Podosta je kritičnosti oko prikazane igre Hrvatske protiv Azerbajdžana. Nama se čini da je to prestrogo s obzirom na cijeli kontekst početka kvalifikacija za Euro. Protiv zatvorenog suparnika nije nikad bilo lako igrati, pogotovo ne ako se pokaže solidnijim od očekivanog, što je bio slučaj s Jurčevićevoom selekcijom.
Uklapanje novih
No uzmemo li u obzir da Hrvatska ima povezani program u tjednu, dakle težu utakmicu tri dana kasnije, u gostima, logično je da i to (podsvjesno) ima utjecaja na izvedbu s načelno lakšim suparnikom. Ovo je protiv Azera bila i drugačija Hrvatska jer nije bilo standardnih bekova, a to je u kompoziciji svake momčadi ipak značajna novost, odnosno postoji potreba da se novi igrači uklope sa starosjediocima.
Dodamo li tome da su nedostajali standardni stoper (Lovren), zadnji vezni (Brozović), napadač (Rebić), a da su neki od iskusnijih (Vida, Rakitić, Kovačić, Perišić) igrali ispod svojih standardnih mogućnosti, teško je bilo očekivati da se igra nove momčadi harmonizira u dva-tri treninga.
Ono što je ohrabrujuće u tom kontekstu jest očito proširenje kadrovskih rješenja za izbornika Zlatka Dalića, i to na razini kvalitetnog i drugačijeg. Uvjerljiv je dojam da je ovim kvalifikacijama, zapravo, započela i ona prava rekonstrukcija, odnosno priprema kadra koji će za 16 mjeseci činiti hrvatsku ekspediciju za Euro. U tom smislu valja posebno zabilježiti (polu)debitantski nastup dvaju igrača u udarnih 11 - Josipa Brekala i Brune Petkovića. Pored više drugih relativno novih snaga, kao što su Ćaleta-Car, Barišić, Vlašić, a koji će svi zajedno biti dio grupe za “projekt Euro”.
BRUNO PETKOVIĆ
Centralna špica drugačija od drugih
Bruno Petković na debiju je opravdao poziv. Nije postigao pogodak, nije bio asistent, ali je u igri djelovao solidno razigrano za debitanta. Pogotovo uzmemo li u obzir da je reprezentacija drugačijeg taktičkog i tehničkog pristupa u odnosu na Dinamo. No vidljivo je da Metkovčanin ima drugačije potencijale u odnosu na druge napadače, koji će biti dobrodošlo osvježenje za Vatrene. Uostalom, za novake u selekciji najvažniji je dojam koji ostave na starosjedioce i lidere, odnosno njihova procjena daleko od novinarskih mikrofona. Za Petkovića su te procjene i opaske vrlo pozitivne.
I upravo je zato razumljivo da će dati još jednu važnu opciju igri Dalićeve vrste. Protiv zatvorenog Azerbajdžana to nije bilo tako očito jer je nakon nekoliko treninga bilo teško da se Petković odmah maksimalno privikne na linije kretanja, način igre i ritmove Vatrenih. No može se zaključiti da će takav referentni igrač u napadu baš sjesti reprezentaciji. Ona u sredini terena ima španere, koji diktiraju takav nogomet, ali ima i brza krila.
Devetka koja zna primiti i sačuvati loptu, razigravati pravovremeno i točno kao mantinela jer za to ima tehnička znanja, to je za tako strukturiranu momčad dar. Sve to, naravno, ako Petković nastavi uzlaznu putanju forme, i to odgovornom igrom i ponizni pristupom. Svaki odmak od te linije brzo bi ga vratio debelo unatrag i on, jednostavno, mora biti svjestan da će ovogodišnji učinci utvrditi njegovu igračku i reprezentativnu razinu.
JOSIP BREKALO
Mladi brzanac drugačiji od drugih
Ono što je dao naslutiti u 16 minuta pobjede nad Španjolskom odnosno u 45 minuta poraza s Englezima potvrdio je i u prvom kompletnom nastupu za Hrvatsku, protiv Azerbajdžana. Josip Brekalo poseban je igrač za vatrenu selekciju, dodana vrijednost. Nije to (samo) zato što je vrlo brz, a još manje zato što je igrao desnog, doduše, vrlo ofenzivnog beka; Brekalo je drugačiji jer uz vrlo dojmljivu brzinu u paketu potencijala nudi i izvrsnu tehničku potkovanost. Takva sinergija vrlina nije baš uobičajena i tko je ima, predodređen je za velike stvari.
