Bio je sjajan vratar taj 60-godišnji Belgijanac. Dijete je Standard Liegea, koji je 1977. godine debitirao na vratima seniorske momčadi i od 22 godine karijere tamo ih je odradio devet. Nakon što je u Benfici zaključio bogatu karijeru, od 2000. godine počeo je s trenerskim poslom, dakako, u Standardu. Osim pet sezona u Gentu, Twenteu, Club Bruggeu te Shababu, u matičnom je klubu obavljao sve. Bio je trener, pa dopredsjednik, sportski direktor, član uprave, te od prošlog ljeta opet trener.
Michel Preud’homme osoba je koja će u karijeri Alena Halilovića, nedvojbeno, igrati veliku ulogu. Možda i odlučujuću. On je taj koji je u siječnju inzistirao u Standardu da se iz Milana dovede marginalizirani talent hrvatskog nogometa, te uspio uvjeriti Halilovića da mu Belgija može biti točka okretišta karijere, do tada u stagnaciji.
Kakvoća Jupiler lige, poznate po izuzetno fizičkom nogometu, a manje tehničkih odlika, nije baš bila preporuka za mladog igrača. No, nekad treba donositi odluke koje izlaze iz zone komfora, djeluju nelogične, a mogu biti vrlo produktivne. Alen Halilović prihvaćanjem je tog izazova u Belgiji iskazao da vjeruje u sebe, ali i dao naslutiti kako je s 22 godine iskoračio u zrelost promišljanja. Ovaj razgovor je dobrim dijelom odavao upravo takvu impresiju. Nije to više onaj zaigrani, pristupom možda i površni dječak, kojem se sve toliko brzo događalo u počecima karijere da jednostavno nije imao vremena, a ni temelja, suočiti se s realnostima. Onima koje ukazuju da je talent, koliko god velik bio kao u njegovu slučaju, samo manji dio prtljage na putu da se postane vrhunski igrač. Kako danas gleda na sve te stvari...
- Ha, ne znam što bih vam posebno kazao na tu temu. Točno je da se puno toga, otkako sam krenuo seniorskim nogometom, događalo stvarno brzo, ali postoje stvari na koje jednostavno nisam mogao utjecati. Ušao sam u vrtlog, nosilo me na sve strane, nije bilo jednostavno pronaći putove i ritmove koji su potrebni za sazrijevanje. Imao sam i dosta peha, neke mi se stvari nisu poklopile, pa je bilo i ozljeda, svega pomalo. No, mislim da sam iz svega toga izvukao nužne pouke i to će mi pomoći u nastavku karijere. Još sam dovoljno mlad i puno je toga još ispred mene...
Zatekli smo ga pozivom u kući, u Liegeu, prekrasnom gradu s oko 200 tisuća stanovnika, s okruženjem s još tri puta više ljudi, među kojima je mnoštvo navijača Standarda. Za sada je kao igrač tek u fazi prilagodbe. Ne igra puno, ali kontinuirano ulazi s klupe. Njegov stav bi po tom pitanju donedavno bio buntovan, sada djeluje logičnije. Kao da nakon svih ubrzanih i ne baš oplođenih trasa karijere sada napokon slijedi ritam strpljivosti...
Iskustva su važna
- Iskustva su u životu važna stvar. Tako je i meni sve ono što se do sad događalo pokazatelj što mi je činiti da stvari promijenim na bolje. Svaki je igrač kad ne igra koliko misli da bi trebao, a to znači uvijek, nezadovoljan. To je normalno. No, kada je sve to dio jedne strategije, i kad vjeruješ u nju, onda to prihvatiš na pravi način.
Što vi očito prihvaćate, iako ste u šest utakmica odigrali ukupno 95 minuta ili u prosjeku 16?
