Josip Pivarić bio je prvi hrvatski reprezentativac koji se u Zagrebu pojavio prije akcije “Kosovo & Turska”. Naravno, u metropoli je vrijeme proveo samo na aerodromu, odmah se uputio u grad kojeg je najbolji ambasador, Sveti Ivan Zelinu. Odmah se bacio u zagrljaj supruge Božice, kćerke Lorene i sina Mateja koji ga nisu vidjeli otkako je postao novi igrač kijevskog Dynama. Sad će ga hvala Bogu viđati svaki dan, jer bi kako sada stvari stoje svi trebali otputovati u Kijev.
Dužina 10 centimetara
Piva je u Zelini bio već u subotu, iako je njegov klub Dynamo jučer igrao protiv Mariupolja prvenstvenu utakmicu. Jasno jest zašto Pivarić nije konkurirao za utakmicu, na svom debiju na novi klub odigrao je samo šest minuta, sa suparnikom se sudario glavama, puklo je tjeme, koje je brzo sašiveno, ali...
- Imam 14 šavova na tjemenu! Trener Aliaksandr Hackevič, me pustio doma, jer ipak ne bih mogao igrati. Čak je i ta utakmica s Mariupoljem bila upitna, govorilo se o odgodi, jer je u tom području dvadesetak kilometara dalje ratno stanje. Zapravo ne znam cijelu priču, ali samo znam da jučer zbog šavova nisam mogao igrati.
Dobro, kako je sad glava? Kad kažete da imate 14 šavova zamišljamo sliku Frankensteina... Jesu li vas doma u Zelini prepoznali?
- Ha-ha... Zezajte se vi samo, zezajte... Ali vidjet ćete u ponedjeljak kako izgledam. Stvarno je to dosta šavova, jer puklo je u dužini od 10 centimetara. Zapravo je nevjerojatno kako je tako pukla koža, u toj dužini. Ali kaj sad, idemo dalje. Kad naraste kosa, neće se previše vidjeti.
Naravno, pitali smo ga hoće li biti spreman za okršaje s Kosovom i Turskom? Hoće li glava ozdraviti?
- Ja mislim da neće biti nikakvih problema i da će sve dalje biti dobro. Mislim na ovaj tjedan koji je pred nama. Jer ja sam u Kijevu trenirao još od četvrtka. Samo što sam izbjegavao udarce glavom.
Veliki optimist
Postoji li mogućnost da protiv Kosova i Turske zaigrate s maskom na glavi?
- Ma ne, jer nema tu koristi od maske. Puklo je baš na tjemenu. Gledajte, u srijedu skidam šavove. Ako nakon toga neću moći loptu udarati glavom, onda ništa, onda će Kosovo i Turska proći bez mene. No, kad skinem šavove, probat ću pucati glavom. Vidjet ćemo. Ja se nadam da će sve biti OK te da ću konkurirati za ove dvije utakmice. Velim vam da sam normalno trenirao, osim što nisam loptu udarao glavom. Vidjet ćemo, tjedan je preda mnom. Nemam nikakve posljedice kad se radi o glavi. Tu mislim na činjenicu da me glava ne boli, Naravno, na treninzima nisam loptu dirao glavom, kako opet ne bi puklo, kako se šavovi ne bi raspali. Nadam se da će do srijede sve zarasti, da ću skinuti šavove, te moći u konkurenciju.
Kako ćemo protiv Kosova i Turske?
- Važne su to utakmice, ali koja nije važna? Idemo polako, jednu po jednu utakmicu, pobjedu po pobjedu. To je to. Veliki sam optimist, vjerujem da ćemo pobijediti u obje utakmice!
Osim činjenice da ste u novom klubu zaradili 14 šavova na glavi, kakvi su ostali dojmovi?
- Sve ostalo je top, vrhunski. Dynamo je klub na vrhunskoj razini, po svemu. Ne znam otkuda bih uopće počeo... Od organizacije, uvjeta, terena, kampa... Ma svega. Ali mislim da ste to vi i svi ostali znali već i prije, Dynamo iz Kijeva je veliki klub.
Plasirali ste se u Europsku ligu, jesen ćete dakle provesti na starokontinentalnoj sceni?
- Naša skupina je zaista zanimljiva. Dakle, tu su još Young Boysi, Skënderbeu i - Partizan. Young Boysima se želimo revanširati što su nas izbacili u kvalifikacijama Lige prvaka, sad nas je sudbina spojila opet, ali u Europskoj ligi. Trebamo osvetiti i našeg imenjaka, moj bivši klub protiv Skënderbauea, a na koncu tu je Partizan. Eto i ja ću igrati protiv Partizana, kao ona generacija 1997. godine. Držim da je skupina takva da možemo dalje, pa onda na proljeće još dalje.
Bio sam šokiran
Kad ste već spomenuli Dinamo, onaj zagrebački, jeste li ostali šokirani kad su ispali od Skënderbeua?
- Pa, iskreno, jesam! Baš sam bio šokiran. Gledao sam drugo poluvrijeme u Elbasanu, nisam stigao prvo, jer smo mi igrali nešto prije. Ali sam se požurio doma kako bi gledao svoj bivši klub, počeo sam gledati negdje u 50. minuti. Kakav sam imao osjećaj? Najbolje bi ga bilo opisati ovako “gledam i ne vjerujem da se to događa”. Stalno sam mislio “sad će zabiti, sad će, moraju zabiti”... Ali nisu, stvarno ne znam kaj bi rekao. Bilo je jako tužno, pretužno. Na kraju sam ostao zapanjen, je l’ moguće da Dinamo nije prošao Skënderbeu?
Ha, hrvatski Dinamo neće igrati Europsku ligu, ali vaš Dynamo hoće?
- Bože dragi, takav je život...