Od vremena mlađih kategorija bio je drugačiji. Talent na kvadrat, igrač koji prvi upadne u oko promatraču, osoba koja je prerano postala predmet medijskog veličanja. Sa svim nuspojavama. Alen Halilović zarana je postao tema dilema. Gdjekad svojom krivnjom, mladenačkim gardom koji u društvu velikih dečki zna djelovati hipijevski.
No, na njemu su se, nakon početnih slapova (neumjerenih) hvalospjeva, stalo trenirati strogoće, moralizirati o hirovima i lijenostima, iznova neumjerenim postavkama osporavati neupitnu izvan serijsku darovitost. Iskrivljene slike, ekstremno hvaljenje i krajnje negativne recenzije igre i osobnosti, doprinos su nejasnim projekcijama Halilovićeva talenta i afirmaciji domaćim obezvrjeđivanjima.
U Medulinu, uoči odlučnog dvoboja U-21 selekcije za Euro, razgovarali smo dugo i naširoko. Nedvojbeno je da je još mlad igrač s velikim prostorom za napredak, kako i priliči svakom članu U-21 kategorije. On je, doduše, već dugo godina dio seniorskog nogometa, pa se stječe dojam da je stariji. I posljedično, da je protratio nadarenost. Ono što je očito, Alen Halilović sazrijeva kao osoba. Iznosi svoje stavove, sluša tuđe, pozorno prati što mu govori Brekalov otac, kaže kad se slaže, ali ne ustručava se ne složiti se…
Umoran, a najbolji
Drugi je dan na Drosini bio najbolji pojedinac kad je bilo najvažnije, dobiti Grčku. Tri dana kasnije, kad je trebalo riješiti formalnost u San Marinu, a nervoza tresla umorne noge mlade selekcije, povukao je prvi. I opet bio igrač utakmice. Ni traga hirovima, samo podređenost momčadi, trci, pobjedi, kako dolikuje kapetanu i u kontekstu izjava.
Razgovaramo, za drugi dio intervjua, u petak dok se vozi trasom Milano - Milanello, 45 minuta prometnog krkljanca, poneke nezgode koja usporava put ka treningu, a pomogne novinaru da ispita sve što želi…
- Idem na trening ispunjen nekim posebnim zadovoljstvom. Baš sam sretan što smo ostvarili plasman na Euro, potpuno me ispunilo što smo u nastavku sjajnih reprezentativnih dometa ovog ljeta dali svoj mali doprinos afirmaciji hrvatskog nogometa. Nije to lako, što pokazuje da je Hrvatska samo dva puta bila na Euru, zato mi je drago što su ljudi to prepoznali. Dobio sam mnoštvo poruka, čestitki, podrške za lipanj. Baš sam ponosan na cijelu tu priču i reprezentaciju.
Gdje leži bit ovog uspjeha?
- U atmosferi! Hrvatska ima uvijek talente i jaka je. Ne znam zašto drugi nisu uspijevali, ali sam uvjeren da je ključ iskoraka ove generacije u atmosferi! Od prvog dana se osjetila kemija, imamo odličnu klapu. Po putu smo gubili odlične igrače koji su imali peha s ozljedama i neigranjem, kao Moro, Balić, pa Ćorić. No, kompenzirali smo to kolektivnim nastupom i pristupom. Od prvog okupljanja osjetio sam da svi želimo isto, da ćemo se boriti jedan za drugog da svi uspijemo. Ovo nam je i velika škola kako se ostvaruje momčadska ambicija, a opet istakne individualna vrijednost.
Daleko je turnir
Kapetanski zborite, nije loše za igrača s etiketom lijenog i neozbiljnog?
- Ah, etikete, nekad su realne, često nisu, ali dobro, svatko od nas nečem doprinese u plusu i minusu. Meni je bilo osobito značajno što mi je izbornik Gračan na prvom okupljanju kazao “bit ćeš kapetan”. Dao mi je odgovornost jer je valjda vjerovao da se s time mogu nositi. Bio sam silno počašćen tim imenovanjem i vjerujem da sam opravdao njegovo i povjerenje suigrača.
Što može ova selekcija na EP-u?
- Daleko je još turnir, sve ovisi u kakvom ćemo sastavu i stanju forme, kakvog zdravlja stići do Italije i San Marina. Najvažnije jest da budemo zdravi, kompletni, da se u više testova provjeri naša forma i na vrijeme korigiraju pogreške. Nisam za velike riječi i najave, iskustvo me uči da tada lakše nastaju razočaranja. Idemo korak po korak, glavna je ambicija dati 100% naših mogućnosti pa ćemo vidjeti što to znači za rezultat. Osobno sam miran, niti me opterećuje obveza da se napravi nešto više, niti ću najavljivati osvajanje jedne od četiri vize za Olimpijske igre. Pustimo priču, treba se pokazivati na terenu.
Tamo će biti komplicirano, 11 europskih top konkurenata?
