Za A-reprezentaciju debitirao je 8. listopada 2009. godine. Slaven Bilić dao mu je šansu kad je imao 20 godina, tri mjeseca i tri dana. Protivnik je bio Katar u prijateljskom ogledu u Rijeci.
Najzapaženiji trenutak mu je gol Walesu u Swanseaju kad se Hrvatska nalazila u zaostatku, a on je opalio iz daljine i poravnao rezultat. Pogodio je i gol Malte u Ta Qaliju 2011. godine. To su mu dva pogotka za nacionalnu vrstu.
Lovren se žali da ga ni jedan izbornik nije doživio kao sigurnog igrača za prvih 11, kako mu nitko nije iskazao poštovanje, premda misli da je zaslužio. No, Dejan zanemaruje dvije ključne činjenice: svoje pojedine lošije nastupe i ozljede. Jer baš obrnuto, kod svakog šefa Vatrenih, redom od Slavena Bilića, preko Igora Štimca i Nike Kovača do Ante Čačića vidjeli smo, čuli razgovarajući s njima, respekt i komplimente na Lovrenov račun, kao i nakanu da na njega ozbiljno računaju za početnu postavu. Istina je da ga nitko nije na duže vrijeme ustalio u sastavu, no razloge za to dali su im njegovi kiksovi, kao i neigranje zbog ozljeda.
Bilić je baš forsirao Lovrena. N. No, ozlijedio se i zato nije igrao ni s Turskom doigravanje ni na Euru u Poljskoj.
Štimac mu od starta nije dao toliko šanse, ali u finišu kvalifikacija, kad se zapravo Štimcu radilo o glavi, Lovren je igrao i sa Srbijom, doduše na lijevom braniču, no potom i s Belgijom i Škotskom.
Niko Kovač je izgurao Schildenfelda i stavio Lovrena na sve tri utakmice Mundijala u Brazilu, a nakon toga je, točno je, dao prednost dvojcu Ćorluka - Vida. Ali pod kojim okolnostima? Lovren je igrao s Maltom u 1. kolu, potom s Bugarskom i Azerbajdžanom nije mogao zbog ozljede, i tu se Vida nametnuo, a Lovren nije kandidirao ni za Norvešku u Zagrebu ni Italiju u Splitu, također zbog ozljeda, a distorzija ga je udaljila i s prva dva ogleda pod vodstvom Čačića s Bugarskom i Maltom.
Nismo uočili nikakav osobni animozitet bilo kojeg izbornika prema Lovrenu. I to ga doista ne bi smjelo proganjati.