Veliki je odjek imao kratki istup kapetana Vatrenih Luke Modrića na Twiteru na temu domaćinstva Slovačkoj. S jedne strane je to za javnost prilično neuobičajeno, s druge strane pomalo ipak očekivano. Modrić je kao kapetan reprezentacije uglavnom djelovao unutar tabora Vatrenih u kontekstu pitanja vezanih za momčad, odnosno njenih stavova.
Običaj je još od generacije Brončanih da kapetan i nekoliko starijih igrača zastupaju momčad, primjerice u dogovoru oko premija, humanitarnih aktivnosti i drugog. Obično su ti dogovori bili više-manje uspješni pa mnoga pitanja nisu ni doprla do javnosti. I to je sve OK, jer tako dišu i funkcioniraju sve momčadi svijeta nogometa.
Utakmice teškog uloga
To što je Modrić ovom prilikom reagirao javnom porukom u kontekstu reprezentacije, odnosno njenog domaćinstva posljednjoj kvalifikacijskoj utakmici sa Slovacima, upućuje na to da očito unutar tabora (i HNS-a) nije bilo dovoljno razumijevanja ili umješnosti da se izbjegne stvaranje nekog novog raskola unutar HR nogometa. Koliko se dalo razumjeti iz stava igrača, očito im je jako zasmetalo da se šlamperaj nastao oko toga hoće li se igrati sa Slovacima na Rujevici ili u Maksimiru, htjelo prebaciti na njihova leđa.
Općenito je loša navika u domaćem nogometnom prostoru, opterećenog od sredine 1990-ih kontinuitetom krivih spojeva na relaciji HNS - klubovi - gradovi domaćini, ili unutar samog HNS-a, da se u javnosti podgrijava teza kako se ispunjavaju zahtjevi igrača. Da je u ovom slučaju doista bilo tako, onda bi se već davno odlučilo da se posljednja utakmica sa Slovacima igra na većem stadionu, jer je realna bila opcija da to bude odlučujuća kvalifikacijska partija. Igrači su već prije iznijeli skepsu, ne zbog nezadovoljstva Rijekom ili nekim drugim gradom, nego zbog brojnosti mjesta na tribinama. Da se ne zavaravamo kako će sve teći glatko protiv Slovaka jer je Hrvatska jača, treba imati na umu da utakmice ovako teškog uloga itekako mogu utjecati na mirnoću momčadi koja se smatra favoritom. Utjecaj navijača s tribina na reprezentaciju oduvijek je bio snažan, pogotovo u najvažnijim dvobojima.
Logičan odabir
Kada je već postalo jasno da promjena ne može biti, i nije u redu da ih bude, onda je javno vađenje na igrače i stereotip da su oni “glavni” proizvelo Modrićevu reakciju. Kao kapetan logično je da će zaštiti reprezentaciju iznošenjem činjenica. One su, još od 1990-ih takve da igrači žele i vole igrati u svim kutovima Hrvatske, ali i da to mora biti logičan odabir. Pogotovo u kontekstu natjecateljskih važnosti.
Modrićev stav i nije presedan jer je, primjerice, u eri Brončanih tadašnji kapetan Zvonimir Boban imao više čvrstih istupa u javnosti oko neslaganja, između ostalog, s nekim odnosima u HNS-u. Bilo je i onih reakcija koje su se događale iza kulisa, kao 1998. na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Tada su reprezentativci došli u sukob s vodstvom Saveza (predsjednik Branko Mikša) jer im pred utakmicu s Njemačkom u Lyonu nije htio osigurati određeni dodatni broj ulaznica iz pripadajućeg kontingenta. Na čelu s kapetanom Bobanom cijela je momčad ozlojeđena otišla iz kampa. Sami su si platili večeru u jednom restoranu i dok nisu dobili potvrdu da će svaki igrač dobiti ulaznice (koje su plaćali), nisu se vraćali. Drugi su dan izišli na teren i razbili Njemačku 3:0...