-Točno, svi su jaki, a pogotovo Španjolci, Francuzi, Nijemci. Mnoge dečke znam iz španjolske Primere, gdje su standardni prvoligaški igrači. Francuzi imaju strašne igrače, Nijemci su uvijek moćni. Vidjet će se koliko možemo i to će biti ogromno iskustvo i test vrijednosti.
Nije dakle potrebna nikakva euforija?
- Naravno da nije. Iako moram reći, imamo odlične igrače koji igraju u jakim klubovima i na najvišim razinama, te se svi već jako dobro nosimo s pritiskom očekivanja. Evo, Vlašić igra u Ligi prvaka, vidjeli smo kako dobro, dinamovci se u Euroligi pokazuju u najboljem svijetlu, Brekalo je standardan u Bundesligi, kao sada i Sosa. Sve to nešto znači…
Izbornik je odličan
Vi ste pak u klupskoj čekaonici, ali o tome ćemo kasnije. Kako, po vama, diše izbornik?
- Mislim da rezultat i momčadska kompaktnost, na terenu i izvan njega, pokazuju kako nas Nenad Gračan vodi. Igrači ga baš respektiraju jer osim uobičajenih važnih pitanja dobrog treninga i logičnog vođenja, izbornik nas u 2-3 dana koliko smo skupa, kvalitetno opusti i pripremi za utakmice. Nema puno vremena, ali opet je posložio i taktičku priču i motivacijsku, zadržavši relaksirajuću atmosferu. Puno s nama priča, pojasni vrline i mane suparnika, ali fokusira nas na naše obveze, potencijale i vrijednosti. Meni je to maksimalno sjelo, a vidim i svima drugima.
Sustav nije baš tipičan za Vatrene, 4-3-3?
- Mislim da je dobro izabran sukladno potencijalu igrača. Igramo s jednim zadnjim veznim, koji je još u odličnoj formi, Šunjićem, a svi ostali smo posloženi po pozicijama koje igramo po klubovima. To je ubrzalo uigravanja i brzo snalaženja u međusobnoj komunikaciji na terenu.
Kao i A reprezentaciji, postoji uvjerenje o oskudici bekova, napadača…?
- Nama nedostaju igrači koji su dio ove momčadi, dakle Moro, Balić, Ćorić, a za ostale “zahvate”, to je stvar stručnog stožera. Moje mišljenje je da je Karačić nakon gubitka Uremovića vrlo korektno odradio poziciju desnog beka, što mu kao stoperu nije jednostavno. Isto mislim i za te priče o napadačima. Antonio Jakoliš bio je vrlo koristan, igrač koji se podređuje interesu momčadi, otvara prostore i nesebično se troši da bismo mi iz drugog plana to iskoristili. Uostalom, Jakoliš je postigao šest pogodaka, a zanimljivo je, jedinu utakmicu koju nije igrao, protiv Čeha, jedino tu smo izgubili.
Vaše opaske o suigračima, i općenito u ovom razgovoru, sve nam odaje da sazrijevate. Eto, da se malo našalimo, napokon ste se i ošišali…
- Ha-ha…. Možda to simbolično ukazuje na iskorake. Šalu na stranu, osjećam se stvarno dobro, a ovaj me uspjeh s reprezentacijom baš ispunio dodatnom pozitivom. Imao sam tešku prošlu sezonu zbog ozljede, koja me prekinula u najboljoj formi u Las Palmasu. Pet mjeseci bio sam aut i mislim da se u tom razdoblju nešto prelomilo u meni. Igra mi je nedostajala kao zrak, motivi su mi narasli do neba, valjda u tim trenucima shvatiš koliko voliš nogomet i kako mu se želiš bezuvjetno podrediti. Upravo zato sada kad nisam u prvom planu u klubu, ta me pozitiva razmišljanja potiče da radim i razmišljam kao da sam ključan igrač. Radim nikad bolje, na treninzima idem baš do kraja, to su mi rekli trener, suigrači. Ne dam se obeshrabriti situacijom, dapače, motiviran sam do daske pokazati da sam dostojan velikog kluba kojeg sam član. Živim za nogomet i uvjeren sam da ću ostvariti svoje ciljeve.
Imali ste odveć trauma u dosadašnjoj karijeri?
- Bilo je uspona i padova. U potonjima sam stjecao najvažnija iskustva, valjda to tako ide u životu. Ojačalo me kao osobu, zato čvrsto idem dalje u želji da dohvatim nužni kontinuitet nastupa, a što je preduvjet da iskoračim u kvaliteti igre i statusa.
Specifična situacija
Dakle, pojasnite nam tu epopeju Milan?
- Više-manje sve se zna. Došao sam ljetos u jednoj klupskoj situaciji, ubrzo potom je nastala druga. Meni, kao mladom igraču, koji mijenja državu, ligu, klub, način igre, logično je da treba više vremena prilagodbe i dovođenja u situaciju da pokažem svoje vrijednosti. U Milanu su prema meni vrlo korektni od prvog dana, a isto vrijedi za trenera Gennara Gattusa. On mi je u nekoliko razgovora dao do znanja da je vrlo zadovoljan mojim radom, da na treningu idem odlično te da samo nastavim tako i budem strpljiv jer sam mlad igrač. Specifična je situacija Milana. Bilo je dosta promjena, nužan je i dobar rezultat koji će ojačati projekt i mirnoću. Ne mogu očekivati da se na meni fokusiraju stvari, jer ionako sam znao da u Italiji svatko tko dođe treba određeno vrijeme, barem pola godine, da se potpuno prilagodi. Vjerujem treneru i klubu, koji mi stalno govore da računaju na mene.
