Zlatko Dalić doveo je Hrvatsku do najvećeg uspjeha, postao je ikona u narodu kao nitko prije njega, nadmašio je čak i Ćiru Blaževića. S fotografija vam se smiješi na plaži, na stadionu, u trgovačkom centru, gdje god pođete. Nacija je tražila da nastavi voditi Vatrene, na to se nije mogao oglušiti, čak i nakon što je konstatirao da bi mu bilo najpametnije otići na vrhu.
Jedan uspjeh nikad ne mora biti i zadnji pothvat jer velike momčadi i vrhunski sportaši nerijetko osvajaju u serijama, međutim Dalića sada čeka značajno drugačiji i teži posao. U nogometu čak ni s Njemačkom nije lako ponavljati super domete iz turnira u turnir, a pogotovo s Hrvatskom. Iako je bilo reprezentacija, najnoviji primjer je Španjolska, koje su to mogle. La Roja je uzela dva Eura i jedno Svjetsko prvenstvu u četiri godine.
Jedno je voditi reprezentaciju na Mundijalu, a drugo kroz dvogodišnji ciklus. Dalić je tek peti hrvatski izbornik koji kreće u novo poglavlje nakon što je bio na završnici, a sva četiri prethodnika zapala su u goleme probleme i pretrpjeli neuspjeh. Zato su razumljivije njegove oprezne izjave u kojima traži vrijeme da profilira neke nove asove i svježu energiju. U mentalitetu kakav je naš, a znamo potpasti pod samozadovoljstvo, to je katkad nužno.
Lagana prednost
Dalić je za Rusiju fokusirao sve snage, dečki su gorjeli od motiva da konačno naprave nešto veliko, da razbiju priče o nedorečenoj generaciji, nije ih trebalo poticati, nadzirati žive li sportski, samo taktički pripremiti i silno volju ispravno kanalizirati. No, prijateljske utakmice, Liga nacija, a i kvalifikacije, pokazalo se ranije, nose drugačiju doktrinu, takve reprezentativne akcije dobar dio igrača godinama je tretirao kao ispušni ventil za jake klupske ritmove i stresove, i svašta se znalo događati. Dok god nije dogorjelo pod petama, pojedine su utakmice odigrane bez pravog žara, a nisu bili rijetki ni izlasci igrača na okupljanjima, pogotovo u Zagrebu, do sitnih sati. Primjerice, prije godinu dana, iako je odigrano samo dvadesetak minuta s Kosovom, zbog poplavljenog Maksimira, dio momčadi otišao je u noć, da bi ih u nedjelju budili, “dižite se, igra se danas, samo što nije”. Iz tog rakursa gledano, manje čudi mučenje s Kosovom i poraz dva dana kasnije od Turske, i lakše je doći do odgovora što je Antu Čačića “stajalo glave“.
Za razliku od velikog natjecanja, na kojem je Dalić većinom uspio dobiti da igrači zaborave vlastite ambicije i ega, da se podrede momčadi, osim “slučaja Nikole Kalinića“, u kvalifikacijama i to je uvijek bilo teže. Koliko će moći održati razinu motiviranosti, profesionalnosti, a ne krije da gaji prijateljski pristup dečkima, oduprijeti se pritiscima menadžera kojih može biti, što je za Rusiju sve vrhunski odradio, takve rezultate može očekivati. To što ne kreće odmah s dvobojima za Euro, nego Ligom nacija, može mu biti prednost u odnosu na prethodnike, međutim najbolje će učiniti uči li na njihovim iskustvima.
Nova barijera za rušenje
Jedina dva puta Hrvatska se nije plasirala na završni turnir s izbornicima koji su prije toga na SP-u, odnosno Euru napravili uspjeh. Prvo se dogodilo Ćiri Blaževiću, poslije francuske bronce ekipu s Bobanom i Šukerom nije plasirao na kontinentalnu smotru u Belgiju i Nizozemsku. Kasnije je Slaven Bilić, nakon četvrtfinala Eura 2008. završio je tek treći u izlučnom ciklusu za Južnu Afriku. Dvojica koji su potom ostali “u sedlu“ dobili su otkaz tijekom kvalifikacija, Niko Kovač i Ante Čačić.
Ostanak izbornika nakon završnog natjecanja Hrvatskoj nikad nije donio sreću, Zlatko Dalić je porušio mnoge barijere, eto mu zadaće da skine i ovu. Da bude prvi koji će ponoviti veliki domet i držati Kockaste standardnom pojavom u završnicama. Dijelom je to uspio Ćiro, jer 1996. bio je u četvrtfinalu Eura, pa dvije godine kasnije treći na SP-u. Ali i te kvalifikacije nakon Engleske bile su šokantne. Bez pomoći Danske ne bismo ni vidjeli Coupe du Monde.
Upravo Blažević je najuvjereniji da će Dalić “obrisati pod” s još jednom ružnom tradicijom.
- Dalić je veliki patriot i to je presudilo da ostane izbornik i na taj način napravi veliku uslugu hrvatskom nogometu u cijelosti - kazao nam je Ćiro, dodajući:
- Da nije takav domoljub, vraga bi ostao. Dalić je jako plemenit i osjetljiv čovjek, a neki su ga htjeli smijeniti. Da sam ja na njegovu mjestu, postavio bih samo jedan uvjet, da ti koji su ga željeli maknuti moraju otići.
Šuker mu je obećao da mu više nitko neće raditi iza leđa. Može li to vjerovati?
- Može. Šuker nije simpatičan, ali je korektan. Ako mu je to rekao, toga će se držati. Što se Dalića tiče, on je upozoren sa svim ovim iskustvima iz prošlosti. Mora multiplicirati svoju pažnju i koncentraciju na posao koji mu je postavljen. Svjestan činjenice da je teže ponoviti nego osvojiti.
Sad smo netko
Koji se najveći problemi, po vama, pojavljuju?
- Treba uvjeriti najvažnije, a to su igrači, da ne dođe do stanovitog samozadovoljstva, opuštanja, jer mi smo sad netko. Nismo bilo tko nego netko. Da ne izgubimo svijest da se moramo dodatno angažirati da bismo potvrditi taj status. Taj fenomen je Daliću poznat i jedini savjet je da se mora još više angažirati i pristupiti najozbiljnije kako ne bi došlo do najopasnijeg pristupa - lako ćemo. Mi smo doprvaci svijeta, a tko su oni, i onda ti oni zabodu.
Dugo već Hrvatska teško igra u kvalifikacijama.
- Iskustvo je majka mudrosti, svi smo svjesni toga fenomena, moramo sve učiniti da ga onemogućimo. Ova je reprezentacija na zenitu, Luka Modrić će još pet godina vladati svjetskim nogometom, a ni ostali nisu još dali konačan obol. Apsolutno možemo očekivati puno novih radosti - vjeruje Ćiro Blažević.