Modrić je u ljeto 2008. otišao iz Hrvatske, kao 23-godišnjak, uvršten je najbolju momčad Eura u Austriji i Švicarskoj. Već tada etabliran igrač. Tesali su ga naši treneri, sve potom bila je logična nadogradnja. Dvojicu koji su utkali svoj rad i znanje u Lukin napredak pitali smo - zašto je tu gdje se danas nalazi?
Tomislav Obradović dobio ga je u ruke kao igrača bez ijedne utakmice u Prvoj HNL, u zaprešićkom Interu, a ostavio kao standardnog člana početne jedanaestorice reprezentacije u jesen 2006. godine, nakon velike pobjede nad Engleskom u Maksimiru 2:0 i smjene tadašnjeg stožera u Dinamu u kojem je Josip Kuže bio prvi trener, a Obradović pomoćni.
Silno samopouzdanje
- Zato što je ekstremni talent. Svaki trener ima sreću ako može trenirati takvog igrača, ja sam s njim radio u dva kluba, u Interu i Dinamu - priča Obradović.
- On je bogodana klasa, sam radi razliku na terenu. On baš posjeduje tu dozu pozitivne drskosti, razumijevanja igre, to je urođeno, a jako bitno u selekciji igrača je da ih trener prepozna. Ni jedan trener ne može reći da je izmislio nekog igrača, pa tako ni ja za Modrića, jer on bi i bez mene postao to što jest. Zato je za nas stručnjake, koji smo bili u prilici kreirati njegov razvoj i ubrzati ga, to privilegij.
Marco Reus i Luka Modrić
Iskreno, jeste li mislili da će postati tako veliki igrač?
- Nisam razmišljao o klubu gdje će igrati, ali sam znao da će biti veliki igrač.
S čime se sve borio kroz karijeru?
- Igrač koji prihvati ići na posudbu u bilo koji klub i tamo se dokaže, to samo znači da ima ogromno samopouzdanje i vjeru u sebe. Sjećam se, jednom sam mu prilikom rekao: “Ako želiš doći u Dinamo, moraš biti najbolji u Interu. Ne dobar, nego najbolji.” A on mi je odgovorio: “Ja jesam najbolji.” To samo govori koliko je bio siguran u sebe.
Mnogi su nadareni, što njega izdvaja?
- Karakter. Glad za dokazivanjem, za pobjedom. Što ga više gaziš, on je još čvršći. Drugim riječima, što je utakmica veća, on je bolji, taj koji preuzima odgovornost i donosi prednost. A to čini razliku između prosječnih igrača i velikih. Evo, otkrit ću vam. Igrači Dinama imali su naviku prije treninga igrati nogotenis u dvorani za zagrijavanje, međutim zbog neke kazne to sam im zabranio, a u tom trenutku on je bio jedini igrač koji se pobunio. Čak se i postavio na mene, ali vrlo brzo je shvatio da ima male izglede. A to je odlika pobjednika koji ne priznaju nikoga, ali u pozitivnim granicama. Znao je gdje je crta.
Koliko ste razgovarali o njegovu mjestu u odnosu na igrače koju su tada bili najbolji na svijetu?
- Jesmo, kako ne. Kad se vratio sa Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, pitao sam ga kako je bilo protiv Inieste i Xavija u prijateljskoj utakmici sa Španjolskom pred SP. Kazao je: “Mislio sam da je veća razlika među nama, već sada mogu igrati s njima.”
Rijetko uporan i radan
Stjepan Deverić je vodio Modrića u juniorima Dinama i šest mjeseci u Zrinjskom. As iz legendarne 1982., koji sada radi kao skaut Lokomotive, govori:
- Bio je velika perspektiva, proglašen sa 18 godina najboljim stranim igračem BiH lige, koja se ne može podcjenjivati. Gdje god je bio, bio je najbolji. Uvijek ima skeptika koji se nađu pa nešto komentiraju, kao za Modrića da je fizički slab za vrhunskog igrača, no na terenu je to demantirao.
Jeste li iskreno očekivali da će da će doći tako visoko?
- Pa sad, da bih kazao kako sam očekivao da će igrati osam godina u Realu, ili koliko već bude, i da će tamo završiti karijeru, to je sigurno teško reći. No, on je nogometni entuzijast i profesionalac. Luka je previše normalan i savjestan dečko, a rijetko uporan i radan, i zato tu nema nekih specijalnih priča.