Jeste li razgovarali s novim šefovima Leonardom i Maldinijem?
- Onako službeno nisam, ali nedavno mi je prišao Leonardo i iskazao mi zadovoljstvo kako radim i kako se ponašam, te ponovio kako imaju povjerenja u mene. Pozvao me da nastavim tako i strpljivo čekam svoj trenutak koji će sigurno doći. Duga je sezona, puno je utakmica, šansa će se ukazati. Bitno je tada biti spreman.
Gattuso je bio igrač agresivac, kakav je kao trener?
- Kao i svi Talijani posvećuje veliku pažnju taktici. Radi se visokim intenzitetom, čak i dan prije utakmice. Istovremeno, vrlo je pozitivan i zna olabaviti atmosferu nekom pošalicom, igrači to jako cijene. Veliki je motivator, čista pozitiva, i stalno je prvi štit igračima.
Momčad?
- Vrlo mlada i talentirana, s velikim prostorom za napredak. Imamo odličnu atmosferu i kad sve sjedne na svoje mjesto, uvjeren sam da će Milan naposljetku imati dobru sezonu.
Ako ne dobijete priliku, što kanite?
- O tome sada ne razmišljam, a reprezentativna ambicija plasmana na Euro dosad me potpuno zaokupila. Nisam još službeno razgovarao s klubom o svom daljnjem statusu, ali podređen sam svome cilju, a to je uspjeh u AC Milanu. Uvjeren sam da imam potencijal biti dio ovog velikog kluba te da ću dočekati priliku. Na zimu će svima biti jasnije slike što nam je činiti.
Ako ne dočekate pravu priliku, kako se sada nazire?
- Razgovarati će se. Moj zastupnik Fali Ramadani iskusan je i kvalitetan agent, koji je vrlo cijenjen u talijanskom nogometu te zato ima vrlo dobre odnose sa svima, uključujući AC Milan. Meni je najvažnije igrati, u kontinuitetu, da uhvatim prave ritmove i dođem u pravu formu do Eura.
Na posudbe su u sličnim dobnim i statusnim situacijama išli mnogi, primjerice Zvonimir Boban u Bari, koji je tvrdio da mu je to bila najvažnija stepenica za uspješno kasnije etabliranje u Milanu. Savićević je mjesecima bio na marginama dok nije postao jedan od ključnih igrača. Znači da bi posudba za vas u zimi bila mudra opcija?
- Rekoh da ćemo vidjeti sve za dva mjeseca-tri mjeseca i temeljem slijeda događanja, klub, struka i ja, odlučit ćemo što je najbolje za sve nas. Do tada ću se boriti za svaku minutu koju mogu dobiti tako da na treningu nastavim raditi kao do sada. I tamo osjetim ono što je najvažnije, da mogu biti dio toga i odgovoriti tim razinama nogometa. Sada sam još uvjereniji u to.
Kad to potvrdite, onda se možete nadati i povratku u A reprezentaciju?
- Sukladno mojem statusu, trenutno ne mogu razmišljati o tome. No, kao i svaki igrač koji je prošao sve selekcije, nadam se da ću opet nositi dres A reprezentacije. To je najveća čast, a meni koji sam je već jednom osjetio, ta je želja dodatno snažnija. To je vrh, igrati za Hrvatsku!
Pogotovo za srebrnu Hrvatsku?
- Jedan sam od milijuna onih koji su navijali za Vatrene i koji je, kao i svi u Hrvatskoj i dijaspori, silno ponosan na reprezentativce i izbornika Dalića. Svaka im čast i svaka im čast još sto puta! Ne znam što bih drugo rekao.
Savršeni Luka
Luka Modrić je The Best?
- Bio je savršen u savršenoj sezoni, kako u dresu Reala, tako i u dresu Hrvatske. Zaslužio je baš svako priznanje koje je dobio i nadam se da će ga nagraditi i Zlatnom loptom. I baš sam sretan da je upravo on prekinuo dominaciju dvojice, sigurno među najvećim igračima u povijesti, Messija i Ronalda.
Imate li kontakte sa starijim Vatrenima?
- Imam, naravno. To su redom pravi momci. Najviše sam u kontaktu s dva Ivana, Perišićem i Rakitićem. Zahvalan sam Perišiću jer mi je puno pomogao da se snađem u Milanu, te mi je stalno na usluzi ako mi što god treba. I u reprezentaciji je bio takav, posebno pomogne mladim igračima, vjerojatno i zato što je prošao trnovit put do zvijezde i razumije koliko je teško uspjeti. Svaka mu čast. Bio sam i s Vrsaljkom, Brozovića još nisam vidio, ali on je logično zaokupljen malom bebom. Bit će prilika.