Ante Rebić kao nogometaš imponira svojim posebnim stavom, uvijek žestokom izvedbom, a kao sugovornik također nastupa otvorena garda, rečenice ne zamata u celofan, baš je poseban. Kako bismo rekli u slengu, “posebna glava”, simpatičan momak i sjajan igrač. Nije ga bilo na posljednje dvije utakmice s Portugalom i Španjolskom i jako je nedostajao.
Na Svjetskom prvenstvu u Rusiji bio je jedan od onih koji je simbolizirao hrvatski karakter, onaj karakter koji se uvijek vraćao u utakmice, koji se nikad nije predavao. Sigurno se sjećate njegove borbenosti, žestine, posebno one utakmice s Argentinom. Vjerojatno najvažnije na prvenstvu, jer smo tom pobjedom otvorili ždrijeb. Kako li je samo probijao Gauče, te agresivne i prgave momke, kako ih je samo bez straha gledao u oči dok im je dijelio batine, uzvraćao udarce.
Volej pod gredu
Sjedili smo s hrvatskim kolegama na novinarskim tribinama, neki su nakon prvog poluvremena govorili da ga Dalić treba izvaditi iz igre jer će dobiti dva žuta kartona. Svaki start na Argentince bio je žestok, gotovo smo mogli čuti kako im pucaju kosti u duelu s Antom. Dalić ga je, na sreću, ostavio. Da smjesti onaj volej... Kako li ga je samo sastavio pod gredu. Devedeset devet posto igrača bi “štopalo” loptu, ali Ante je u onom jednom postotku koji ju je zveknuo. Ušla je, to je bio svakako jedan od presudnih pogodaka, od toga pogotka je krenula priča koja je Vatrene dovela do srebra. Sjećate se sigurno i onog bijega protiv Danske, nakon kojeg, nažalost, Luka Modrić nije uspio svladati Kaspera Schmeichela.
Ispao je “posebna glava” i nakon što ovog ljeta nije otišao iz Eintrachta. Bila je to nevjerojatna prilika za transfer života, cijena nakon Rusije probijala je plafon. Pričalo se da bi s Nikom Kovačem mogao u Bayern, ali, eto, nije krenuo prema Ligi prvaka gdje mu je i mjesto, ostao je u Europskoj ligi s Eintrachtom. Nije otišao s Kovačem, trenerom koji mu je uvijek vjerovao. Opet je izabrao svoj put, “sastavio” je transfer kao onu loptu Argentincima pod gredu. Da, devedeset devet posto igrača bi napravilo drukčije. Ali Ante je opet bio u onaj jedan posto. Naravno, nikako ne treba zaboraviti da je Rebić bio igrač odluke za Niku Kovača, on je u finalu Kupa prošle sezone srušio Bayern, pa je tako začinio Kovačev odlazak iz Eintrachta u najveći njemački klub.
Rješenje u Beogradu
Jučer smo razgovarali, naravno da se prvo pitanje odnosilo na zdravstveno stanje.
- Dobro je, hvala Bogu... Bio sam u Beogradu kod jednog specijalista zbog te pubične kosti koja mi se bila upalila. Riješio mi je sve probleme i već sam počeo trenirati s momčadi. Nisam otputovao na utakmicu s Borussijom u Dortmund u dogovoru s trenerom Hütterom. Prošli put sam forsirao protiv Bayerna u Superkupu, nije bilo dobro. Zato smo odlučili da se spremim sto posto. Sljedeća utakmica je protiv Marseillea u Europskoj ligi, na toj utakmici bit ću u kadru.
Znači, protiv Marseillea ćemo vas sljedeći tjedan možda već vidjeti na terenu?
- Da. Brzo sam se vratio...
Kakav vam je status u klubu, Niko Kovač više nije trener, gdje vas vidi Adi Hutter?
- Nisam baš imao prilike s njim biti dugo na terenu. Ali vidim da je kvalitetan, on je prošle godine u Švicarskoj s Young Boysima napravio povijesni uspjeh u Švicarskoj, igramo u formaciji 4-3-3, tako da me vidi na jednom ili na drugom krilu. To je to...
