Zlatko Dalić, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije tijekom posljednjih pedesetak dana najtraženija je, može se kazati i najcjenjenija osoba u Hrvatskoj. Jer, kad se naša vrsta našla u ponoru propasti dogodio se Dalić da je spasi, najprije izvuče do ruba, potom i lansira, to jest vrati u elitu.
Poslije onih 1-1 protiv Finske na Rujevici i smjene Ante Čačića vodstvo HNS-a bilo je gotovo obezglavljeno, nudili su privremenu izborničku funkciju Nenadu Gračanu, pa Robertu Jarniju (kao rješenja iz kuće), koji su se nećkali, dok nije Robert Markulin, uvaženi član Izvršnog odbora iz Koprivnice, predložio Dalića.
- Ne znam što se događalo na tom sastanku – rekao je Dalić tijekom gostovanja u televizijskom talk-showu „Istinom do gola“. Navečer mi se javio Robert Markulin s kojim sam sjajno surađivao dok sam bio trener Slaven Belupa, pitao me jesam li slobodan, raspoložen. Naravno, rekao sam mu i onda ujutro me pozvao Davor Šuker, njemu sam također, bez sustezanja i predomišljanja rekao da sam pripravan preuzeti reprezentaciju.
Mnogi cijene vašu hrabrost, ali držim da to i nije bio neki rizik, jer da Vatreni nisu uspjeli pobijediti u Kijevu imali ste alibi, niste mogli ništa uraditi?
- A ne, nije tako. Bilo je tu rizika, ali o tome nisam razmišljao. Apsolutno sam vjerovao u sebe. Držim da je ključni trenutak bio moj dolazak na aerodrom Pleso, tamo su bili brojni novinari, svi su pitali što ću uraditi, moje odgovore slušali su i drugi, iz vodstva HNS-a, možda i igrači. Nisam nastupio mlako, nisam djelovao negativno, bio sam uvjeren da ova reprezentacija može do pobjede i nastavka borbe za Rusiju.
Dalje je sve poznato, pobjeda u Kijevu, onda protiv Grčke 4-1 i 0-0, dobili ste ugovor do Eura 2020. Ipak, mogli ste tražiti ugovor odmah poslije Kijeva?
- Pa, predsjednik Šuker mi je ponudio ugovor odmah, no odbio sam. Nisam postavljao nikakve uvjete, niti kad sam pozvan, niti kad smo se plasirali. Što bi mi ugovor značio da smo ispali od Grčke? Ne, htio sam pokazati koliko vjerujem u sebe i momčad. Mnogi ljudi kod nas, u politici,najčešće rade takve stvari, potpišu ugovor, osiguraju se i kad ih smijene dobivaju velike otpremnine. Ne, taj nisam.
A je li vas uznemirila informacija da je reprezentaciju ponuđena Carlu Ancelottiju?
- Ma kakvi, rekao sam, objavljeno je, neka Carlo vodi Vatrene protiv Grčke, ja ću onda u Rusiju... Uostalom, i prije nego sam dobio Hrvatsku u ruke, mogao sam potpisati baš bogati ugovor za jedan klub u Rijadu. Sad ću putovati u Dubai, pratit ću Svjetsko klupsko prvenstvo, znam da me tamo čekaju otvorenih ruku. Međutim, hrvatska reprezentacija mi je važnija...
Evo sad znamo i protivnike?
- Rekao sam već, nije lako, ali moglo je biti i teže. Međutim, a priori kažem da nam je imperativ proći u drugu rundu, u nokaut natjecanje. U slučaju da ne uspo9jemo, nema tu izmotavanja, to bi bio neuspjeh.
Prije ždrijeba ste govorili kao bi željeli izbjegnuti Srbiju, a kad je pala odluka onda da baš Argentinu niste htjeli u grupi?
- Točno, Srbiju nisam htio zbog naše situacije, to kako se sve naelektrizira, odjednom postaje pitanje života i smrti. A uz Argentinu nisam htio ni Njemačku, ni Francusku, jaki su...
Pod pretpostavkom da prođemo kao drugi u grupi onda sto posto u osmini finala idemo na Francusku, je li tako?
