Kad je 1998. godine u Parizu Hrvatska izgubila polufinale SP-a protiv Francuza, sva se muka slila na leđa Zvonimira Bobana. On je pogriješio minutu nakon Šukerova gola, ispred svog kaznenog prostora loptu mu je oteo Thuram i u nastavku akcije pogodio za brzopotezno izjednačenje. Bio je to težak udarac za Vatrene, Bobana i utjecao je na epilog. Je li gol Thurama u 47. minuti odlučio polufinale? Naravno da nije, jer se igralo još 43 minute, praktički jedno poluvrijeme. No s obzirom ne to da je u pitanju Boban, koji je bio vođa te generacije i ne baš mio u dobrom dijelu novinarskog miljea, tretiran je krivcem u većem dijelu medija i javnosti. Boban je bio jedan od onih koji su pogriješili.
Jer za 2:1 Francuske, pogriješio je slično i Robert Jarni, gotovo na istom mjestu, kome je Thuram iskamčio loptu, pucao te pogodio! O tome se gotovo nitko nije referirao kao o krimenu. I nije trebalo, jer su to sastavni dijelovi igre. Stvar je u tome da se na različite načine tumače vrlo slične situacije…
Robert Jarni bio je sjajni lijevi bočni Hrvatske. I sve vrijeme nakon njega živi se u dojmu da Vatreni nisu imali više pravog lijevog beka. Činjenice nas upućuju da je Jarni zapravo rijetko igrao lijevog beka. U reprezentaciji je bio lijevi bočni u 3-5-2, dakle više vezni igrač s obvezom da se vraća kao bek i napada kao krilo. U tome je bio fantastičan, što se najbolje vidjelo u njegovim klupskim internacionalnim erama (pogotovo u Betisu), koje su ga dovele (i) do Real Madrida…
Jedan od igrača koji je posljednjih 5-6 godina u orbiti Vatrenih, kao lijevi bek, jest Ivan Strinić. Koji je po vokaciji klasični bek, a ne lijevi bočni! Otkako je u krugu reprezentacije, taj je samozatajni Splićanin kontinuirano osporavan. Temeljno po dojmu kako je “tanak” kvalitetom, ne zna kao nešto igrati. Na tim dojmovima su se izbornici prošle dvije godine odricali Strinića i isprobavali razne varijante na lijevom beku, od vezista preko desnih bekova do Perišića. Strinić je usporedo živio jako dobru situaciju u Dnjipru, gdje je zaradio i transfer u Napoli. Dijelom i zbog činjenice da je na Euru 2012. bio jedan od najzapaženijih reprezentativaca…
Sada kad se vratio, više isforsirano situacijom (Pivarićeva ozljeda), Strinić je odradio dobar Euro uz jednu grešku koja je ostala nezasluženi lajtmotiv njegova nastupa. Izgubio je loptu iz koje se izrodio kontranapad Portugala za gol. Greška je očita nakon presinga dva suparnika, ali Strinić je izgubio loptu na 20 metara od gola Portugala!
Činjenice govore da je uz 80 metara do pozicije Quaresme za gol bilo itekako “krivih” što se dogodio pogodak. No, Strinić je optimalna meta, jer nije tip koji dojmi medije, širu javnost. I nije Roberto Carlos, naravno. Tako će se opet aktivirati priča o lošem beku i deficitu Vatrenih. Je li to baš tako? Ili je stvar u tome da je kod nas prevladavajući status dojma, a tek sekundarno dolazi snaga argumenta? Sjetimo li se dojma o Srni prije Eura…