Kako vam ove sezone izgleda Eintracht?
- Mislim da je sve slično kao prošle sezone. Eto vidite, na startu smo pobijedili Freiburg u gostima, izgubili doma od Werdera u zadnjoj minuti. To smo otprilike mi, vjerujem da će sezona biti zaista posve slična prošloj.
Dobro, a kakve su ambicije Eintrachta u ovoj sezoni?
- Nije moje da govorim o klupskim ambicijama. Ali imam svoje ambicije koje bih htio ostvariti s klubom. Primarna je da što dalje doguramo u Europskoj ligi. Toliko smo se borili za tu Europsku ligu, bilo bi šteta da to ne iskoristimo na najbolji mogući način. Kad je u pitanju Bundesliga, teško da možemo napraviti nešto više od onoga što smo napravili prošle sezone. U Kupu smo već ispali od tamo neke “stote lige”, ni ja ne znam koja je. Meni je osobno bitno da ostanemo u Bundesligi, ta da u toj Europskoj ligi odemo što je dalje moguće.
A vaše osobne ambicije u smislu postignutih pogodaka, asistencija? Razmišljate li o tome, “bildanju” statistike?
- Iskreno ću vam kazati, nemam tih ambicija. Uvijek sam tu za momčad, a onda momčad uvijek izbaci pojedinca. Prošle sezone nisam zabio nešto puno pogodaka, ali sam bio toliko bitan za Eintracht. To mi je najbitnije. Donosim svojoj momčadi dimenziju više. To ću se truditi napraviti i ove sezone.
Sigurno ste gledali reprezentaciju u okršajima s Portugalom i Španjolskom. Gdje je u Elcheu pošlo po zlu? Što nam se dogodilo, zašto smo primili “šesticu”?
- Protiv Portugala je prvo poluvrijeme bilo dosta bolje nego drugo. Morali smo ga završiti vodstvom. U drugom je Portugal bio malo bolji. Ali kad protiv aktualnih europskih prvaka igraš neodlučeno na njihovu terenu, to je sasvim dobar rezultat. Konačno, falilo je dosta igrača. Španjolska? Baš sam se čuo s Perišićem, nismo o tome ni željeli razgovarati. Nakon utakmice nisam htio suigračima iz reprezentacije ni pisati poruke, niti išta objavljivati na društvenim mrežama. Znam po sebi, da sam ja tako izgubio utakmicu, ne bi mi bilo ni do čega. Znate što ću vam kazati? Šteta, baš šteta...
Da, baš smo naletjeli...
- Istina jest, ne smijemo tako rasprodavati naš ugled. Međutim, naša reprezentacija nije bila slična onoj sa Svjetskog prvenstva. Bilo je dosta igrača koji su za reprezentaciju igrali nakon dugo vremena. A igrati protiv Španjolske nikako nije jednostavno. Iako, prvih dvadeset minuta dok se Vrsaljko nije ozlijedio bilo je dobro. Šime je kreirao dvije prilike, koje su bile stopostotne. Prije toga je Raketa imao šut s 18 metara koji je zamalo promašio. Da je jedna od te tri lopte ušla, sigurno jest da bi se igrala drukčija utakmica. Ali postoji jedna mala zamjerka. Svi su se predali nakon 2:0 za Španjolsku. To je moje viđenje. Na Svjetskom prvenstvu smo gubili pa smo se dizali i na kraju pobjeđivali, osim u finalu s Francuskom. Po meni, protiv Španjolske nismo pokazali karakter! Ali s druge strane, bila je to prva natjecateljska utakmica nakon Svjetskog prvenstva, momci su sigurno bili emotivno ispražnjeni. Eto, ja nisam bio tamo jer sam bio ozlijeđen. Mogu razumjeti sve njih.
Nije bilo Mandžukića i vas, nije bilo agresivnosti u napadu, tako to mnogi vide?
