Marjan Mrmić baš ima razloga voljeti Kijev, 1997. godine je branio u tom gradu, kad su Vatreni s 1:1 osigurali Svjetsko prvenstvo, sada bio jedini pomoćnik Zlatka Dalić, uz kondicijskog stručnjaka Leonarda Sovinu.
- Senol Günes mi je čestitao i poželio plasman u Rusiju, Mitroviću također. Isto tako i trojica turskih reprezentativaca, iako sam vidio na njima da su loše volje. Za njih nije završilo kako su se nadali - javio se Mrmić, koji je trener golmana u Bešiktašu.
Je li mu ovaj dvoboj s Ukrajinom bio najstresnija utakmica u karijeri?
- Ne samo za mene. Znamo da imamo kvalitetu, da su to sve igrači iz velikih klubova, koji su tamo mnogi i nositelji igre, jednostavno svima je bio stres. Od utakmice s Finskom do Ukrajine. Igrači su imali svijest da su bolji, ali nikad ne znaš što se može dogoditi u jednom susretu. Pokazali smo vrijednost, pogotovo u drugom poluvremenu, nismo im dali da prođu centar. Dobro, u prvom dijelu imali su par situacija za golove, ali normalno i oni su odlična reprezentacije, zavisi koliko im pustiš da igraju.
Pokradeni u Turskoj
Je li se morala dogoditi smjena Ante Čačića da bi reprezentacija odigrala dobru utakmicu? Zašto se zbio toliki pad da je HNS posegnuo za šok-terapijom?
- Ne znam, gledajte, sve je krenulo od te utakmice na Islandu, kad su igrači već bili na odmoru. Iako nam Island nije napravio neke prilike, mi smo imali veće. Primili smo gol u zadnjoj minuti i to nas je sve skupa pokolebalo. Mislili smo da ćemo se vratiti, međutim, potom smo pokradeni u Turskoj, gdje smo bili vrlo dobri. OK, bilo je i naših pogrešaka, a mogli smo dobiti glatko. Nakon toga se stvarala pomalo, neću reći panika, ali nervoza. Tako se sve svelo na Ukrajinu, gdje smo pokazali pravo lice.
Što se dogodilo Čačiću, nije imao sreće ili su mu igrači okrenuli leđa?
- Ne vjerujem da su ga igrači bojkotirali. Kažem, sve je to splet okolnosti. Nismo tako specijalno loše igrali. Da smo dobili Tursku riješili bismo se svih briga.
Što je Dalić učinio u dva dana? Kolika je njegova zasluga, a koliko igrača?
- Nismo imali puno vremena, presudili su najviše individualni razgovori s igračima, pa kolektivni sastanak. No, i dečki su između sebe pričali puno. Svi skupa stavili smo glave na okup i to je bilo ključno. Nismo zaboravili igrati nogomet, bilo je presudno da se ekipa na terenu postavi kako se postavila. Da su igrači iskazali vjeru i na pravi način demonstrirali svoju kvalitetu.
Jeste li nešto sugerirali? Ipak ste vi bili i prije u stožeru.
- Ono što me pitao. Nisam se miješao toliko u taktički dio posla, on ima svoja razmišljanja i drugačija viđenja od prethodnika.
Bili ste jedini pomoćnik.
- Da, puno je trebalo informacija dati, to mi nije bilo problem. Zajedno smo gledali u Ukrajince, razmatrali njihovu igru. Po tom pitanju Dalić je napravio jako mnogo, odgovorio na kvalitetan i pravi način. Kroz razgovor s igračima donio im je samopouzdanje da vrijede.
Kako komentirate odluke da Rakitić bude zadnji vezni, Modrić prednji, da Kramarić krene na desnom krilu, potom tamo završi Mandžukić.
- Svi oni znaju igrati na više mjesta, to je bila izbornikova vizija. Bitno nam je bilo da između linija nema propuha, da se vezni igrači ne troše previše. Potom smo ih napali visoko i nisu imali rješenje kako da iznesu loptu van. Vidjeli ste koliko su igrači izgarali, koliko puta je kapetan uklizao, Mandžukić isto, iako je igrao ozlijeđen.
Kramarić? Nije puno igrao dosad… Zašto je krenuo desno, pa prebačen na centarfora?
- Zato što je ideja bila da Modrić budu visoko, do Mandžukića, te da daje pravodobne lopte lijeve i desno, Perišiću i Kramarića, a s Mandžukićem igra dupli-pas. Kramarić nije nikakvo iznenađenje, igra odlično u klubu, ima motoriku, samo je bilo pitanje kad će eksplodirati, na našu sreću zabio je ta bitna dva gola.
Sledili smo se kad je Subašiću ispala lopta i pala kraj vratnice. Kako ste to na klupi doživjeli?
- Začudio sam se u prvi čas, ali u kasnijoj analizi udarca vidio sam da je lopta jako nezgodno išla, plesala, sva sreća da je bio u tom kutu pa je otišla u korner. Ali, možda to niste vidjeli, Subašić je onu loptu koja je prohujala kraj rašlji dirao taman toliko koliko je trebalo. Pitanje je ne bi li završila u vratima. On je kvalitetan i iskusan golman, puno će nam donijeti kroz kvalifikacije, a nadam se na i SP.
Osobno očekujete da ćete nastaviti raditi u stožeru Vatrenih?
- Ne opterećujem se, ovo je 17. godina što radim u HNS-u, računajući i mlađe selekcije. Veselim se svakom pozivu, a na Savezu je da vidi kako će dalje.