Kako i dolikuje velikim šefovima, tako je i Davor Šuker sazvao sjednicu Izvršnog odbora HNS-a, čiji su se članovi u četvrtak uprizorili na dislociranoj, ljetnoj destinaciji, u Selcu. Ovom prilikom sjednica nije nudila senzacionalne kadrovske teme, bez obzira na činjenicu da je službeno potvrđen ostanak Zlatka Dalića. Izbornik je sve nedoumice oko svog daljnjeg angažmana u reprezentaciji raščistio s predsjednikom HNS-a još prije dva tjedna.
Tom su prilikom Šuker i Dalić usuglasili nove uvjete ugovora, koji traje do 2020. Da podsjetimo, nakon što je Hrvatska pod vodstvom Dalića ostvarila plasman na Svjetsko prvenstvo, HNS je s njim potpisao ugovor do 2020. godine. Kako Kuća nogometa nikad ne otkriva plaće izbornika, objavljenu informaciju da mu godišnja plaća iznosi oko 500 tisuća eura nitko nije demantirao.
Duga neizvjesnost
Nakon što je u senzacionalnom pohodu Hrvatske u Rusiji osvojeno drugo mjesto, Zlatko Dalić javno je odavao nezadovoljstvo statusom u HNS-u, odnosno ogorčenje što je tijekom proljeća doveden u pitanje njegov izbornički status. Tjednima je hrvatsku javnost, koja je dočecima u Zagrebu i širom zemlje odavala najveće počasti Daliću i igračima, izbornik držao u neizvjesnosti hoće li ostati ili otići. Vrtjele su se priče da ima bajoslovne ponude iz svijeta, a njegov eventualni odlazak bio bi strašan autogol za Kuću nogometa. Nije zato čudno da je Davor Šuker ozbiljno proradio da se to Dalićevo nezadovoljstvo što prije “sanira” i potom pristupi konačnim dogovorima o uvjetima njegova ostanka. I uspjeli su 9. kolovoza u Novom Vinodolskom neformalno usuglasiti stavove, koje je IO HNS-a amenovao ovog četvrtka.
Zlatko Dalić ostaje dakle izbornikom do 2020; pod kojima uvjetima, nije objavljeno, ali kako se Davor Šuker u razgovoru s nekolicinom novinara u Novom Vinodolskom izjasnio proteklih dana...
- Daliću je podebljan ugovor, kako i zaslužuje. Reći ću samo da je to pravi europski, pa čak i svjetski ugovor!
Uzmemo li u obzir da je dosad imao 500 tisuća eura po godini, a da je to bitno manje nego što je imao njegov prethodnik Ante Čačić (720 tisuća eura), logično je zaključiti da je izbornik viceprvaka svijeta sada ipak dobio oko milijun eura godišnje plaće.
Za hrvatske prilike to je značajan financijski iskorak, ali je za rang izbornika koji je reprezentaciju odveo do finala, u međunarodnim okvirima, to tek pristojna gaža. Uostalom, nakon 30-ak milijuna eura prihoda koje je reprezentacija osigurala u Rusiji, uz posredne financijske efekte, odnosno činjenicu da se srebro na SP-u odrazilo na komercijalni status Vatrenih, plaća zaslužnog izbornika uvijek će biti relativno nedovoljan odraz ostvarenog rezultata.
No dobro, to sada više nije sporno i Dalić se može bez tereta posvetiti redizajnu reprezentacije i pripremi novog ciklusa. Stavimo li porast plaće na stranu, članovi (dio) nogometne vlade najviše će respekta izborniku odati ako u idućem ciklusu ne budu radili s figom u džepu i opstruirali ga. To bi trebalo imati u vidu osobito ako uslijedi rezultat koji ne bi bio na razini (naraslih) očekivanja. Ključno je što će Hrvatska učiniti 2020. godine, da se prvo kvalificira, a onda tamo pokaže u najboljem svijetlu. Put do toga samo je jedna produžena priprema…
Nova reorganizacija
Ono što je vjerojatno manje na radaru javnosti, a ipak ukazuje na određene kronične boljke HNS-a, jest izglasavanje još jedne promjene sustava natjecanja. Laici će reći, pa koga briga što se događa u trećoj ligi, ali struka je svjesna - ili bi to trebala biti - da je taj rang, dosad nacionalne kategorije, važan razvojni prostor mladih igrača. S Prvom ligom koja ima tek 10 klubova, a idemo prema polovici igrača stranaca u njoj, s Drugom ligom koja se ne uspijeva popuniti do predviđenih 16 klubova pa je svedena na 14 (uz tri druge prvoligaške momčadi), mjesta za mlade igrače u kakvoj-takvoj konkurenciji kvalitete sve je manje.
Odluka da se treće lige rasprše na pet regionalnih liga sa 16 sudionika upitna je već po tome da ima aktualnih trećeligaša koji ne ispunjavaju uvjete. Kako ih iduće sezone mora biti 80, to znači da se uz sadašnjih 50 trećeligaša mora u taj rang ugurati još 30 četvrtoligaša. Gdje će ih se naći ako čak postoje bogatiji trećeligaši koji izbjegavaju, ili im nije omogućeno da uđu u Drugu ligu…
Izvršni je odbor, na preporuku Natjecateljske komisije, zaključio da je to dobra odluka jer je prijedlog tri od pet središta odraz želje tamošnjih klubova za praktičnijom, isplativijom i natjecateljski zanimljivijom ligom. Je li to doista tako, što kaže struka, na kojim argumentima počiva još jedna ad hoc reorganizacija... Usput, djeluje prilično poznato, novi se sustav izglasava par dana prije početka natjecanja u trećim ligama, među kojima je donedavno bilo nepoznato i koliko će klubova u njima uopće nastupati. Što se tiče zanimljivosti natjecanja u ovoj sezoni, kada budu ispadali samo posljednjeplasirani po slovu propozicija, očito je da uzbuđenja neće biti. No dobro, možda je to prilog da svi mogu igrati bez stresa, više se prepustiti nadigravanju nego svim drugim folklorima kojih nisu imuni ni prvoligaši i drugoligaši, a kamoli trećeligaši i niži razredi hrvatskog nogometa...