- Trener Preud’homme već je nekoliko puta razgovarao sa mnom otkako sam došao. Pokazao mi je punu pažnju i potvrdio ono što smo razgovarali dok smo u siječnju pregovarali. To je da me cijeni kao talenta, istinski vjeruje u mene, ali i poštuje kao mladog igrača koji treba napraviti iskorak u karijeri. Preud’homme mi je od prvog dana dao do znanja da se trebam postupno, bez dodatnih pritisaka, prilagoditi novom klubu i ligi, te životu u drugoj državi. Više mi je puta kazao da je vrlo zadovoljan kako radim i napredujem u tom procesu, te da moram biti samo strpljiv. Uvidio sam da je strpljenje i postupnost ono što je nedostajalo u dosadašnjoj mi karijeri, odnosno da je to važan faktor željene iskorake. Zato sam sada miran, podređen radu i imam veliku vjeru u Preud’hommea. Osjećam da je trener iskren i da Standard vrlo ozbiljno računa na mene, što mi je pokazano i time da su me posudili na godinu i pol dana, s opcijom otkupa.
Kako vam zapravo sve to izgleda u Standardu?
- Odlično! Vidi se da je u pitanju veliki klub, organizacijski, po infrastrukturi, tradiciji te po sjajnim navijačima. Dojmljen sam kako je Standard praćen, prosječno nas kod kuće gleda 24 tisuće gledatelja, a atmosfera je naprosto spektakularna. Tada, eto, pogotovo žudim što prije igrati, jer s takvom podrškom s tribina dobiješ posebnu snagu, uživaš. Momčad nam je izvrsna…
Zahtjevna liga
Dojam belgijske Jupiler Pro League? Koliko pratite taj fizički dril?
- Fizički se osjećam stvarno dobro, maksimalno spreman i u očitom napretku tog potencijala. Na treninzima sam vidio, iako je to različiti stil u odnosu na dosadašnje u kojima sam bio, da to mogu pratiti i onda nametnuti svoj tehnički potencijal. To spada u onu fazu prilagodbe koju moram proći. Nije jednostavno jer dolazim ipak iz natjecateljske pauze od 3-4 mjeseca u Milanu, a u ovoj fazi u Standardu ulazim u posljednjih 15-ak minuta igre, kada se ipak momčadi više bave kalkulacijama, otezanjem vremena. No, postupno ću sigurno stići te razine i uskoro zgotoviti fazu te prilagodbe. Tada ću sigurno biti kompletniji igrač.
To je točno jer kažu, tko odgovori belgijskom ritmu igre, može igrati na svim razinama trke i ritma? Je li liga tako teška?
- Vrlo je zahtjevna, podosta izjednačene konkurencije te u svakoj utakmici moraš biti na maksimumu da ostvariš željeni rezultat. Igra se brzo, agresivno jedan na jedan po cijelom terenu, puno je trke i stvara se mnogo šansi. Genk je momčad koja, primjerice, diktira veći posjed, no veliki broj klubova ide na nametanje fizičke komponente i ritma. Sada u play-offu prvih šest klubova svatko može dobiti svakog i naposljetku, svi imaju šansu biti prvaci. Čini mi se da svi igraju bolje kod kuće. Belgijska je liga dobra za mlade igrače, jer se tu možeš spremiti za iskorake. Onaj koji ovdje uspijeva raditi neku razliku na terenu onda može ići na višu razinu. I da, gledanost je velika, praćenost Lige sjajna.
Kakav je daljnji plan za vas?
- Do kraja sezone skupiti što više minuta igre i, kako trener kaže, potpuno se prilagoditi ovdašnjem nogometu, osjetiti ligu, dati što je više moguće doprinosa ambiciji Standarda. Nakon toga je želja da dođem potpuno spreman na Euro u Italiji i tamo pokazati kvalitetnu igru i dati doprinos uspjehu Hrvatske. Onda ću se malo odmoriti i brzo krenuti u rad, jer će slijediti sezona u kojoj treba napraviti veliki iskorak.
Dosadašnja obilježja tog plana, osim reprezentativnog o kojem ćemo kasnije?
- Ulazio sam u sve utakmice od kad sam došao, osim protiv Cercle Bruggea, kad nisam trenirao zbog bolnoga gležnja.
To je onaj operirani, zbog kojeg ste pauzirali četiri mjeseca u Las Palmasu?
- Da, te su tegobe još sastavni dio nakon operacije. Malo otekne, boli, pa liječim i tako. Proći će.
Dakle, planovi do 19. svibnja i kraja Jupiler lige...?