- Prvo, ajmo se plasirati među 16 najboljih. To je najvažnije. Dalje, ima tu nepoznanica, ostavimo se računica. No, i u slučaju da se dogodi kako predviđate pa da nam se ispriječe Francuzi to je jedna utakmica, možemo mi u izravnom dvoboju pobijediti svaku reprezentaciju.
Po svemu je ključna, najvažnija, prva utakmica, Nigerija?
- Nigerija nije tipična afrička reprezentacija, imaju Mikela kao kapetana i mlade, potentne igrače. Brzi su, živi, neće biti lako, ali ako je plan da prođemo taj filter nema druge nego pobijediti ih.
Poslije 1998. na tri SP-a naši se nisu uspjeli plasirati dalje, to se uzimalo čak i tragično, ovkom prilikom bit još žalosnije obzirom da imamo jaku momčad?
- Slažem se. Ponavljam, popusta nema. Ova momčad zaslužuje više, bolje, pripremit ćemo se dobro. Važno je imati i dozu sreće i to ne mislim na utakmicama mundijala nego da do Rusije dođemo u kompletnom sastavu, da ne bude ozljeda.
Slažete li, komponirate, 23?
- Dvadeset, jer o vratarima ne odlučujem. Svakako da mislim, planiram, analiziram. Želim kao osnovno da za svako mjesto imam pokriće s dva igrača. Imam i jedan uvjet, a to je da svi budu u prvim klupskim sastavima, standardni. S iznimkom Šime Vrsaljka, on bez obzira što ne igra baš standardno za Atletico ipak je među sigurnima za Rusiju.
Bilo bi dobro da se među putnicima nađu i igrači iz HNL-a?
- Znam to, ali Mundijal je ozbiljno natjecanje. Idu najbolji, najspremniji... Vidite, pritisak, lobiranja su krenula, svatko tko postigne gol odmah ispada kao kandidat za reprezentaciju.
Pripremne utakmice?
-Tražim da igramo protiv jakih protivnika, želim da na tim utakmicama budemo u kompletnom sastavu i da to budu pravi ispiti.
Putuje li se u Južnu Ameriku?
- Nismo još sve uglavili.
O kampu treba odlučiti do 16. prosinca?
- Birali smo, analizirali smo, držim da imamo najbolje rješenje.
Jedna od neizostavnih tema kad su u pitanju vaša karijera i ambicije je Hajduk:
- U Hajduku su moji korijeni, za Hajduka i Varteks, danas Varaždin, kuca moje srce. Naglašavao sam, sad opet ponavljam da sam osnove trenerskog posla dobio od Stanka Poklepovića i Sergija Krešića. Šjor Špaco mi je dao temelje, to nikada neću zaboraviti. I danas na treninzima provodim neke njegove vježbe.
I za kraj stožer. Što je s odlukom da vam se pridruži Dražen Ladić?
- Evo, to se pitanje postavilo kao da je najvažnije u državi. A to nije ničiji problem nego samo moj. Nisam htio inzistirati na tom pitanju. Osobno Ladiću mnogo dugujem, zajedno smo radili pet godina u mladoj reprezentaciji. Dražen i ja imamo iste poglede na nogomet, to je meni bitno.
Ne razumije tzv. bojkot
Izbornik Dalić nije želio ulaziti u pitanja oko kandidatura za predsjednika HNS-a, u više navrata je ponovio da ga i nerviraju i žaloste sukobi, podjele, nametanja. Međutim, kad se povela riječ o eventualnom bojkotu nastupa reprezentacijem, tu je sasvim odriješit:
- To ni uz najbolju volju ne mogu razumjeti. Svjestan sam situacije, ali reprezentacija nije alat za borbu oko HNS-a. Događa se da sva ta nadmudrivanja utječu na raspoloženje igrača. Oni dolaze iz klubove gdje je sve sređeno, a kod nas se nastoji nabiti neka negativa. Sretan sam bio zbog pobjede nad Grčkom, na tih 4-1, ali vjerujte jednako zadovoljan zbog ambijenta, zbog tridesetak tisuća naših navijača. Bodrili su nas, nije bilo ni najmanjeg incidenta.
Onda je naveo primjer svoje obitelji s kojom je pratio našu reprezentaciju na velikim natjecanjima u Njemačkoj, Austriji, Poljskoj, s velikim guštom, s osjećajem ponosa.