Willy Sagnol bio je tehnički direktor francuske reprezentacije, izbornik U-21, trener Bordeauxa, pomoćnik Carlu Ancelottiju u Bayernu pa njegovom smjenom u rujnu 2017. godine u jednoj utakmici i prvi trener Bavaraca do još jednog i zadnjeg imenovanja Juppa Heynckesa. Ove zime imao je bogatu ponudu iz Kine, ali koronavirus tada je spriječio taj posao. No, Sagnola ponajprije pamtimo kao odličnog igrača, godinama je slovio kao jedan od najboljih desnih bekova na svijetu, u prvoj dekadi 21. stoljeća, s Bayernom je bio prvak Europe i planeta, u pet navrata osvajač Bundeslige... Zbog mentaliteta u Francuskoj ga zovu Le Alemagn (Nijemac), što zorno potvrđuje koliko je pogodio s izborom države u kojoj će ostaviti svoje najbolje nogometaške godine. Uvijek je govorio kako i igrački i trenerski stil zahvaljuje Ottmaru Hitzfeldu i Felixu Magathu, koji su na njega presudno utjecali i definitivno ga izgradili. Bio je moderan branič, čvrst u defenzivi, ali i probojan i dobar paker pred golom suparnika. S francuskom reprezentacijom finalist je Svjetskog prvenstva 2006. godine, igrajući sa Zidaneom, Henryjem, Riberyjem...
S njim nas je povezao Franjo Vranjković, Hrvat koji je dobio zapaženo mjesto prošli tjedan u njemačkim medijima kad je predložio da na stadione stave barijere s likovima navijača i reklamama sponzora kako igrači ne bi gledali prazne tribine, kad se nastavi ligaško natjecanje. Vranjković mu je menadžer...
- Ne samo menadžer, prijatelji smo od 2001. godine.
Sagnol, istina, nije od onih koji često daju intervjue.
Willy Sagnol
- On nije čovjek od velikih riječi, za razliku od ostalih Francuza koji su brbljavi. Stavove komunicira kratko i jasno - skrenuo nam je pozornost Vranjković.
Poslali smo mu pitanja na e-mail, sam je napisao odgovore, prema očekivanju koncizne, ali konkretne. Iako je vjerojatno svima “puna glava” priča o pandemiji koja i daje drži svijet “u kućnom pritvoru”, morali smo početi s koronavirusom i činjenicom da je nogomet već neko vrijeme zaustavljen.
Kakav će biti nogomet nakon što virus prođe? Mislite li da će se sve vratiti na staro ili očekujete neke promjene?
- Nogometni svijet se mora promijeniti. To je poželjno. Sve skupa postalo je previše špekulativno. TV prava, transferi i plaće, ništa od toga više nije normalno. Nadam se da će nogomet opet postati “normalan“.
Ovih dana nema utakmica pa su u Hrvatskoj na televiziji reprizirani susreti sa Svjetskog prvenstva u Rusiji. Mnogi su ih rado gledali, osim finala. Finale brojni nisu htjeli ponovno pogledati jer ljude i dalje boli poraz od Francuske. Kako ste vidjeli Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu? Je li realan poredak da je Francuska bila najbolja, a Hrvatska druga? Ili mislite da je neka treća reprezentacija zaslužila više?
- Kao bivši nogometaš, mislim da prošlo Svjetsko prvenstvo nije bilo vrhunsko Svjetsko prvenstvo. Tehnička razina bila je vrlo niska. Ali to je istina i inače za aktualan moderan nogomet: brzina i intenzitet su odlični, međutim niska je tehnička razina. Francuska u Rusiji definitivno nije bila najatraktivnija momčad, ali igrala je vrlo učinkovito. Hrvatska i Belgija igrale su bolji nogomet.
Jeste li vi osobno uspjeli prežaliti poraz od Italije u finalu Svjetskog prvenstva 2006. godine?
- Moram priznati, još ni danas ga nisam “prihvatio”. Ali to je “samo” nogomet i život ide dalje.
Kako uopće tumačite da mala Hrvatska s vremena na vrijeme dolazi daleko na Svjetskom prvenstvu? Do trećeg mjesta 1998. godine, pa finala 2018. godine…
- To se događa zato što je Hrvatska uvijek imala vrhunsku tehničku razinu. To je pitanje kulture. A u nogometu tehnička razina vrlo često odlučuje.
Francuska je jedna od rijetkih reprezentacija koju Hrvatska nikad nije pobijedila. Izgubila je i polufinale Svjetskog prvenstva 1998. i finale Svjetskog prvenstva 2018. godine, kao i neke druge utakmice. Što Hrvatska mora učiniti da bi jednom pobijedila Francusku? Je li Francuska prejaka za Hrvatsku?
- Morate igrati protiv Francuske s puno agresivnosti. Mi u Francuskoj to ne volimo. Također morate prihvatiti da pustite loptu Francuzima, taktički se povučete i igrate na kontranapade - Sagnolova je preporuka koju Vatreni mogu iskušati već krajem ovog ljeta, na gostovanju 5. rujna bude li se Liga nacija igrala po planu.
Dosta je rano završio karijeru zbog ozljede Ahilove tetive, sa nepune 32 godine. Luka Modrić će u rujnu napuniti 35 godina, može li on biti nositelj igre Hrvatske i na Euru 2021. godine?
