Gol i asistencija protiv Šahtara, pa dvije čiste asistencije, još jedno dodavanje petom i vratnica protiv Rijeke. Bruno Petković u velikoj je formi, u tjednu prije ključne utakmice reprezentacije protiv Slovačke dolazi kao siguran “pick” u prvih 11.
Ili, ako trenutačno postoji dvojba, to znači da je netko barem toliko dobar, ili bolji od njega. Što je onda uistinu velika stvar za Zlatka Dalića. Devet pogodaka i osam asistencija za Dinamo ove sezone, stvarno je u velikoj formi.
Nakon Dinamova trijumfa protiv Riječana Rujevica ga je ispratila pljeskom, vjerujemo da mu taj teren leži, da će i u subotu biti pravi. Da mu Slovaci leže, vidjeli smo već u Trnavi gdje je bio prvo ime susreta u pobjedi 4:0, sjećamo se onog slaloma i pogotka koji je zabio. No, nakon riječke utakmice još je uvijek više pričao o Dinamu, ipak je to bio turbulentan i emotivan tjedan, prvo “ono” sa Šahtarom, onda i ta velika predstava na Rujevici.
- Kako igramo, u zadnjim utakmicama smo dobili manje nego što smo zaslužili, zato smo bili maksimalno motivirani za ovu utakmicu. Rijeka se nije branila, igrala je otvorenoga garda, rezultat pokazuje rezultat da joj se to obilo o glavu. Stvarno smo rezultatski izdominirali, pokazali smo svoju nadmoć - pričao je Petković.
Još jedna poruka
Opet smo pitali za njegovu formu, koja je zalog tog optimizma. No, Petković je opet u prvi plan izbacio momčad, u ovom slučaju Dinamovu.
- Forma? Imam jako dobru momčad uza sebe, držimo se svi zajedno. Evo, neki su na portalima, koji misle da znaju nešto o nogometu, spominjali neke moje suigrače, recimo, Petra Stojanovića u negativnom kontekstu, na dan utakmice sa Šahtarom. A Stojanović je najbolji desni bočni u ligi i uvijek daje maksimum, dogode se njemu dvije ili tri lošije utakmice kao što se dogode i Bruni Petkoviću i Daniju Olmu. I zato je i ova utakmica u Rijeci još jedna poruka da nas ništa ne može uništiti. Svjesni smo naše moći, našeg zajedništva, zato i postižemo takve rezultate.
Idu mu asistencije, skuplja ih vrijedno kao kolekcionar. Na Rujevici je, recimo, da ne idemo previše u prošlost, petom asistirao Stojanoviću (kao i Ivanušecu prije prvoga gola, ali ne znamo hoće li se to voditi kao asistencija), a onda i Oršiću, dugom loptom iz svog polja, praktički s aut-linije.
Koja mu je od te dvije asistencije draža, ljepša, bolja?
- Uuu, jako dobre su obje, uvijek je na kraju bitno je postići gol. Ali, sigurno mi je vrlo drago zbog Petra Stojanovića, stalno pokušava, stalno ide i nudi se, a ja mu ne odigram svaki put. Drago mi je, baš drago, da je zabio taj gol. Vidite, u Dinamovoj svlačionici stvarno vlada momčadski duh, dečki stalno to ističu, smatraju to svojom najvećom snagom. Budu li tako motivirani i tako unisono disali na Rujevici i reprezentativci protiv Slovačke, vjerujemo da će to biti jedna mirna i pobjednička subota.
No, mogu li Slovaci biti neugodniji i bolji nego u Trnavi u rujnu, kad je Hrvatska odigrala jednu od svojih najboljih utakmica, ne samo u kvalifikacijama?
- Vjerujete, nismo još analizirali, tek smo se okupili, tek se sad počinjemo baviti Slovačkom. Ali, ne sumnjam da ćemo biti maksimalno pripremljeni za tu utakmicu. Nema uopće razloga da držimo glave dolje, samopouzdano koračamo prema cilju i znamo tko smo!
Pozitivan niz
I nema se zasad tu puno toga ni dodati, Petković je svoje rekao u nedjelju na rujevičkom travnjaku. Neka mu zaplješću i u subotu na još jednoj velikoj utakmici, sad je stvarno u pozitivnom nizu, puca od samopouzdanja.