Ako Darijo Srna prihvati izbornikov poziv za povratak u reprezentaciju, onda bi se 2. rujna u Maksimiru moglo vidjeti tandem bekova koje si baš nitko nije mogao ni zamisliti. Sve indicije koje se naziru iza kulisa sugeriraju da bi Ante Čačić problematičnu situaciju s bočnim pozicijama mogao riješiti reaktiviranjem “umirovljenog” reprezentativnog kapetana Srne, a na lijevi bok preseliti Šimu Vrsaljka! Dakle, ni Pivarić, ni Borna Barišić, ni Leovac, još manje Strinić, nego tipični desni bočni Vrsaljko!
Da podsjetimo, Zadranin je na toj poziciji nastupio u više navrata, između ostalog i na SP-u u Brazil 2014. i na EP-u u Francuskoj 2016. Navedena rješenja i mogući Srnin povratak više nego dovoljno ukazuju na izvanrednu situaciju koja se živi u reprezentaciji. I bez “slučaja Modrić” o kome će još biti riječi.
Možda je pretenciozno reći da se sada radi o velikom strahu, ali da su nemir i nervoza nakon poraza u Islandu zahvatili tabor Vatreni, to je vidljivo. Već i zbog natjecateljski vrlo komplicirane situacije s kojom se Hrvatska u rujnu kreće suočavati…
Danas odgovor
Darijo Srna će, navodno, u nedjelju priopćiti svoju odluku Anti Čačiću. Nije tajna da je donedavni kapetan Vatrenih bio, i ostao, u odličnom odnosu s izbornikom. Nije tajna ni to da je Srni jako teško pao rastanak od reprezentacije. To su traumatične faze koju prolaze svi igrači koji su dugo nosili reprezentativni dres. Kod Srne je dojam kako mu osobito nedostaje tabor Vatrenih. Znači li to da će prihvatiti Čačićev poziv? Bude li razmišljao srcem, Srna bi mogao pristati. Između ostalog zato što reprezentacija ima uistinu podosta problema s ozlijeđenima, načeto joj je samopouzdanje nakon poraza s Islanđanima, odnosno zbog kompromitacije sigurnog kursa prema Rusiji 2018. Dakle, s te strane njegov se povratak može tretirati dobrodošlim. Osim tehničke kvalitete donosi i punu prtljagu iskustva.
Bude li Srna promišljao prioritetno razumom, onda će se vjerojatno držati stava koji je višekratno istaknuo u intervjuima, a to je da kako on tako i reprezentacija dalje trebaju ići svaki svojim putem. Srna se oprostio u velikom stilu na francuskom Euru, otišao je odigravši odlično i uz ocjene kako je još itekako dobar.
U specifičnom mu životno teškom trenutku (očeva smrt) doživio je i veliku traumu, ali i osjetio emotivno ogromnu podršku javnosti. Tako je njegova duga i dojmljiva reprezentativna karijera dostojanstveno uokvirena. Nakon toga Srna je nastavio klupsku karijeru u Šahtaru. Prošle sezone odigrao je 34 utakmice, na startu ove svih pet. Pouzdan je i mogao bi bez problema u s Vatrenima u vatru…
Velika kocka
Povratak je, dakako, velika kocka. Kako za njega, tako i za reprezentaciju. Ispune li se sva očekivanja i izbori viza za Rusiju, bit će pozitivno tretiran. Izostane li uspješnost, tada bi bilo sve negativno. Točno je da najvažniji interes reprezentacije, pa ako treba nešto osobno (dojmove) žrtvovati, treba se to učiniti kako god poslije bilo. No, s druge strane postoji još jedna točka dvojbi - što povratak igrača u 36. godini znači za bližu perspektivu reprezentacije, i kakva je to poruka kandidatima za bekovske pozicije. Srna se, naime, oprostio u ljeto 2016. godine, dijelom i zato da bi se imalo dosta vremena (godinu i pol) za prilagodbe nasljednika. Hrvatska, eto, pri kraju kvalifikacija ne samo da opet nema definiran lijevi bok, nego sada takav status poprima i desni. Optirati za Srnu, a onda Šimu Vrsaljka (?) opet koristiti kao zakrpu na kroničnom deficitarnom lijevom beku, daje naslutiti kako bi se (i) u Rusiji, ako se izbori, moglo opet ići s improviziranom kompozicijom.
Previše dvojbi, pitanja, a vremena i opcija za odluke malo. Za tri tjedna očekuju nas važne utakmice, od kojih se ona u Turskoj može pretvoriti u zapravo ključnu za odlazak na SP. Nadajmo se da će do tada Hrvatska biti maksimalno spremna za iznimno teško iskušenje s Lucescuovom selekcijom.