- Neki dan sam pročitao izjavu izbornika Zlatka Dalića koji je rekao “trebaju nam tri nova Ante Rebića”. Ali ne u smislu kvalitete, nego u smislu pristupa. To je ono što se može i mora dati za hrvatski dres. Ako je pristup pravi, ako se nikad ne predaš, onda se događaju lijepe stvari, onda je sve moguće. Eto, prije Svjetskog prvenstva nisam uopće očekivao da ću biti među putnicima. Na kraju sam odigrao šest utakmica skoro od početka do kraja, te velikim dijelom sudjelovao u osvajanju srebrne medalje. Sve se u životu i nogometu okrene vrlo lako ako vjeruješ. Uvijek moraš vjerovati!
Koliko će reprezentaciji, a i vama osobno u igri nedostajati Mario Mandžukić?
- Iskreno ću vam kazati, Mandžo je za našu reprezentaciju neprocjenjiv! Gledao sam ga u Wolfsburgu, Bayernu, Atleticu, sad Juventusu. Pa na televiziji možeš vidjeti koliko on trči, koliko se bori. Ali kad igrate s njim, onda shvatite njegovu veličinu. Mandžukić rastereti sve suigrače oko sebe, njegov oproštaj teško će se nadoknaditi.
Možete li vi igrati centarfora?
- Na Svjetskom prvenstvu sam protiv Danske u drugom produžetku igrao špicu. Prošle sezone sam u Eintrachtu igrao također. Igrali smo s dva špica, ja sam bio jedan od njih. Tako da mi pozicija centarfora nije strana. Ako se izbornik odluči staviti me u špicu, ja sam spreman. Ili to ili krilo, svejedno mi je!
Ramadani je zastupnik i Rebića i Perišića
Kad ste već spomenuli izbornika, Dalić je kazao da mu je u fokusu Josip Brekalo. Znate ga iz Bundeslige, može li on u A reprezentaciju?
- Malog Brekala već sam pohvalio nekoliko puta. U novinama i na televiziji. Dečko je stvarno kvalitetan, kvaliteta za reprezentaciju. Ali znam po sebi, nije isto igrati za U-21 i za A selekciju. Pogotovo sada kad smo doprvaci svijeta. Očekivanja su sad uvijek velika, ogromna. Ovog trenutka svi svakog hrvatskog reprezentativca gledaju velikim očima. Ali definitivno, Brekalu treba dati šansu što prije. Ja sam uvjeren da je on taj! Jer to je pokazao u Bundesligi, zabijao je, asistirao... Da, Brekalo je zaslužio šansu.
Nego, da ne zaboravimo, hoćete li biti spremni za Englesku na Rujevici?
- Rekao sam vam da treniram cijeli tjedan s momčadi, osjećam se uistinu dobro. Nedostaje mi još malo utakmica. No, u sljedećih 17 dana imamo čak šest utakmica. Tako da ću za Englesku biti sasvim u redu, spreman.
Kramarić i Rebić
Nažalost, igrat ćemo na praznoj Rujevici. Nakon onih spektakala u Rusiji na punim stadionima, kako se priviknuti na prazne tribine. Hoće li biti teško?
- Ha, pred praznim tribinama... Eto, sad igramo protiv Marseillea u Europskoj ligi pred praznim tribinama. Marseille je kažnjen. Tako da ću se ja naviknuti, neće biti problema.
Kako vi gledate na Ligu nacija? Motiviraju li vas te utakmice isto kao one na Svjetskom prvenstvu?
- Mene svaka utakmica za reprezentaciju beskrajno motivira. Čast mi je igrati svaku utakmicu za svoju državu. Liga nacija svakako nije neko “žnj” natjecanje. Osvojiti Ligu nacija ili igrati u finalu tog natjecanja velika je stvar, u mnogim segmentima. Zašto bi to natjecanje netko shvaćao manje vrijednim ili neozbiljno? Ma svaka, baš svaka utakmica za Hrvatsku mora biti poseban motiv, jer svaka je nešto veliko. O tome se uopće ne treba raspravljati. U svakoj moramo po pobjedu, po uspjeh, jer znamo koliko radosti donosimo ljudima tim pobjedama.