Ja sam iz jedne male zemlje u kojoj mlade muškarce uče dvije stvari: kako da budu odani prijatelji i kako da ratuju. Ako smo prijatelji, prijatelji smo do smrti, dat ćemo i svoj život za prijatelja. Ako se moramo boriti, borimo se do smrti. Bolje da budemo prijatelji i da to ostanemo zauvijek.
Tim se riječima Stanislav Čerčesov (55), nogometni izbornik Rusije, obratio hrvatskom skupu u Moskvi, na večeri u restoranu Uzbekistan, nakon cjelodnevne promocije ruskog izdanja knjige Zlatka Dalića “Rusija naših snova”, u kojoj je Čerčesov aktivno sudjelovao - napisao je predgovor i s Dalićem održao zajedničku tiskovnu konferenciju u moćnoj i utjecajnoj državnoj agenciji TASS.
Naslušao se svega
Stanislav Čerčesov time je iskazao maksimalno poštovanje prema svom hrvatskom kolegi i vatrenom srebru u Rusiji, a iskreni prijateljski odnos prema Hrvatima pokazao je i time što im se priključio u neformalnom dijelu na večeri u “Uzbekistanu”.
Čerčesov nije Uzbekistanac, on je iz Osetije, a na Svjetskom prvenstvu i nakon njega u Rusiji je zadobio karizmatični status kakav Dalić uživa kod nas. Postao je miljenik nacije, a i veliki je miljenik predsjednika Vladimira Putina, pa još za lanjskog Šempionata mira nije tajio da se s Putinom čuje dvaput dnevno.
Putinu je bilo itekako stalo do toga da Svjetsko prvenstvo ostane upamćeno kao najbolje organizirano u povijesti SP-ova, u čemu je Rusija uspjela, a Čerčesov je najzaslužniji za to što je njegova Komanda igrama rasplamsala nogometnu euforiju i što 150 milijuna stanovnika Ruske Federacije otada diše s reprezentacijom. Nedavno su imali i više od 40.000 gledatelja na utakmicama sa San Marinom i Ciprom.
Čerčesov je osvojio Ruse, pa su i njegovi brkovi postali modni hit među muškarcima. Nametnuo se svojim stilom vođenja momčadi, od čelične mirnoće i ledenog pogleda do iskrenih izljeva emocija, kao u Sočiju protiv Hrvatske kad je dirigirao tribinama i vodio navijanje.
- Tada sam se ispričao našim simfonijskim dirigentima što sam se upustio u njihov posao. O, da, naslušao sam se svega i pročitao svašta, saznao sam puno toga što nisam znao o sebi. I da sam strašan, popularan, šarmantan, karizmatičan, da me žene obožavaju. Premda mislim da me najviše vole one preko šezdeset godina, njima sam sve bliži.
Čerčesov je bio opušten i vrlo raspoložen za razgovor, pa mu se tako obratio i domaćin ruske promocije Dalićeve knjige, predsjednik Uprave Podravke Marin Pucar:
- Gospodine Čerčesov, posebna je čast i zadovoljstvo što ste nam se pridružili i odsad ste nam sigurno drugi najdraži izbornik na svijetu, odmah iza Zlatka Dalića. Nismo vas zamišljali kao tako pristupačnu i spontanu osobu nakon što smo vas upamtili onako strogog i autoritativnog uz rub terena.
Marin Pucar pozvao je Čerčesova da posjeti Hrvatsku da bi se moglo uzvratiti srdačno gostoprimstvo, a dao mu je i konkretnu ponudu:
- Dođite u Koprivnicu, tamo vodimo uspješan prvoligaški klub Slaven Belupo. Ako hoćete i vi jednog dana igrati u finalu Svjetskog prvenstva, to bi vam moglo biti zanimljivo jer je i Dalić svoju trenersku karijeru počinjao u Slavenu.
Vratar brani glavom
Čerčesov je radosno prihvatio poziv (za dolazak u Hrvatsku, ne za Slavenovu klupu), a i već je ranije obećao da će rado doći u Split, kamo ga zove veliki prijatelj Stipe Pletikosa. Upravo je Čerčesov 2007. godine Pletikosu doveo u moskovski Spartak, a on teško može pogriješiti u procjeni vratara: godinama je čuvao Spartakova vrata, s njim dvaput bio i prvak ondašnjeg SSSR-a, a branio je i za Lokomotiv iz Moskve, Dynamo Dresden, Tirol Innsbruck i skupio pedesetak nastupa na vratima bivšeg Sovjetskog Saveza i Rusije. I sin Stanislav (24) naslijedio je golmanske gene, uspješno brani za Baltik iz Kalinjingrada. Tata Stanislav kaže:
- Vratar brani glavom, kad glava funkcionira na pravi način, onda ruke znaju što trebaju raditi. Stipe je bio vrhunski, jako pametan golman, moj pravi prijatelj, odlično se razumijemo. On me i nagovorio da napišem predgovor, pozdravnu riječ za knjigu svog prijatelja Zlatka Dalića, riješili smo to odmah u dva dana.
O Vama je već prije Svjetskog prvenstva u Rusiji objavljena knjiga. Vi niste imali ambicija da napišete svoju knjigu nakon velikog ruskog uspjeha?
