Na fotografiji: Boris Nemec, Zeljko Mesic, Bojan Radanovic, Mladen Pilcic.
Ronald Gorsic / CROPIX / CROPIX

DRAŽEN ANTOLIĆ IZ FRANCUSKE

ČETVORICA VATRENIH MUŠKETIRA IZ SJENE 'Došli smo zgrabiti još jednu medalju!'

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 10.06.2016. u 19:48

  • Vraćam se, Parize, tebi, tebi na obale Seine... pjevuše ovih dana Boris Nemec, Bojan Radanović, Željko Mesić i Mladen Pilčić.
    Dakako i Davor Šuker jer je 1998. bio Zlatna kopačka Svjetskog prvenstva, a danas je predsjednik HNS-a. Kao i Zorislav Srebrić koji je tada radio poslove tehnika, a trenutačno je Šukerov viši savjetnik te Marijan Mrmić, onda pričuvni golman, ovog časa trener vratara. I njih trojica ponovno dolaze na Park prinčeva gdje su Vatreni osvojili broncu pobjedom nad Nizozemskom, a 18 godina kasnije započinju novi turnir s Turskom, ali od čuvene večeri s medaljama oko vrata jedino spomenuta “četvorica mušketira” i ovaj put lete u Francusku po istom radnom zadatku. Profesor Nemec šef je medicinske ekipe, Radanović je vrsni fizioterapeut s ugovorom u Šahtaru, a Mesić i Pilčić doajeni su kao ekonomi.
    - Strahota je koliko imamo posla, igrači su malo umorni, treba ih dosta obrađivati - govorio nam je Radanović ovih dana. Čim je zaključio sezonu u Ukrajini, uskočio je u žrvanj:
    - Ne stignu svi svaki dan na red, no nastojimo ih izrotirati u nekoliko dana. Nisu to samo klasične masaže nego i osteopatske obrade, rasteretne terapije, rade se neke vježbe stabilizacije, ako netko vuče problem s gležnjem, koljenom, stražnjom ložom, pobrinemo se za prevenciju da se to ne pogorša.
     


    Uspomene za osmijeh

    Potaknuli smo ih da se prisjete 1998, odmah im se lice razvuklo u smiješak jer uspomene na krasne dane rado se evociraju. Na pripremama su sada bila trojica fizioterapeuta, uz Radanovića još i Nenad Krošnjar i Nderim Redžaj, kao i dvojica osteopata iz Njemačke Karl Sternecker koji je došao i u Francusku, te Thomas Sennewald.
    - Naš posao je uvijek važan, kao i kondicijskih trenera Miljenka Raka i Leonarda Sovine. Mi nemamo radno vrijeme i kad legnemo, ne zatvaramo vrata sobe, ne daj Bože da se nekom igraču nešto dogodi, automatski rješavamo problem.
    Spavate kao sove...
    - Pa sjetite se kako se Ivica Olić u Brazilu nakon fitnesa išao tuširati, malo je jače zalupio vrata od tuša, rasprsnula su se i sav je bio krvav. Čak mu je komadić stakla ušao u stopalo, doktori Nemec i Bahtijarević su ga sašili i osposobili da igra isti dan. Zabio je i gol, to se dogodilo s Kamerunom - nastavlja Radanović.
     


    Ambulanta uvijek radi

    Jeste li na ovim pripremama imali kakvu noćnu intervenciju?
    - Nismo, ali spremni smo. Nisu to neuobičajene stvari. Uvijek nekoga može zaboljeti zub, trbuh, dobiti alergiju... Igrači moraju znati gdje bar jedan fizio spava, naša je ambulanta stalno otvorena. Nadam se da ćemo tako do 10. srpnja.
    Ako se nekome javi zub, što radite?
    - Uvijek se pripremimo da u gradu u kojem se nalazimo znamo gdje je stomatolog, ako treba, probudit ćemo ga u 3-4 ujutro. U Deauvilleu je Iva Olivari, naša team menadžerica, pronašla je stomatologa, i kliniku za dijagnostiku pa i operativne zahvate, sve što nam treba, u njoj imamo fantastičnu logistiku. Sinkronizirana smo ekipa i idemo ponovno po medalju - odlučan je Radanović.
    U Francuskoj je s njim bio samo Tomislav Vrbnjak, kao i dva liječnika Nemec i pokojni Mladen Čepulić.
    - Tada smo već prije prvenstva imali ozlijeđene Alena Bokšića i Stjepana Tomasa. Za vrijeme turnira najviše posla zadavao nam je Slaven Bilić. Žalio se na kuk, napravili smo rendgen, vidjeli da su problemi s hrskavicom, ja sam mu 15 minuta prije svake utakmice morao dati u kuk injekciju da bi mogao igrati. Izdržavao je cijele susrete, iako ta injekcija nije mogla potpuno blokirati bol, ali njegova volja je bila jača - prisjeća se Nemec dodajući:
    - Fizioterapeuti su se žestoko znojili.