- Kad se uzme u obzir intenzitet modernog nogometa, bit će to teško za Modrića. Ali on je apsolutno vrhunski igrač i još uvijek može igrati odlučujuću ulogu sa svojom fantastičnom tehnikom.
Mislite li da je Hrvatska dosegnula vrhunac u Rusiji ili očekujete da bi mogla biti uspješna i sljedeće godine na Europskom prvenstvu?
- Hrvatskoj će biti teško jer se zemlje poput Njemačke, Italije, Španjolske i Nizozemske vraćaju. Francuska i Belgija također će imati što za reći. Ovaj put je puno kandidata za vrh!
Igrali ste s više hrvatskih igrača, s kime imate najbolja iskustva? Možete li reći nešto o svakome? Dado Pršo bio vam je suigrač u Monacu, Robert Kovač i Niko Kovač u Bayernu...
- Dado je bio bik na terenu, ali jako divna osoba izvan terena. S Nikom sam igrao dvije godine. Niko je bio vrlo dobar vezni igrač, ali konkurencija u Bayernu uvijek je velika. Međutim, bio je vrhunski profesionalac sa sjajnim mentalitetom. Robert i ja igrali smo zajedno četiri godine u obrani Bayerna. Stvorili smo iznimno prijateljski odnos. Robi je bio jako dobar šef obrane!
Je li vam žao što niste dobili šansu voditi prvu momčad Bayerna duže od jedne utakmice? Nakon otkaza Carlu Ancelottiju dirigirali ste ekipom jedino u dvoboju s Herthom (2:2).
- Tako smo se dogovorili. Plan je bio od početka samo jedna utakmica.
Vidite li se jednom na klupi nekog velikog kluba?
- Ne fokusiram se na veliki klub, samo na uzbudljive projekte!
Je li Niko Kovač zaslužio otkaz u Bayernu ili je nepravedno smijenjen?
- Nažalost, trener uvijek mora prvi otići. Niko je jako dobro radio u teškoj fazi Bayerna i ima moje osobno poštovanje kao trener.
Je li vam drago što vas u Francuskoj zovu “Nijemac“?
- U Njemačku sam otišao kad sam imao 22 godine i tamo toliko toga doživio. Naravno, to je imalo ogroman utjecaj na mene. Ponosan sam na svoju integraciju u Njemačkoj. Njemačkoj sam zato zahvalan na svemu, posebno navijačima Bayerna.
Tko je po vama danas najbolji francuski trener?
- Didier Deschamps - jasan je bio Sagnol, što je zanimljivo kad se zna da je Zinedine Zidane bio godinama njegov suigrač u reprezentaciji. I trostruki prvak Europe s Realom.
Ima li Francuska danas igrača koji će jednog dana dobiti Zlatnu loptu? Antoine Griezmann se poprilično ljutio 2018. što je pripala Modriću.
- Mbappe je, naravno, najbolji kandidat.
Na kraju, rođeni ste u St. Etienneu, tamošnji klub je nekad bio velik, tri sezone u njemu je igrao i Michel Platini. Navijate li za St. Etienne?
- St. Etienne i Bayern će uvijek ostati duboko u mom srcu - zaključio je u svojem stilu Sagnol.
Na SP-u 2006. odigrao svih sedam utakmica
U finalu Svjetskog prvenstva 2006. godine Italija je na jedanaesterce dobila Francusku 5:3, nakon što je u 120 minuta bilo 1:1. Sagnol je sigurno zabio s bijele točke, međutim Trezeguet je pogodio vratnicu, to je bio jedini neiskorišteni udarac, čuveni vratari Buffon i Barthez nisu ništa obranili s 11 metara.
Sagnol je bio standardni desni bek, igrao je svih sedam utakmica, u finalu je imao šansu, no Buffon je zaustavio njegov šut, ali i odličan centaršut Zidaneu koji je također vratar Azzurra “skinuo”. Dobio je žuti karton.
Francuska je imala zvučan sastav, međutim to je jedino od tri finala SP-a u kojima je poražena. Dobila je 1998. i 2018. godine. Mogli bismo se našaliti da prvak postaje samo preko Hrvatske.
Barthez - Sagnol. Thuram, Gallas, Abidal - Vieira, Makeleke - Ribery, Zidane, Malouda - Henry. To je bio sastav Tricolora u finalu, kasnije su ušli Diarra, Trezeguet i Wiltord. Vodio ih je Raymond Domenech.
S reprezentacijom je osvojio dva Kupa konfederacija i to 2001. i 2003. godine. (da)
Na Euru 2004. u Portugalu igrao protiv Hrvatske
Sagnol je jednom igrao protiv Hrvatske, radilo se o utakmici u skupini na Europskom prvenstvu 2004. godine u Portugalu koja je završila 2:2. Taj je susret odigran u Leiriji. Francuska je vodila golom autogolom Tudora, no Rapaić iz jedanaesterca i Pršo okrenuli su rezultat u našu korist. Ipak Trezeguet je izjednačio na 2:2, nakon pogreške Butina, ali i tako što si je štopao loptu rukom. Tada nije bilo VAR-a. Sagnol je ušao na teren u 81. minuti umjesto Gallasa.
To je ujedno i jedina službena utakmica u kojima su Vatreni remizirali s Francuzima, osim toga 2011. u prijateljskom ogledu na St. Denisu bilo je 0:0, a u četiri susreta dobili su Tricolori. Hrvatska tek čeka prvu pobjedu, ako bude po rasporedu uskoro je šansa, u Ligi nacija, u rujnu.