Slovaci su priredili odličnu i sportsku atmosferu, započeli susret u bojama svoje zastave u rukama gledatelja, nastavili navijati bubnjevima i glasovima, ali koliko se tko čuje s tribina ovisilo je o ishodu utakmice, pa su Hrvati dakako dominirali...
Hrvatski navijači zauzeli su 1800 mjesta iza gola, na dvije etaže i 400 mjesta na zapadu. Bili su glasni, naše pjesme odjekivale su stadionom, i bili su vatreniji, za razliku od domaće, ipak decentnije publike. Među hrvatskim navijačima na sjevernoj tribini čuli su se i sporadični povici protiv HNS-a, pa i spominjanje ustaša, ali ni jedno ni drugo većina nije prihvatila. Osim navijača koji u pravilu prate samo reprezentaciju, bilo je i manjih skupina klupskih fanova, poput BBB, Ultrasa... Na ogradama su visjele brojne zastave s imenima raznih gradova iz Hrvatske, ali i mnogo šire.
Prijateljski odnosi Slovaka i Hrvata vidjeli su se cijeli dan u gradu, tako i na stadionu. Nije bilo međusobnog vrijeđanja, ni zviždanja, osim onog koje spada u pomoć svojoj ekipi na sportski način. I kad se lopta našla u njihovoj mreži, Slovaci su to korektno popratili. Pred stadionom su pak mnogi čestitali Hrvatskoj na finalu Svjetskog prvenstva u Rusiji.
Čim bi vidjeli naše dresove, govorili bi, bravo, bili smo uz vas. Slovačka ima ambicije, navijači su davali podršku ekipi, ali respekt prema Vatrenima i Hrvatskoj vidio se, itekako. Mnogi od njih dolaze i na godišnji odmor u našu zemlju. Ukratko, sve je na tribinama prošlo u najboljem redu, za što su uvelike zaslužni Slovaci, koji su se potrudili oko organizacije utakmice.