- Trener ističe postupnost i strpljenje te nastavak rada kao i do sada. Kaže da je prezadovoljan kako se odvijaju stvari. Doduše, ja bih volio više igrati, kao i svatko. Mislim da mi treba 2-3 utakmice u nizu da dohvatim taj natjecateljski puni ritam. No, imam veliku vjeru u trenera i maksimalno ga slušam.
Karizmatični trener
Zanimljiv je lik taj Preud’homme. Bio je top vratar, ali je i kao trener uspješan?
- Karizmatičan je kao velika osobnost kluba i belgijskog nogometa. Kao trener je temeljit, analitičan, dosta polaže na statističke pokazatelje. Treninzi su jakog intenziteta, a ono što mi je posebno drago, to je da puno razgovara s igračima, pa se svaki osjeća važnim akterom grupe.
Na kojem jeziku komunicirate u klubu?
- Ovdje svi znaju engleski dobro i tako se najčešće priča.
Skloniji smo tezi onih koji tvrde da ste vi zapravo vezist. Što kaže Preud’homme?
- On me vidi na poziciji veznog igrača, i to ofenzivnog iza špice, ponekad i na “osmici”. Preud’homme je uvjeren da imam taj korak za stvaranje viška u sredini i slažem se da u sredini mogu dati više. Tamo sam više u žiži igre, više je lopta u nogama, na boku sam ipak ograničenijeg dometa, ne osjećam se najbolje.
Jeste li osjetili neki napredak u Standardu?
- Jesam, prije svega na fizičkom planu. Puno je trke, duela. Osjećam se moćniji. Uz to trener od mene traži da osobito pazim na odbijene, tzv. druge lopte, što više razigravam suigrače, da se stalnu nudim kao rješenje. Defenzivno? Ovisi o dinamici utakmice kad uđem, ali vraćam se u blok. U Belgiji se dosta igra presing čovjek na čovjeka i mislim da sam se dobro u tome snašao. Kad budem u punom ritmu utakmice, bit će to još i bolje.
Posudba vam traje do lipnja 2020. godine. Niste požalili takav dogovor?
- Nisam, naprotiv! Sad sam još uvjereniji da sam napravio dobar korak za svoju karijeru. Jako je važno kad osjećate povjerenje trenera. Zato sam uvjeren, uz maksimalni pristup. I bude li i malo sreće napokon, da će iduća sezona biti ona koja ce mi donijeti toliko željeni iskorak. S 23 godine mislim da su to prava vremena za takav cilj...
ŽIVOT U BELGIJI Potpuno sam podređen treningu i nogometu, Liege još nisam vidio
Kako živite u Belgiji, Liegeu?
- Još nisam bio u gradu! Živim na relaciji kuća - klupski kamp. Potpuno sam podređen treningu i nogometu, Ligi i mladoj reprezentaciji. Liege je, vidi se, lijep grad, ali kako doista izgleda, još moram spoznati.
Kako provodite dan?
- Živim sam, pa mi dobro dođe da u klubu imamo obvezni doručak i ručak. Kad se vratim iz kampa, malo se odmorim, a onda opet dodatno nešto radim. Imam manju teretanu kod kuće, pa vježbam na jačanju mišića, balansu, radim vježbe za stabilizaciju zgloba. Ostalo je tipično… malo gledam TV serije, sportske prijenose, s braćom Dinom i Damirom odmjerim se na PlayStationu, čujem se s roditeljima, prijateljima...
Dojma smo da vam je sazrijevanju pridonijela i stabilna veza?
- Ne bih o tome. Mogu tek kazati da sam s djevojkom već dvije godine i odlično funkcioniramo. Ona je pri kraju studija i sada je time zaokupljena. Uvijek mi je velika podrška.
Što kažete na Dinamove iskorake?
- Pratio sam ih svaku utakmicu i mogu samo svima od gušta čestitati! Protiv Benfice su u Zagrebu bili fantastični, na europskoj razini i poseban respekt treneru Nenadu Bjelici. Uvjeren sam da će i ubuduće Dinamova nastaviti tim ritmom, jer imaju kvalitete, talenta i odlično su vođeni, a vidim kako je velika podrška navijača. To je uvijek jako važno. (rm)