- Ne, neka knjige pišu novinari, ja to ne znam. Kad bih znao pisati, to bi morala biti čista istina, a ona se nekima ne bi svidjela.
Pa i Dalićeva je knjiga potpuno istinita, napisana u pozitivnom duhu o putu do najvećeg uspjeha hrvatskog sporta.
- Vjerujem, no moju istinu mnogi ne bi doživjeli kao svoju. Zato ne razmišljam o tome, a ne bih ni imao vremena. Možda jednom kad dođem do finala Svjetskog prvenstva ili postanem prvak svijeta. To želim i Daliću, da napiše novu knjigu kad bude prvak.
Stanislav Čerčesov i glavni urednik Sportskih novosti Mario Zorko
Navijači se klanjali
Vašu su reprezentaciju pratile velike sumnje, uoči Svjetskog prvenstva više se očekivao rezultatski debakl nego plasman u četvrtfinale.
- Time se nisam zamarao, a rekao sam i igračima da se ne opterećuju. Mislim da su sve reprezentacije uoči velikih ispita suočene s krajnostima, od skepse i kritike do nerealnih očekivanja. Bitno mi je bilo da mi igrači vjeruju, da oni prihvate da pojedinačno nemamo klase koje osvajaju Ligu prvaka, nego da funkcioniramo kao momčad, da igramo jedan za drugoga i poboljšamo ono što možemo - borbenost, trku, timsku igru. I to smo uspjeli. Ne možeš nikoga moliti da ti vjeruje, to moraš zaslužiti, a mi smo cijelu Rusiju pridobili na svoju stranu. Moji su igrači natjerali navijače da im se klanjaju, borili su se kao pravi muškarci, muškarčine, i svaka im čast na tome.
Rusi su na svom Mundijalu igrali toliko fanatično i nadahnuto da su u stranim medijima osumnjičeni za doping, na što je Čerčesov oštro reagirao i presjekao sve priče. Na pitanje njemačkih novinara otkud im toliko snage da su trkački bili najdominantnija momčad prvenstva, ljutito je u vrijeme SP-a prekinuo svaku raspravu.
Nogomet je takav
- Nas testiraju na doping kao i sve druge reprezentacije, otkud vam pravo na takve podvale bez ikakvih dokaza?! Neću odgovarati na takva podmetanja! - dignuo se i napustio konferenciju i time zaključio sve priče o tome kako to Rusi “jure kao Tatari”.
Nakon senzacionalnog prolaska Španjolske emotivno je proživio ispadanje na jedanaesterce od Hrvatske u Sočiju.
- Nije to bilo lako prihvatiti, no nogomet je takav. Bili smo ravnopravni najboljim igračima svijeta, usporedite samo gdje igraju Modrić, Mandžukić, Lovren ili Rakitić, a gdje ruski igrači. Naša je prva zvijezda Golovin iz Monaca, a pogledajte gdje je Monaco. Mi boljih nismo imali, dali smo svoj maksimum, a odluka na jedanaesterce ne ovisi više o treneru i igračima. Za Soči sam i posebno bio vezan, ondje sam radio kao trener u drugoligašu, dobio šansu za sve ono kasnije.
Čerčesov je kao trener počinjao u austrijskim ligašima Kufsteinu i Wackeru, kasnije u Tereku iz Groznog i Amkaru iz Perma, dok nije dobio priliku u moskovskom Dynamu i Legiji iz Varšave. Sličan trnovit poput poput Dalića dok obojica nisu zgrabila prilike i postala ikone svojih nacionalnih momčadi. Također, i Čerčesov je, kao i Dalić, odmah poslije SP-a potpisao novi izbornički ugovor. Je li, kao Dalić, imao i brojne klupske ponude?
- Ja sam izbornik Rusije i dok imam to povjerenje, ne razmišljam o drugim ponudama. Sad slažemo novu reprezentaciju, sa SP-a je ostalo samo deset igrača i moramo pronaći najbolji sustav prema igračima koje imamo. Lijepo se sjećati Svjetskog prvenstva, no treneri žive za svaku novu utakmicu.
Opet gotovo identična situacija kao Dalićeva iskušenja s Hrvatskom. Rusija se poslije četvrtfinala na Svjetskom prvenstvu trijeznila u Ligi naciji porazima od Švedske (2:0) pa Njemačke (3:0), no imala je i dobre skokove (Češka s 5:1 ili Turska s 2:0).
Sastanak sa ženom
U kvalifikacijama za Euro 2020. nakon poraza od Belgije s 3:1 Rusi su upisali tri pobjede (Kazhstan 4:0, San Marino 9:0, Cipar 1:0). Jesu li porasli apetiti za ruski napad na Euro?
- Jesu, jesu, u tome da je apsolutni cilj da se kvalificiramo. Dok to ne učinimo, nema govora o bilo kakvim ambicijama vezanima za Euro 2020. Nema drugih planova osim prve sljedeće utakmice sa Škotskom u rujnu.
Čerčesov je završio i oprostio se u svom ležernom stilu:
- Sretno, vjerujem da ćemo se vidjeti u Hrvatskoj. Sad imam važan sastanak, obećao sam da ću se naći s jednom ženom koja me obožava, već sam davno morao doći. Ne morate vjerovati, riječ je o mojoj ženi.