GLAVNI KREATOR POVIJESNOG REZULTATA 'OI u Tokiju 2020. su naš veliki san. Kako bismo prošli protiv Vatrenih? Bila bi sigurno zanimljiva utakmica...'

Klasično jutro nakon velikog uspjeha, nakon pobjede. Čestitke, razgovori o nogometu i planovima za blisku budućnost. Nenad Gračan upisao se na listu izbornika koji su uspjeli odvesti U-21 reprezentaciju na Euro, na čelu je generacije koja obećava kao rijetko koja prije. A nije da nismo imali generacija.

- Nakupio se malo umor, nakon svega, malo utakmice, malo put, baterije su malo prazne. Ali je lijepo, rezultat je pravi, iako je konačan cilj da veliki dio tih igrača jednog dana budu nositelji u A reprezentaciji - govori Nenad Gračan, prolazeći u glavi čitave kvalifikacije.

Na kraju je ta priča završila vrlo pozitivno.

- Bilo je dobrih i nešto lošijih trenutaka, dijelova utakmica u kojima nismo bili pravi. Nije bilo lako ni protiv San Marina, kad igraš utakmicu u kojoj si već unaprijed upisao bodove, kad sve izgleda lagano, onda ponekad ispadne drugačije. Međutim, i u toj utakmici i u onoj protiv Grčke dečki su pokazali karakter, kvalitetu i kad je bilo najvažnije bili su pravi, bili su na razini koju uvijek pokazuju.

Teško je uspoređivati generacije i momčadi, pričati jesu li ovi dečki talentiraniji i bolji od onih koji su prije njih igrali na Euru, poput Srne, Kranjčara, Pranjića..., ili onih poput Pletikose, Tudora, Bišćana... pa i Modrića, Ćorluke, Eduarda... koji nisu imali tu čast. Ali, dojma smo da je bilo vrlo malo generacija koje bi mogle dati toliko igrača za A reprezentaciju? Ako je to već konačni cilj.

- Da, glavno je da na kraju imamo igrače za reprezentaciju na visokoj razini, a mislim da to neće biti problem. Iz ove bi momčadi uistinu moglo biti puno igrača koji će biti važne karike u A reprezentaciji. Štoviše, neki su već sad dio Dalićeve momčad, zato ovom prilikom zahvaljujem i izborniku Daliću što je imao razumijevanja za našu priču, što nam je ostavio igrače i nije inzistirao da se priključe reprezentaciji odmah nakon SP-a. Imamo sjajnu komunikaciju, ne samo s njim, nego s čitavim HNS-om, puno nam svi izlaze u susret i uz takvu podršku sigurno nam je sve bilo lakše.

Bez iskakanja

Ovako izvana, više od igre, impresionirala je činjenica da su dečki djelovali kao momčad, kao prava škvadra. Možda i iznenađujuće s obzirom da se radi o jakim individualcima, dobar dio njih već je ostvario transfere, zaradio ozbiljan novac. Neki su već bili i u A reprezentaciju, na SP-u ili EP-u, ali nitko nije ni u jednom trenutku pokazao nezadovoljstvo, nijedan ego nije bio povrijeđen time što “moraju” igrati u U-21 reprezentaciji?

- Istina, nismo imali čitavo vrijeme nijedno veće iskakanje, sve je bilo idealno. Slažem se, to su jaki individualci, igrači koji već imaju nešto iza sebe, igraju u jakim klubovima, imaju već i nastupe za A reprezentaciju i razgovarali smo dosta da moraju biti momčad, da to što su sjajni individualci ne mora ništa značiti, da utakmice dobivaju momčadi. I, kao što vidite, to su prihvatili vrlo brzo, oni su baš prava momčad. Što je također bitno u kontekstu skorog prelaska u A reprezentaciju, oni se već jako dobro poznaju, dišu zajedno i vjerujem da će ostaviti trag idućih godina u hrvatskom nogometu.

Znači, nikad nitko od njih nije rekao “ma, neću ja igrati za mladu reprezentaciju, ja sam to prerastao”?

- Ne, nisam se s time susreo, kažem, ovi dečki su sve odradili fenomenalno, zato i jesu tu gdje jesu, da uz talent nemaju i tu ljudsku veličinu, a to je i najvažnije, možda sve ovo ne bi bilo moguće.

Znamo da treneri ne vole o pojedincima, ali nas je jedan igrač najviše oduševio. Riječ je o Alenu Haliloviću. Ne zbog kvalitete i igara, već u odnosu na očekivanja i imidž koji ga je pratio. Često su oko njega bile negativne vibracije, a ispao je pravi pozitivac, vođa momčadi? U konačnici, u reprezentaciji je to neki sasvim drugi Alen nego u klubu.