Brekalo je protiv Azerbajdžana igrao, nominalno, desnog beka. Zbog kvalitativnog odnosa suparnika 20-godišnji je Zagrepčanin, praktički, igrao desno krilo. U prvom je poluvremenu to bilo neuvjerljivo jer se nisu kompenzirale mane tog bočnog izbora. Brekalo je po vokaciji izrastao na lijevom krilu. Usto, nije baš toliko slično igrati beka i krilo. S 20 godina, neovisno o već solidnom mu bundesligaškom iskustvu, Brekalo je ipak još igrač i osoba u psihofizičkom sazrijevanju. Netko bi mogao pomisliti da Brekalo kao brzanac ima problema kad mu nedostaje prostora, no drugo je poluvrijeme pokazalo suprotno: u slično zatvorenoj formaciji gostiju Brekalo je s lakoćom nalazio prostor za proboj, a dupliranja suparničkih braniča najjednostavnije je rješavao hitrim ulaskom u sredinu.
Brekalo
Isto tako, u drugom poluvremenu Brekalo je, praktički, igrao desno krilo, što mu je i taktički i energetski olakšavalo “ponavljanja” prodornosti. Upravo njegove tehničke vrline tog igrača čine drugačijim u skupini brzih igrača, poslovično manje vještih u baratanju loptom. Te su mu vještine donekle i olakšale zadatak da se pretvori u beka, iako je (nezgrapan) način na koji napada suparnika u posjedu s loptom pokazatelj da su mu to ipak strana zaduženja. Brekalo će to odraditi u nuždi kako-tako, a koliko bi bio uspješan s jakim suparnicima, odnosno kvalitetnijim napadačima, to je ipak pitanje koje iziskuje praktičnu prezentaciju da bi se dale objektivnije procjene.
Neovisno o tome nama se uvjerljivo čini da je Brekalo rođeno probitačno krilo koje može stvarati višak u ofenzivi. Brz je, okomit, prodoran, i zahvaljujući tehničkoj vještini postat će još bolji realizator odnosno asistent. U kontekstu bliže budućnosti Vatrenih, uključujući Euro 2020, skloniji smo uvjerenju da bi ga bilo dobro razrađivati i ukomponirati u reprezentativnu momčad kao napadača. U vrijeme EP-a imat će 22 godine i s tim na umu itekako je realno očekivati da je kapacitiran za važne iskorake. S takvim talentom i prirodnim potencijalima ne može biti drugačije...
ŠIRENJE KADRA
Barišić, Ćaleta-Car i Vlašić u postavi
Reprezentativnim novitetima u utakmici protiv Azerbajdžana mogu se smatrati i Ćaleta-Car, Barišić i Vlašić. Zanimljivost je da je najmanje uvjerljiv dojam ostavio onaj koji je nastupio u Rusiji. Ćaleta-Car pogrešno je reagirao u akciji kod gola Azerbajdžana, umjesto da napada i tjera napadača od zone šuta, on mu je povlačenjem istu, jednostavno, otvorio.
No i u ritmu igre djelovao je kao da kasni tajmingom. Osporavati potencijal 22-godišnjeg Šibenčanina bio bi grijeh; on trenutno prolazi najtežu fazu inozemne karijere, a to je privikavanje na ritam, igru i život vrlo jake francuske lige, osobito zahtjevne na fizičkom planu. Po dolasku u Marseille tražio se tijekom logične faze prilagodbe, a od veljače se standardizirao u četvrtoplasiranoj francuskoj momčadi.
Borna Barišić prvu je natjecateljsku reprezentativnu utakmicu zasladio (važnim) golom. Barišić je ofenzivno aktivan bočni igrač koji bi nešto više pažnje ipak trebao pokloniti iskoraku u defenzivnom dijelu igre. Nije imao laku prvu inozemnu sezonu, jer osim same činjenice da je promijenio zemlju, način igre u specifičnoj škotskoj ligi, što je uvijek teret u prilagodbi, dodatni mu je problem bila ozljeda. S obzirom na specifičnost situacije na lijevom boku bilo bi dobro da Dalić Barišiću, uz alternativu Leovca, omogući kontinuitet i povjerenje. Ima Osječanin, doduše, već 26 godina, ali da bi se potpuno opustio i pružio najbolje od sebe, treba osjetiti podršku na duže staze.
Nikola Vlašić kasno je krenuo u natjecateljski ritam s obzirom na proljetni početak ruske lige. Teško je i očekivati da će imati iste (visoke) razine razigranosti kao u impresivnom mu jesenskom izdanju (i) u Ligi prvaka. Vlašić je mlad igrač (21) i, kao svaki takav, podložan oscilacijama, tim prije ako igra u specifičnim uvjetima kao on, u dvodijelnoj ruskoj ligi, i kao posuđen igrač s još uvijek nejasnom perspektivom klupskog statusa. No Vlašić je igrač eksplozivnosti i kao takav uvijek donosi novu energiju u postavu. Protiv Azerbajdžana nije tehničkim detaljem ostavio konkretan trag, ali je agresivnim pristupom doprinio, s Rebićem, razdrmavanju defenzivnog bloka Azera. Ne bude li bilo žurbe i nestrpljenja, odnosno bude li donosio mudre odluke po pitanju nastavka karijere od ljeta, Vlašić će sigurno biti važna karika u jačanju motoričke moći Vatrenih na kontinentalnoj smotri.