     

    Nemecov bič

    Na što Radanović nudi dodatak:
    - Doktor Nemec nas je bičevao da radimo 48 sati bez predaha. Nakon toga više nam ništa nije bilo teško u životu. To je bila inicijacija. Baš sam u Rijeci u hotelu u petak susreo Roberta Jarnija, doveo ga je Šuker, pa smo evocirali uspomene. Osjećam da ćemo ponovno napraviti veliki rezultat.
    Jeste li i vi najviše posla imali sa Slavenom Bilićem?
    - Vrbnjak i ja radili smo s njim šest sati dnevno. Stabilizacije, vježbe opuštanja, rasteretne terapije.
    Sve je dao za nacionalnu vrstu, nikad više nije imao zdravi kuk.
    - Izgleda da je to ostavilo traga na njegovoj karijeri.
    Na kraju dana ste sigurno umorni?
    - Nikad.
    Uhvate li vas grčevi da vas treba netko izmasirati?
    - Ne, nikada. Ni ja ni kolege nismo nikad umorni, spremni smo. Razlika je što smo ovdje u pogonu samo 24 sata, ne 48. Tada u Vittelu nismo stizali preko dana, radili smo do 3-4 ujutro.
    Nemec je sve budno nadzirao. Tko je najviše volio noćne masaže?
    - Nekoliko njih, recimo Štimac, Boban... Ha, nisam vidio da bi fizioterapeuta netko masirao. Kako je rezultat rastao, dizao se adrenalin, svi su bili sretni, više nitko nije razmišljao koliko radi. Pa ja sam najavio dolazak doma 2. srpnja, ugovorili smo radove s majstorima da nam promijene prozore jer dotad smo imali drvene i stavljali aluminijske, kad ono odgodim tjedan, pa dva... I onda je jadna supruga morala sama sve obaviti, a to je veliki posao... Međutim, cijeli stožer je dobio medalje i to je jedino važno - priča Nemec.
    On i Zoran Bahtijarević su na Euru, ali se Nemec nakon dvije utakmice vraća doma zbog obveza na poslu, pa će ga 18. lipnja zamijeniti Saša Janković.
    - Ponovno sam na polufinalu. Stižem opet po medalju. No treba imati sreće. Pa uzmite našu utakmicu protiv Japana u tri poslijepodne, kad je bio zvizdan, mi na klupi smo teško disali, a kamoli igrači na terenu. Japanci su trčali kao da imaju propelere u stražnjici. Kod 0:0 Japanac je došao sam pred Ladića koji je odbio kraj stative. Da su dali gol, išli bismo kući. Međutim, zabili smo ga mi i sve se okrenulo na našu stranu. A dalje da ne pričam, još vidim s klupe kako Jarnijeva lopta putuje uz vratnicu i ulazi za 1:0 s Njemačkom.
    Kakvi su aktualni Vatreni? Tko im zadaje najviše posla?
    - Svi podjednako. Osim što sam sada imao pojačan angažman s Ćorlukom - govori Radanović.
    - Radio sam s njim dva-tri dana po dva-tri puta kako bismo ga oporavili. Krošnjar je više bio angažiran sa Strinićem, Redžaj se potrudio jako puno oko Vide i Mandžukića... Daju od sebe 100 posto na treningu, a idealno je odmah sanirati kad nekoga nešto zategne, da ne bude problema. Nismo imali nijednu ozljedu, a to je zasluga i našeg šefa Čačića koji je znao odlično dozirati treninge. Mi smo u tome samo servis. Nadam se približno blizu Ferrarijevu. Najbitniji su igrači, oni su vozači, a mi mijenjamo gume i ulje.



    Darivao 200 dresova

    Željko Mesić i Mladen Pilčić brinu se za opremu igrača. I štogod još...
    - Tada je bila daleko veća jagma za dresovima, poklonio sam ih preko 200, ne znam tko me nije tražio. Najviše su u modi bili Boban i Šuker. Sada su na vrhu liste upita Modrić, Rakitić i Mandžukić, međutim danas i ne raspolažemo s toliko dresova - uspoređuje Željko Mesić koji je bio na svim velikim natjecanjima od Engleske 1996. osim u Portugalu 2004. jer mu je majka bila na umoru.
    No tko zna kako bi stajali ti odnosi da se i ovom zgodom dečki vrate s kolajnama.
    - Medalja je prva asocijacija na 1998. i ona je odredila cijelu priču - prisjeća se Pilčić.

    Iz drugih medija