- Alen je stvarno odigrao odlične kvalifikacije i vjerujem da će to što je odigrao za Hrvatsku imati utjecaj na njegov status u klubu. Nisu ni ti ljudi u klubovima imuni na igre u mladim reprezentacijama, vide i oni da ti igrači znaju i mogu, da imaju klasu. Nije Alen jedini, već je nekoliko igrača zahvaljujući igrama za ovu momčad poboljšalo svoj status u klubovima, što mi je jako drago, vjerujem da će ih narednim mjesecima sigurno biti još.

Nikola Vlašić također je napravio veliki pomak u karijeri?

- Odlična je stvar što je otišao iz Engleske, iz kluba u kojem nije igrao, u CSKA. I tamo je proigrao, bio nam je velika snaga. Znali smo svi kakav je Nikola talent, koliko može, nije to nikad ni bilo upitno, sad je to i pokazao.

Koliko još ima rezervi u ovoj reprezentaciji, postoje li još neki igrači s kojima će Gračan računati na Euru, a sad nisu bili u kadru?

- Ima još tu imena. Sad nije bilo Nikole More zbog ozljede, Andrije Balića, pojavio se Kristijan Bistrović iz CSKA-a..., da nekoga ne zaboravim (Ćorić, Majer, nap.a.), tko zna tko će se sve ukazati do tog Eura, nije isključeno da će netko još iskočiti. Ne sumnjam da ćemo tamo biti kvalitetni, samo da ne bude ozljeda, samo da svi budu zdravi.

Ostaje problem taj desni bok, nemamo tog igrača ni na “mapi”?

- Ha, na nekim se pozicijama moramo krpati i krpali smo se. Karačić je počeo s nama, onda izabrao Australiju, koliko čujem, propisi su takvi da povratka u hrvatski dres nema. Međutim, to što imamo, imamo. Možda od toga i ispadne nešto dobro pa na kraju neki stoper postane pravi bek i isprofilira se na toj poziciji. Nikad ne znate što će se dogoditi.

Očekivanja rastu, nacija u ovoj momčadi vidi dečke koji mogu na tom Euru doći vrlo daleko. Koji je cilj na toj europskoj smotri?

- Kad smo tamo, pokušat ćemo sve napraviti da odemo što dalje, potencijal sigurno imamo. Međutim, rano je o tome govoriti, kad vidimo ždrijeb bit ćemo pametniji, tada možemo dublje analizirati. Puno je tamo dobrih reprezentacija, odlučit će detalji, kažem, u konačnici je ipak bit napraviti igrače za A selekciju.

Ipak, nekako se u zadnje vrijeme počelo sve više pričati o plasmanu na Olimpijske Igre kao o velikom cilju ove generacije, Hrvatska još nije imala nogometaše na OI?

- Ha, dobro, naravno da bismo voljeli plasirati se na Igre, bila bi to velika stvar. Jer, to bi automatski značilo i da smo među četiri na Euru. No, druga su vremena danas, klubovi možda ne bi gledali baš pozitivno prema našim namjerama, to je kolovoz, vrijeme kad se sezona zahuktava, kad se hvataju pozicije u momčadi, možda za neke igrače to i ne bi bilo idealan rasplet.

Ne zaboravimo, ako netko zna kako je igrati i osvojiti medalju na Igrama, onda je to Nenad Gračan. Nogomet možda nije pravi olimpijski sport, ali pretpostavljamo da je bronca iz Los Angelesa 1984. na sigurnom?

- Čuvam je, naravno, to je velika uspomena. I ne bih se složio da nogomet nije pravi olimpijski sport, istina je da svjetska i europska prvenstva imaju veću pompu, da su na Igrama neki drugi sportovi u prvom planu, ali ne zaboravite da su na OI igrali, recimo, Messi i Neymar, još mnogi veliki igrači. Lijepo je biti dio tog šušura, družiti se sa sportašima iz ostalih sportova, sa svjetskim zvijezdama koje ne viđaš svaki dan, gledati ostale sportaše, bodriti ih. Olimpijske igre su poseban doživljaj, bilo bi to lijepo ponovno doživjeti, tada kao igrač, sad kao trener.

Dobro, nećemo tako daleko, ima vremena...

- Ima vremena, ali sad smijemo malo maštati, zar ne?

Da pitate ovog autora, najviše bi volio pogledati utakmicu aktualne Dalićeve i Gračanove reprezentacije. Kako bi završila za utakmica?

- Ha-ha, zanimljivo pitanje. Ma, bila bi sigurno zanimljiva utakmica, ali ipak je prednost na strani A reprezentacije. Iskustvo je u pitanju, odigrali su dečki već puno teških utakmica, mi još kao momčad nismo na toj razini, još su ovi momci mladi, tek trebaju dobiti tu rutinu...