji igra, srebra u Rusiji, njegova obola da se Hrvatska prometne u hit Prvenstva, ne samo igračkog, nego i kao lidera i savjetnika izborniku Zlatku Daliću kada je zatrebalo. Od taktike protiv Argentine nadalje. Ali i rejtinga jednog iz kvinteta glavnih igrača Barcelone.
Od veznjaka ispred njega su Kevin de Bruyne, N’Golo Kante i Paul Pogba, odlični nogometaši, kao i Agüero, i Firmino, i Bale, i Benzema… međutim, svaki od njih, redom jedan do drugog, pješke bi krenuli u Barcelonu da im ponudi ugovor. Zaboravili bi i City, i United, i Chelsea… kao primjerice Coutinho ne tako davno Liverpool. Osim možda dvojca iz Reala. Možda…
U FIFA-inom izboru za momčad godine Rakitić je u trećoj ekipi, od Hrvata Dejan Lovren u četvrtoj, a Mario Mandžukić i Šime Vrsaljko u petoj. Za Zlatnu loptu Mandžukić je na 25. mjestu. I Mandžo bi itekako imao pravo štošta reći o objektivnosti tog poretka. Upravo je Hrvatska u Rusiji bila momčad. Ne pojedinac, nego tim prevođen s nekoliko vrhunskih nogometaša.
Premda je u startu djelovao kao izvrsni podupiratelj Mesijeve genijalnosti, Rakitić je s vremenom u Barceloni postao mnogo više. Odlaskom Andresa Inieste i kompletiranjem njegova nogometa prometnuo se u središnjeg moderatora igre i ima status kao Modrić u Realu, a ni po igračkoj važnosti u reprezentaciji bitno ne zaostaje. Njih su dvojica, kako i sam Dejan Lovren kaže, “motori Vatrenih“.
Namjerava ostati
U Sevilli je izrastao u kapetana, navikao je da se od njega mnogo očekuje i da povede ekipu, on je prirodni vođa, tako je reagirao i uoči jedanaesteraca s Danskom kad se lomila sudbina reprezentacije, okupio je momčad i zagrmio da nemaju pravo ovo izgubiti: “Moramo dobiti za Luku“, podizao je samopouzdanje kolegama prije penala. Po Modrićevom udarcu koji je Kasper Schmeichel zaustavio.
U Barceloni pokraj Xavija, Inieste, sada Messija, sutra Piquea ili Busquetsa, logično, nije prvi u redu za vrpcu, međutim, u smiraju čudesne 2018. koju će i on pamtiti kao blještavim vrhuncima doživio je i to. Bio je kapetan Barcelone. I sigurno, što god pisali neki mediji, namjerava još neko vrijeme braniti njezine boje.
Kako je i Modrić predugo čekao na opće priznanje koje je konačno dobio, možda jednom, za godinu ili dvije, i Ivan Rakitić dođe na svoje.